Neke ljude znamo čitavog života. Neke poznajemo iz onih prethodnih, pa se prisetimo već pri prvom susretu. Pored nekih prolazimo svakog dana i ne sluteći kakav nam kosmički rasplet pošalje put kojim idemo.

Sa Aleksandrom Radojičićem Šojkom rasla sam na istim ulicama Smedereva, društva su se preplitala, njegova pet godina starija sestra bila je profesorka srpskog mojoj sestri, išli smo na iste koncerte i svirke i u istom periodu težili velikom gradu, prestonici i ostvarenju nekih naših snova na beogradskoj kaldrmi.

Ali tek u atmosferi Beauty Imagini centra, u grupi sjajnih inspirativnih ljudi spremnih da ulože svoju energiju, znanja i stručnost da pomognu drugima u procesu transformacije, shvatili smo da smo dobar deo života delili, a da se nismo poznavali. I da nikako nije slučajno što su nam se baš sada putevi ukrstili.

Jer baš sada jeste trenutak kada se ljudi sličnih energija, vibracija i težnji prepoznaju, udružuju i snagu te pozitivne vibracije šire dalje. Baš sada je trenutak za prepoznavanje važnosti ritma, plesa, i prvenstveno zvuka, u čemu će nam na Letu transformacije pomoći Aleksandar, koji i sam pravi udaračke instrumente u svojoj radionici u Višnjičkoj banji.

"Od malena se vešto koristim alatom", kaže Aleksandar, "a kada sam doneo konge u kuću jedino što me je ometalo bio je pokušaj da objasnim i razjasnim nerazumevanje i neprihvatanje 'činjenice' da svako može da živi od onoga što radi, dok bih ja muziku trebalo da prihvatim kao hobi.

Međutim, moj talenat i brza aktivacija na polju muzike zaustavili su dalja objašnjavanja roditeljima, a kako su me podržavali u svemu, tako su moje ideje i stremljenja imale plodno tle."

Aleksandar je odrastao u toploj kući sa dvorištem i jednom visokom trešnjom, sa koje je silazio samo kad ogladni i kada uveče treba da pođe na spavanje. "Iako sam od malena maštao da živim na pustom ostrvu u drvenoj kući okružen raznim životinjama, detinjstvo mi je bilo vrlo aktivno.

Leti bi sa društvom iz komšiluka obilazio okolne voćnjake, a zimi smo imali kilometarsku stazu za sankanje. Obožavao sam da boravim napolju. Moji roditelji su bili izuzetno druželjubivi i u našoj kući se tri-četiri dana u nedelji pevalo do zore, a ostalih dana se to isto radilo kod nekog drugog.

Moj otac prelepo peva, ali sam ja koliko mi je poznato jedini u familiji koji se profesionalno bavi muzikom. Maštao sam o velikim binama i bukvalno imao slike sebe kako nastupam na njima energično, sa željom da iskreno i čisto doprem do ljudi. Svaka slika koju sam imao u glavi se ostvarila, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu. Ti to u stvari već živiš, samo nekako u sebi. Imaš slike, filmove i onda sve to polako počinje da se dešava u životu".

Zbog čega nam omiljena muzika budi nostalgična sećanja...

PageBreak

Nadmoć zvuka

Iako je završio Elektrotehničku školu, bavio se raznim poslovima, svirao gitaru, sve je nadjačala ljubav prema kongama i udaraljkama. Ljubav prema ritmu i pokretačkoj snazi zvuka.

"Sve što radimo, radimo u nekom ritmu, dišemo, krećemo se, radimo, pričamo, srce nam kuca u ritmu... Usmerite pažnju samo malo na te ritmove i videćete da će biti mnogo bolje", kaže Aleksandar. Ritam nam može pomoći i u svakodnevnom životu.

"Odaberite svoj ritam, neki koji će vam prijati, koji će prijati vašem srcu, vašem biću, posvetite mu malo pažnje, uzvratiće vam mnogostruko. Probajte da lupate o svoj sto, činiju za mešenje testa, kanticu, bilo šta.

