Jasna je krajnje neobična 64-godišnja žena. Živi i radi u Beogradu, majka je 38-godišnje Ivane, obožava planinarenje, veslanje kanua i kajaka, biciklizam, klizanje, skijanje, jahanje, rafting na brzim vodama, jedrenje, avanturistička putovanja. Lepa, negovana, odvažna, smirena a energična žena na kojoj se ne primećuje da je život nije uvek mazio.

Jasna je žena koja ima vremena za sve, iako joj je rokovnik popunjen nedeljama unapred, i to sve manje radnim obavezama a sve više malim i velikim životnim zadovoljstvima. Specijalista zubne protetike, violinistkinja, strastvena skijašica, biciklistkinja, veslačica i planinarka dr Jasna Ivković kaže: "Kad u zoru izađeš iz šatora i pogledaš tu spokojnu lepotu oko sebe, prvo tvoja duša doručkuje."

Da će ljudima lečiti zube, odlučila je već u sedmoj godini. Muzika je njena druga velika ljubav. Svira violinu od osnovne škole i 35 godina volonterski nastupa na koncertima orkestra Collegium academica. Kaže da je umela da vežba i po osam sati dnevno.

"Muzika nas oplemenjuje ali nas i uči da se uloženo uvek vraća. Razvija preciznost, odgovornost, koncentraciju, a to posle možete utkati u svaki segment života." Svoj stav prema životu opisuje sa dve reči: hoću i mogu. To je shvatila kad je kao apsolvent rodila dete iako joj je muž bio teško bolestan, a potvrdila dok je bezuspešno tražila posao nakon specijalizacije. U to vreme, jedan drugar ju je naučio da pravi figure i nakit od gline koji je prodavala na uličnim tezgama. "Zarada je bila fantastična i toliko mi je dobro išlo da nisam stizala ni da jedem. Zato danas kažem da smo u to vreme moja porodica i ja živeli od - blata."

Odavno je dokazano da se uspešni ljudi ne razlikuju od ostalih po koeficijentu inteligencije već po spremnosti da rizikuju. "Radeći u Domu zdravlja, uporedo sam u "teškoj ilegali" imala i privatnu praksu. Tada to još nije bilo dozvoljeno zakonom a mi nismo mogli da živimo samo od jedne plate. Strah je bio veliki ali me to nije sprečilo u nameri. Odahnula sam kada sam ozvaničila ordinaciju pa sam mogla da stvorim prostor kakav sam sanjala, sa mnogo ogledala, cveća, dekorativnih detalja, slika i tihe klasične muzike kao stalne zvučne podloge."

PageBreak

Spremna na rizik

Oduvek je imala avanturistički duh i osećala veliku potrebu da provodi vreme u prirodi, na zgražavanje majke, sestre, brata i muža. "Ja u sebi nosim neko čudno jedinstvo suprotnosti. Volela sam stomatologiju, završila fakultet i specijalizaciju sa odličnim uspehom i bavila se uspešno tim poslom skoro 40 godina. Uporedo sam neprestano svirala violinu jer mi je to bila druga ljubav. Ali porodica mi je ipak bila na prvom mestu i sve dok ćerka nije otišla da studira u Holandiji (gde su mi već živeli sestra i brat) i dok nisam osetila da se ona dobro snašla u toj zemlji, nisam sebi dozvoljavala da se mnogo posvećujem stvarima za kojima je moja duša čeznula. I kada sam se razvela, kao da su se sve brane srušile i novi svetovi su počeli da mi se otvaraju.

Poslednjih 15-20 godina, hvala Bogu, sve sam luđa i to me raduje, jer sam uspela da "iskopam" sve svoje stare želje potisnute obavezama koje sam smatrala prioritetima. Ne žalim ni zbog čega jer se sve dešavalo onako kako treba i u pravom trenutku. Ranije, kad odemo na Durmitor, moj muž nije voleo ni da izađe iz hotela, a ja sam se iskradala i sama hodala po planini. Sada se pentram po Himalajima i Prokletijama i neizmerno uživam. Imam osećaj da sam sve mlađa i nikada mi ne pada na pamet da krijem godine. Ugađam sebi. Verujem da to zaslužujem ali se trudim da podstaknem i druge ljude da se vrate prirodi koju smo amputirali iz svog života. Priroda nam vraća stabilnost, vedrinu, zdravlje. Neprocenjivo je sve to što nam ona pruža."

Jasnini prijatelji znaju da je skoro nemoguće naći je u Beogradu vikendom. Pitanje je samo gde je trenutno: na ekspediciji po Nepalu, na pustinjskom trekingu u Jordanu, na nekoj "crnoj" skijaškoj stazi, alpinističkoj obuci u Sloveniji, sa biciklistima na nekoj veseloj turi, veslačkoj regati od izvora do ušća Dunava, na nekom planinskom vrhu ili u nepristupačnom kanjonu...

Na pitanje kako održava tu naizgled neiscrpnu energiju, Jasna jednostavno kaže: "Ja mnogo uživam u životu, možda u ovim godinama čak više nego ikad. Planiram unapred ali se dešava da donesem odluku u trenutku, jer su mi ranac i oprema uvek spremni. Kad počnete da živite ovakvim životom, proširuje se krug poznanika i stalno stižu pozivi za razne uzbudljive a jeftine akcije. Ne pada mi teško da ponekad i ja budem organizator. Vrlo često mi nije lako da se odlučim gde ću. Desi se i meni da pomislim da me tog dana baš mrzi da se pokrenem, ali kad se podsetim koliko je život kratak a koliko lepote treba da vidim, proradi adrenalin i uvek ustanem i krenem."

