Tokom svakodnevne kupovine moja prijateljica je ostala potpuno zaprepašćena zbog najjednostavneg čina ljubaznosti: nepoznati čovek ispred nje propustio je u redu na kasi. U pitanju je bio skoro beznačajan gest, a ipak ona je bila presrećna. Ono što je doživela, shvatila je, bilo je više od zahvalnost zbog prilike da brže završi na kasi - to je bila potvrda njene povezanosti sa nepoznatom osobom i, samim tim, svim bićima.

Na površini, čini se da zahvalnost proizilazi iz osećaja da nešto dugujete drugoj osobi, ali gledajući dublje, videćete da je osećaj zapravo pojačana svest o vašoj vezi sa svetom. Kada napustite ograničeno, sebično gledište na svet i njegova velika očekivanja i zahteve, kada počnete da cenite napore i namere, pa čak i samo postojanje nezamislivo velikog broja ljudi, vremenskih uslova, hemijskih reakcija, shvatićete da vam je dato čudo život, sa svom dobrotom u njemu.

Lako je, kao što je Roger L'Estrange, pisac iz 17. veka rekao, „pogrešiti i smatrati besplatne blagoslove sa neba za plodove sopstvenog rada.” Istina je da imate podršku u svakom trenutku svog života na bezbroj načina. Budite se na vreme kada se budilnik oglasi zahvaljujući inženjerima, dizajnerima, radnicima u fabrici, prodavcima; zahvaljujući radnicima elektrodistribucije koji snabdevaju vaš stan električnom energijom kao i raznim drugim ljudima. Yoga vežbe koje praktikujete izjutra dar su generacija yogija koji su zapazili istinu i svoje znanje podelili sa vama, dar vašeg učitelja yoge i njegovog učitelja, autora knjige ili videa koje koristite, dar vašeg tela (za koje biste mogli da zahvalite svojim roditeljima, hrani koja vam pomaže u održavanju dobrog zdravlja, lekarima, isceliteljima, a svom „ja” koje vodi računa o tom telu svakog dana), ovaj spisak nema kraj.

Kada osvestite istinu ove neverovatne međusobne povezanosti, radost i zahvalnost će vas spontano ispuniti. Upravo zbog toga je jedna od najvažnijih transformativnih praksi koju možete izvesti negovanje zahvalnosti. Patanjali je napisao da santosha (zadovoljstvo, ili zahvalnost za ono što imate) dovodi do neprevaziđene radost, dok drugi yoginski tekstovi navode da je ovaj osećaj zahvalnosti „najveća radost”, koji, naravno, dovodi do ostvarenja Apsolutnog. Srećom, zahvalnost se može negovati. Potrebna je samo vežba.PageBreak

Volite darove koje dobijate

Ako ste poput većine ljudi, onda češće primećujete kada stvari ne funkcionišu nego kada sve ide kako treba. Čini se da su ljudska bića napravljena da primećuju kako stvarnost ne ispunjava njihove ideje o tome kako stvari treba da funkcionišu. Koliko puta na dan tonete u razočaranje, frustraciju, ili tugu jer drugi nisu ispunili vaša očekivanja? Ako ograničite svoju pažnju na to kako vas život izneverava, ostaćete slepi za bezbrojne darove koje dobijate svakog dana.

Možda, imate predstavu „idealnih” praznika sa porodicom - gde ćete ići, ko će biti tamo, kako će se ponašati, šta ćete jesti, kakve ćete poklone razmeniti. Realnost sigurno neće odgovarati tom idealu. Kada se to desi, najverovatnije ćete se ponašati kao dete koje je očekivalo određenu igračku za Novu godinu ili Božić - dok otpakuje jedan poklon nakon drugog a ne nalazi igračku koju je želelo postaje sve uzrujanije i razočaranije, čak i potpuno bezvoljno, dok pokloni koje je dobilo leže odbačeni.

