U svetu u kome je došlo do globalnog zagrevanja i klimatskih promena, ne izostaju ekstremne vremenske neprilike dok prenaseljenost planete uzrokuje dodatne namete državama u pogledu infrastrukture i resursa koji su nam neophodni za život. U skladu sa rastućim potrebama zapadnog sveta za energijom još više rastu energetske potrebe ekonomija u nastajanju (Indija, Kina...).

Ipak, nije sve tako globalno i apstraktno kao što nam se čini. Svetska ekonomija zapravo počinje i razvija se iz nas samih, naših porodica i zajednice, i obuhvata ceo svet. To je trenutak u kom shvatamo da se promena tiče našeg života - nas samih kao pojedinaca.

Eko-moda: koje su tkanine zaista ekološki tretirane, koji su to trendovi i u kom pravcu ide "zelena" modna industrija

"Nedostaje pomak u mišljenju. Treba reći da je najveća kriza u našem vremenu ekstrema, osim duga, energije, hrane, kriza mišljenja. Potrebno mišljenje doći če iz duboko usađene želje da damo doprinos svetu, a ne iz osećanja oskudice i uzimanja od sveta; iz međusobne saradnje a ne nadmetanja," navodi Greg Brejden u knjizi "Prekretnica - prilagođavanje u vreme ekstrema".

S obzirom na to da je promena koja će krenuti iz nas samih neophodna, potrebno je da pronađemo način da nas određeni proizvodi podstaknu na promenu. Najbolji je primer plastičnih i papirnih kesa. Plastične kese predstavljaju ekološlu katastrofu koju svakog dana nosimo u rukama iz prodavnice. Papirne kese s druge strane zahtevaju veći utrošak energije za svoj nastanak izuzetno zagađuju vodu, čak i više od plastičnih. Ono što možemo da uradimo iz ugla pojednica je da, za odlaske u prodavnicu koristimo svoje torbe i odbijemo i papirnu i plastičnu kesu, naročito tamo gde treba posebno da ih platite.

Ovi mali individualni koraci mogu puno da znače, naročito ako uzmemo u obzir da je u svetu već uveliko poznato tzv. "zeleno zataškavanje" (izraz upotrebljen u "Ekološka inteligencija - poznavanje skrivenih uticaja onoga što kupujemo") koje se svodi na to da se pojedine (jedna ili eventualno dve) ekološki vredne i kvalitetne osobine proizvoda prikazuju selektivno i ističu kao presudne, da bi se neki proizvod smatrao ekološki vrednim i prihvatljivim. Uz detaljnju analizu može da se ustanovi da pojedini proizvodi zapravo i nisu dovoljno zeleni kao što se ističe, jer su negativni i štetni uticaji tog proizvoda i njegovih sastojaka zapavo izuzetno izraženi pa možemo da kažemo da se radi o marketinškom triku. Slično je i sa hranom koja se predstavlja kao zdrava hrana bez trans-masti, da bi se na kraju utvrdilo da je u pitanju samo reklama jer su u toj hrani i dalje prisutni šećer, masti i belo brašno. "Zeleno zataškavanje" stvara iluziju, privid izuzetne ekološke vrednosti koja nas mami da kupujemo određene proizvode.

Kako da znate da je vaša odeća ekološka?

Svaki pomak i razvoj svesti o ekološkim problemima i potrebama je bitan, makar se svodio i na predstavljanje nekog proizvoda kao "zelenog" iako ima samo jedan kvalitetan i prirodan sastojak, a brojne negativne efekte s druge strane. Ipak, ne smemo da dozvolimo da nas taj minimalan pomak uljuljkuje, već je potrebno nastaviti širiti svoju ekološku svest. Možda je potrebno da shvatimo da zakulisne radnje trgovine, tržišta i industrijske proizvodnje nanose štetu našem organizmu ali donose i globalne ekološke opasnosti. "Pogledajte dalje od prekidača da biste nazreli ekološku cenu električne energije...", izjavio je Goleman. Globalni ekološki problemi se oslikavaju u našem organizmu, s obzirom da je naš organizam poseban ekološki sistem koji je isto tako izložen toksičnim supstancama.

U knjizi Danijela Golemana "Ekološka inteligencija - poznavanje skrivenih uticaja onogag što kupujemo" (Izdavač: Geopoetika), autor spominje rečenicu jednog industrijskog ekologa koji je u poverenju izjavio: "Izraz 'ekološki prihvatljivo' ne bi trebalo nikad koristiti. Sve što se proizvodi je već samo relativno ekološki prihvatljivo."

Izvor: Lovesensa