PageBreak

Recept za zdravlje

To je najvažnije a često i najteže: napraviti prvi korak. Najviše nas minira rečenica: sutra ću. Kad sam krenula u poduhvat ili avanturu bilo koje vrste nikad se nisam pokajala. Pa i ako se dogodi neko razočarenje ili neugodnost, smatram da i iz toga mogu nešto da naučim.

A nikakav komfor ili all inclusive aranžman ne može da se poredi sa ushićenjem koje te prožime dok se penješ ka nekom planinskom vrhu, probijaš kroz brzu, bistru i hladnu vodu nekog veličanstvenog kanjona ili sediš sa divnim društvom nakon osam sati veslanja. U tim trenucima svi postajemo svesni koliko smo naizgled slabi a ustvari smo moćni.

Prepunimo se lekovitom energijom i to se odražava i na onaj svakodnevni život kojem se stalno vraćamo." Planinarenje, biciklizam, veslanje, rafting, sve su to sportovi koji jačaju volju i samopouzdanje i uče strpljenju i toleranciji, uz sve one već poznate zdravstvene pogodnosti. Svaki od njih zahteva određenu opremu ali ona se, po rečima naše sagovornice, kupuje postepeno i to traje godinama pa i decenijama.

Ovakvi izleti nisu ni skupi jer se najčešće organizuju u privatnoj režiji i uzima se skroman smeštaj ili šator ili ih organizuju razni klubovi pa je tako devetodnevna biciklistička tura po Vojvodini i Mađarskoj, sa spavanjem i hranom u hotelima koštala samo 120 evra. Predivne planinarske akcije u šatorskoj varijanti koštaju minimalno a utisci su veličanstveni. I na skijanja ide često sa planinarskim društvima jer je i veselije i jeftinije nego preko agencija.

Jedino za šta poslednjih godina zaista štedi, jer pruža ogromno zadovoljstvo i telu i duhu, su dvonedeljne ekspedicije na koje ide jednom godišnje. Kaže da ne može da izdvoji nijednu jer je na svakoj doživela nesvakidašnja zadovoljstva - u Nepalu, Jermeniji, Jordanu, Peruu. To su, kako kaže, bogati doživljaji koji ispune oči i dušu lepotama koje se pamte godinama. Ali i običniji izleti u neku vinariju ili sa biciklistima na kobasicijadu su divni doživljaji, u društvu ljudi koji su stari od 30 do 70 godina.

"Nekada hodam ili vozim bicikl samo jedan dan a vratim se sa toliko lepih uspomena kao da sam negde provela dane. Pre pet godina sam se zaljubila i u kanjone. Kad sam prošle godine stigla sa grupom u kanjon Nevideo koji se smatra najekstremnijim na ovim prostorima, vodič me je ocenio kao "rizično staru" i odmah mi navukao penjački pojas ali zaista mi nije trebao."

PageBreak

Eliksir mladosti

Prošla sam i najteže deonice podjednako dobro kao oni dva puta mlađi, jer sam bila dobro pripremljena. Pre ovog poduhvata prošla sam kroz mnogo kanjona po Srbiji i Crnoj Gori. Nisam nesmotrena i ne srljam grlom u jagode. A ove godine sam završila i alpinističku obuku na via feratta stazama u Sloveniji i Italiji i jedva čekam da se okušam na jednoj feratti dugačkoj 1600 metara."

Pre nekoliko godina je vozila bicikl 550 km od Ukrajine do Beograda, na skijanju bira "crne staze", spušta se užetom niz strme litice, padala je zimi u ledene reke, a skoro nikada ne dobija ni prehladu.

Kaže: adrenalin nas štiti. Kad se svaka ćelija tela zasiti kiseonikom i organizam izbaci iz sebe deo gradskog otrova a svi hormoni prorade, jača i naš imunitet. Pre ćete se prehladiti čekajući autobus u gradu nego u snežnoj mećavi, ako se krećete i imate odgovarajuću opremu, tvrdi Jasna. Postoje predrasude da je čoveku suđeno da već u srednjim godinama počne od nečega da boluje i da mora da počne da se "čuva", a Jasna uverljivo demantuje tu hipotezu.

"Priroda, akcija i uživanje u životu me održavaju sasvim zdravom. Pred penjanje na vrlo visoke vrhove (ove godine 6.000 metara na Andima) odlazim kod lekara na sistematski pregled i sve performanse su mi uvek odlične. Nisam fanatik zdrave ishrane, mada mi više ne prija tipična srpska teška kuhinja. Jedem sve a mnogo volim i da kuvam, ali sam i neprestano aktivna, pa nikada nisam ni razmišljala o dijeti.

Uvek savetujem žene da se manu skupih teretana i vežbi u zatvorenom prostoru, da zaborave na rigorozne dijete, već da umesto toga počnu da se bave nekom aktivnošću u prirodi. I naravno, da se bore za to da rade ono što vole i u čemu uživaju jer je to onaj jedini pravi eliksir mladosti."

Jedina Jasnina još neostvarena želja je - unuče. "Kad budem postala baka, ako bude trebalo, spremna sam da se svega odreknem i čak odem da živim u Holandiji (što nikada nisam želela) da bih bila pravi baka-servis. Eto, jedino to mogu da izdvojim kao svoju još neostvarenu želju."