Nije dovoljno samo vežbati. Učenje veštine zahteva kompletnog čoveka. Mnogi pokreti se pamte veoma brzo, te ih tako učenici ponavljaju u odsutnosti, mehanički. Neko može tako i mnogo sati u toku dana da provede ponavljajući neki pokret, a da mu rezultati budu slabi.

Ako neko podiže teret, zasigurno će mu se razviti mišići. Ako se neko isteže svakog dana, postaće elastičniji. Isto važi i za pokret: ako ga neko mnogo puta ponavlja, nakon nekog vremena pokret će mu postati samo lepši, ali sve to može da se radi potpuno mehanički, bez upotrebe uma i osećaja.

Mehaničko ponavljanje pokreta uključuje memoriju a um se vezuje ili za vreme prošlo ili za vreme buduće. Tako učenik svoje navike i uverenja iz svakodnevnog života preslikava u vežbanju, očekujući velike promene i boljitak.

Za razvijanje unutrašnjeg znanja na putu veštine, pored vežbanja, neophodno je i razumevanje, kako bismo stvorili uslove za napredak. Kada učenik uistinu počne da se razvija na stazi unutrašnjeg znanja, svi njegovi slojevi su dodirnuti: fizički, mentalni, emotivni, energetski...

Učenje zahteva jedinstvo. Ako učenik to ne razume, uvek će nešto da mu nedostaje i nikada neće spoznati celinu.

Izvor: Lovesensa