Slušajte neku lepu muziku, pogledajte klipove na internetu o Africi, o afričkom narodu i o tome šta za njih znači ritam. Videćete sa kojom posvećenošću oni čuvaju i neguju ritam i ritual korišćenja udaraljki. To zaista osvežava!"

Kroz rad muzičara ali i muzikoterapeuta, Aleksandar je shvatio značaj neverbalne komunikacije koja uz pomoć udaraljki i bubnjeva mnogo pomaže u tome da se osoba smiri i otvori, nalazeći svoje mesto u zajednici, tako što pravi mesta za drugog. "Bubnjevima je to lakše ostvariti nego rečima", kaže.

"Moje silno poštovanje prema veličini i moći zvuka pokušaću da ilustrujem na sledeći način: smatram da je Svevišnji poslao dva svoja najmilija sina na zemlju da pomognu ljudima: Mlađeg i Starijeg. Mlađi se pojavio, rekao, objasnio, pokazao, dokazao i povukao se u mir da odatle deluje. Stariji se nečujno pojavio mnogo pre mlađeg i strpljivo dozvolio ljudima da ga sami otkriju i ljudi to i dan danas rade.

Otkrivaju starijeg sa svim svojim moćima koje on nosi. To je stariji sin - zvuk. Zahvaljujući postojanju vazdušnog omotača, ljudska vrsta je privilegovana da čuje zvuk, odnosno muziku i ritam, jer u bezvazdušnom prostoru zvuk ne postoji. Telo koje osciluje (u našem slučaju, membrana bubnja), naizmenično sabija i razređuje materiju oko sebe. Ne treba mnogo da se setimo nekoliko lekcija iz fizike da bi se potpuno shvatila moć zvuka. Zvuk može da razori i da miluje.

S obzirom na to da oko 70 odsto ljudskog tela čini voda, a da su javnosti poznati efekti zvuka na molekule vode koje je prikazao japanski naučnik Masaru Emoto, odmah postaje jasno koliko je blagotvorno dejstvo zvuka na ljudski organizam. Naravno, taj terapeutski zvuk treba brižljivo da se odabere i uspostavlja ga neko ko ga iskreno poštuje i voli da bi se postigao potpuni efekat. To je moj pristup zvuku".

Pozitivan, susretljiv, raspoložen da zabavi i da se zabavi, da razveseli, da pomogne, Aleksandar se najviše opušta i inspiriše u svojoj radionici u kojoj proizvodi udaračke instrumente i u Ciglani, Klubu ljubitelja teške industrije u krugu stare ciglane Trudbenik, u Višnjičkoj Banji. "Tu se nalazi vanredno dobra kafanica kao i jako dobra galerija još boljeg domaćina, skulptora Viktora Kisa", kaže on.

Inspiriše ga i pobuđuje svako ko iskreno, sa ljubavlju i zahvalnošću, živi svoju legendu. "Takva bića oko sebe šire toplotu koja ne može da se ne oseti. Tu je i sve što me otrežnjava i dovodi sebi. Jedna od tih stvari je film 'Cuba Feliz' koji pustim po nekoliko puta dnevno, kao i Romi koji me svojim aktivnostima podsećaju na to kako neki ljudi vrlo skromno žive, a na licu nose snagu, mir i osmeh".

Kad započne vaša muzika, igrajte do kraja...

PageBreak

Pokret ka novom životu

"Ono što je karakteristično u raznim oblastima ljudskih aktivnosti je problem komunikacije", kaže Aleksandar, koji muzikom i ritmom pomera granice koje smo sami sebi postavili i vodi nas ka onome duboko u nama što treba da otkrijemo kako bismo postali celoviti i ostvarili svoju unutrašnju svrhu.

