U ovoj "gori na kamenu", na samoj granici sa Crnom Gorom, simbolika naziva odrazila se ne samo u stoletnim četinarskim šumama kojima je planina bogata, već i u starosedeocima - gorštacima, koji su često umeli da u zdravlju proslave stoti rođendan.

Jedno od najlepših sela južne Srbije, Kamena Gora, nalazi se na istoimenoj planini (prosečne visine od 1300 metara) na dvadesetak kilometara od Prijepolja, manastira Mileševe, očaravajućih Sopotničkih vodopada, moćnog kanjona Mileševke i podjednako lepe planine Jadovnik. Dobrim asfaltnim putem od Prijepolja, stiže se u njega brzo i lako. Malo je krajeva Srbije koji očima i duši nude tako fascinantne lepote, a skoro su nepoznati javnosti kao što su ovi predeli oko Prijepolja.

Do pre samo nekih 70 godina, selo Kamena Gora imalo je školu punu đaka, školske novine, biblioteku... Danas ga naseljava jedva 200 meštana (i jedno dete školskog uzrasta) i do nedavno, osim tridesetak kuća, male seoske prodavnice i kafane koja je uglavnom ugošćavala planinare - verne posetioce očaravajućih vidikovaca, stotinak bistrih planinskih izvora i beskrajnih cvetnih livada - selo je tonulo u potpuni zaborav.

Pre nekoliko godina, grupa entuzijasta iz ovog kraja je osnovala Centar za održivi razvoj Kamene Gore i zahvaljujući njihovom trudu i idejama, donacijama kraljevine Španije i podršci Zavoda za zaštitu prirode Srbije, selo se budi, kao Uspavana lepotica, iz stogodišnjeg sna. Uređen je lep prostor za kamp "Grlica", renovirana unutrašnjost nekih starih kuća, markirano je 84 km pešačkih i planinarskih staza, domaćini se obučavaju kako da malo preurede svoje kuće i prilagode ih turističkim potrebama. U planu je i obeležavanje svih 96 planinskih izvora. Radi se na popularizaciji eko turizma, biciklizma, paraglajdinga, treking izleta - jer Kamena Gora kao da je stvorena za da ulije malo spokoja u iscrpljeno telo i dušu gradskog čoveka.

Na Kamenoj Gori ne blješte hoteli a njeno nebo ne premrežuju ski žičare. Sačuvala je devičansku lepotu i zato je tako posebna. Turistički smeštajni kapaciteti ograničeni su na male objekte uklopljene u prirodu - "Šumsku kuću", konak "Bor", etno objekat "Guvništa" i nekolicinu seoskih domaćinstava.

PageBreak

Legenda moćnog bora

Na mestu Guvnište, sa koga pogled puca čak do Durmitorskih vrhova otvorena je etno kuća koja će biti centar seoskog turizma u ovom kraju. U suterenu je smeštena radionica starih zanata, a prostorije na spratu predviđene su za umetnike, narodna okupljanja i etno postavku tradicionalnih predmeta ovog kraja. U potkrovlju su apartmani za smeštaj turista.

Etno kuća veličine 300 m2 sagrađena je od borovih brvana, greda i direka, a prekrivena je šindrom od lučevine. Za njenu izgradnju prikupljeno je 100 kubika rezane građe koja se mesecima sušila u vitlovima, na kiši, vetru i suncu.

Na dvadesetak minuta šetnje od Svetog bora, mlađi domaćin i limski splavar Simo ponudio je još jednu neobičnu turističku atrakciju - uz seosku kuću svojih predaka, obnovio je i nekoliko takozvanih kućera, tradicionalnih čobanskih drvenih skloništa. U njima se spava udobno i čvrsto kao u majčinom naručju. Ove mini "sobice" služe samo kao krov nad glavom tokom svežih noći. Društveni život se odvija oko logorske vatre gde se zajednički spremaju specijaliteti ovog kraja i planiraju šetnje ili splavarenje Limom koji protiče u neposrednoj blizini.

Za Kamenu Goru me je zauvek vezala pitoma i srdačna narav starosedelaca. Imala sam prilike da uživam u švedskim stolovima po nekim poznatim inostranim destinacijama, ali jedan od najslađih obroka u životu - pojela sam ovde. Nas desetak se zateklo u kući divne baka Milene kada je krenula jaka kiša sa grmljavinom koja je trajala cele večeri i noći. Nestalo je struje, krajem maja se temperatura spustila ispod nule ali mi smo bili veseli kao deca. Zapalili smo sveće i vatru u smederevcu, u ogroman đuveč poređali krompir, kobasice, pečurke tek nabrane u šumi, zalili domaćim kajmakom i zapekli u smederevcu, domaćica je iznela domaći sir i pogaču, pa specijalitete od šumskog voća, a zatim smo proveli nezaboravnu noć u divnom druženju.

Dok je napolju besnela oluja kao iz filma mi smo se osećali bezbrižno, zaštićeno, kao vremeplovom vraćeni u neke mirise i ukuse detinjstva. Milena nas je učila da rukujemo preslicom a od njene ćerke smo po zaista povoljnim cenama kupili pletene maštovite čarape, kape i šalove, prava mala umetnička dela koja bi u beogradskim buticima koštala bar petostruko više.

Simbol, srce i duša Kamene Gore je veličanstveni bor čija starost se procenjuje na blizu 400 godina. Ovaj sveti čuvar dominira jednim širokim proplankom i svojom vitalnošću fascinira svakog posetioca. Proglašen je spomenikom prirode ali i bez takve zaštite, meštani o njemu brinu kao o najrođenijem i ne bi ni šišarku sa njega ubrali. Visok je 13 metara, debla preko pet metara u obimu dok širina krošnje premašuje 18 metara. Legenda govori da njegovi prastari godovi kriju tajnu nekadašnjih starosedelaca. Prema predanju, preci današnjih žitelja Kamene Gore došli su u ove krajeve pre 350 godina. Prethodni stanovnici su zauvek, bez traga, napustili planinu pedesetak godina ranije, a razloge svog odlaska objasnili su u poruci koju su ostavili u rupi u boru. Rupa je zatvorena čepom, a smola i godovi su učinili svoje. Tajna starosedelaca Kamene Gore zauvek je ostala u srcu bora. Danas nema posetioca koji nije za uspomenu poneo njegovu fotografiju, mada nijedna koju sam videla nije uspela da verno prenese svu njegovu impozantnost.

PageBreak

Nezaboravni rafting Limom

Nedaleko od Kamene Gore protiče reka Lim na kojoj se već godinama organizuju splavarenja - jedan od najlepših doživljaja za ljude koji uživaju u avanturi i izazovu. Lim izvire u Crnoj Gori i celom dužinom od 140 kilometara je plovan, od Plava pa sve do ušća u Drinu. Potrebno je četiri do pet dana da se preplovi ceo njegov tok i neki organizatori nude i takve adrenalinske doživljaje ali se posetioci uglavnom odlučuju za kraće a atraktivnije deonice, od manastira Kumanice do Prijepolja (42 km) ili još kraću, do Brodareva, koja traje četiri sata ali pruža neopisivo uživanje plovidbe kroz najuzbudljivije kanjone i bukove. Mnogi govore, a takvo je i moje iskustvo, da je najlepše splavariti u malo većem društvu, sa nekoliko čamaca koji se utrkuju, mimoilaze, spajaju i razdvajaju, dok nad vodom odjekuju ushićeni komentari, povici i vriska uživanja, a često zaori i pesma među liticama.

Važno je istaći da je splavarenje danas bezbedno. Učesnicima je obezbeđeno sve: smeštaj na Kamenoj Gori ili u rafting kampovima sa šatorima, vrećama za spavanje i podmetačima (za vikend akcije), ishrana u prirodi i potrebna zaštitna oprema. Splavarenje se izvodi pod nadzorom iskusnih splavara tako da se zaista možete prepustiti uživanju. Dešava se, naravno, da neko i ispadne iz čamca, ali uglavnom zbog sopstvene nepažnje i zato se instrukcije skipera moraju ozbiljno slušati. Ali splavarenje je kao Amorova strela: ili te pogodi u srce i postaneš večni zaljubljenik ovog sporta ili te promaši pa shvatiš da toliko adrenalina nije po tvom ukusu. U svakom slučaju, treba ovakav doživljaj iskusiti bar jednom u životu.

Sezona splavarenja počinje u maju kada su vode Lima visoke i brze a spuštanje kroz bukove (brzake) pruža maksimalno uživanje. Naravno, može se splavariti i u letnjim mesecima kada voda nije tako brza a lagana plovidba zelenim Limom usečenim kroz kanjonske litice, sa povremenim bućkanjem u vodu radi osveženja i tada ima svojih velikih čari. U svakom slučaju, na sajtovima turističkih organizacija Prijepolja i Kamene Gore mogu se naći ponude rafting klubova a sa njima se mogu dogovarati i posebne akcije usklađene sa željama grupe posetilaca.