"Strah je definitivno otac svih ograničenja i možda je neumesno što sam mu dodelio tako visoku i važnu titulu (otac), ali smatram da i on jadan postoji jer se i sam boji, nečega ili nekoga... Svakako se može prevazići. Fokus treba da je na slušanju.

Ja to govorim iz prakse i pogleda muzičara i terapeuta, ali problematika je zapravo svuda ista. Ako ne čujem kolegu iz benda šta ima da kaže svojim instrumentom, onda nisam kadar da prihvatim ono što on ima da kaže na način na koji on u tom trenutku jedino ume. Niko ne želi da razgovara sa nekim ko u dijalog nosi neki nemir, ali upravo je u tome poenta, on ne ume drugačije da se izrazi, pa njegov nemir, čak i agresija u stvari poručuju: Oprosti, ali ja ne umem drugačije, pomozi mi..."

Aleksandra njegova deca stalno podsećaju koliko im je igra prirodna i bitna. "U kvalitetnoj igri je sve, ljubav toplina, radost... I sam Tesla je istakao da nikada ne treba da prestanemo da se igramo, tako da ja od njih učim da se igram, pokušavam da im prenesem ono što smatram da je meni u detinjstvu bilo ključno da imam srećan život, a to je penjanje po drveću, okupljanja oko vatre, pravljenje luka i strele, rekvizita koje možemo sami da napravimo, bez gotovih igračaka, svaki oblik druženja sa prirodom.

Pokušavam da im na taj način približim njihovu sopstvenu slobodu na čijem će talasu surfovati ceo život." Aleksandar mašta o trenutku kada će se jedina nacija koja postoji, a to je ljudski rod, ponovo setiti svega, a prvenstveno sebe i kada ćemo se svi koliko nas ima na kugli zemaljskoj glasno smejati, plesati i pevati u slavu večnog života. "I verujem da nema još mnogo do tog trenutka".

Duhovne dimenzije muzike...

PageBreak

Radost dečje igre

"Krug je jedan od najprirodnijih oblika u našem fizičkom univerzumu. Nema kraj, ni početak. Pre nego što je istorija počela da se zapisuje, ljudi su se okupljali u krugu u ritualne svrhe da slave i da se mole u zajednici", kaže Aleksandar Radojičić, koji će na Letu transformacije održati radionicu Drum Circle - Udarački krug.

"To je nešto što se već godinama neguje širom sveta, a postoji od kada postoje i ljudi koji dišu, govore, kreću se, rade i sve te radnje se odvijaju u nekom ritmu. Ritam bubnjeva, ples i pesma krasili su taj krug čiji cilj je bio proslavljanje i jačanje duha jedne zajednice.

"Za Aleksandra je transformacija početak novog života koji živi u nama od malena, samo smo ga zapustili jer su nas učili da je život nešto drugo, a zaboravili su da nas pitaju šta bi život zaista mogao biti. "Mi to nosimo sa sobom, osećamo sve jače i jače i u jednom trenutku to počinje da izbija iz nas određenom dinamikom, počinjemo da vrlo ozbiljno usvajamo nove stavove, koji su u stvari stari, mi ih poznajemo, samo sada zaista počinjemo da ih živimo.

Kao uspavani vulkan koji ponovo proradi." Na letovanju će se Sanda i Aleksandar baviti i animiranjem dece za porodice koje su spremne da se posvete sebi dublje i temeljnije da im odmor ne donese novi stres, već da ih rastereti starog.

"Sviraćemo, pevati, glumiti. Ništa lepše od rada sa decom. Mi smatramo da je svaka nova generacija naprednija u odnosu na prethodnu, što se lako može ustanoviti u svakodnevnom životu i da ih zapravo ne treba učiti ničemu, već im samo pomoći da ne zaborave ko su, da ne bi pola života proveli u traženju sebe. Ja lično to radim tako što potpuno podetinjim u takvim situacijama. Tako sam najbolji za njih, a i za samog sebe".

Šest lekovitih zvukova: održavajmo smirenost i dobro zdravlje...