Možete rešiti ovu frustrirajuću situaciju svesno prebacujući svoju pažnju. Započnite sa obraćanjem pažnje na ono što je stvarnost, a ne na ono što su vaše želje. Istina je da, bez obzira koliko se vaše okupljanje (ili bilo koji drugi trenutak u životu) razlikuje od onoga što ste zamislili, postoji mnogo stvari za koje bi trebalo da budete zahvalni.

Fokusirajte se na trud članova vaše porodice da se okupe, vozila koja su vas dovezla na mesto gde se svi zajedno nalazite (na sve ljude koji su ih napravili i održavali), kuću u kojoj ste se okupili. Vaša hrana, bilo da je biljnog ili životinjskog porekla, nekada je bila živa a sada vas ishranjuje. Ta hrana se nije samo pojavila. Pre nego što je skuvana, bila joj je potrebna energija sunca, minerali zemlje, kiša, rad poljoprivrednika, prerađivača, kamiona i trgovaca, kao i kuvari u vašoj porodici, da je dovede na vaš sto.

To je, kako vetnamski budistički sveštenik Thich Nhat Hanh kaže, dar čitavog univerzuma. Kada stanete i stvarno obratite pažnju, shvatićete da vas univerzum svakodnevno podržava na doslovno bezbroj načina. To je najviša mudrost yoge, istina zajedničkog postojanja, bez razdvajanja.

Da biste počeli da obraćate pažnju na to kako ste u potpunosti podržani, morate da pobegnete iz skučenog kaveza svog ega. Nakon što postignete uravnoteženiji pogled na stvarnost, manje ćete biti zaokupljeni onim što ne ispunjava vaša očekivanja, i više prisutni u onom što vam je dato. Više ćete ceniti ono što imate i videti koliko zavisite od drugih, vaša velikodušnost će rasti iz želje da na neki mali način vratite barem deo svog duga.PageBreak

Hvala, mama!

Za početak negovanja zahvalnosti, korisno je da budete svesni nekih od najtežih prepreka – upravo su to izazovi koji vam pružaju najviše mogućnosti za razvoj. Jedna od najočitijih prepreka je neuspeh da primetite ono što imate, krov nad glavom i porodicu sa kojom ćete provesti praznike. Baš kao u pesmi Joni Mitchell: „Ne znate šta imate dok to ne izgubite” (Don't it always seem to go. That you don't know what you've got. Till it's gone.) Dakle, prva stvar koju bi trebalo da uradite je da počnete da obraćate pažnju na ono što imate.

Upravo tu se očekivanja mogu pokazati kao prepreka. Vi očekujete da će vaš budilnik i auto raditi, da će vaši najmiliji uvek biti tu za vas. Kada stalno očekujete nešto, onda ne obraćate pažnju na to i uzimate ga zdravo za gotovo. Koristite svoja očekivanja kao podsetnik za negovanje zahvalnosti.

Još jedna velika prepreka, a samim tim i još jedna prilika da negujete zahvalnost, je osećanje da vam nešto pripada, da na nešto imate pravo. Zahvalnost se neće spontano javiti nakon što đubretari isprazne kontejner jer „oni samo rade svoj posao”. Ipak, činjenica je, bez obzira na njihovu motivaciju, vi imate koristi od njihovog napora i možete im pokazati svoju zahvalnost.

Praktičari Pure Land budizma u Japanu su razvili vežbu za negovanje zahvalnosti, poznatu pod imenom Naikan, odnosno „pogled iznutra”. To je struktuirana metoda samo-refleksije koja podstiče istraživanje sebe i svog odnosa prema svetu.

Na najdubljem nivou, Naikan se praktikuje na retreatu sa obučenim savetnicima. Od zore do mraka, svakog dana tokom jedne sedmice, sedite i razmišljate o svojoj majci - šta ste dobili od nje, šta ste joj dali, kao i o svim nevoljama koje ste uzrokovali. Provešćete oko dva sata razmišljajući o svom životu od rođenja do šeste godine, a potom po dva sata za svake tri godine nakon toga, svake nedelje ćete se nalaziti sa savetnikom, sve dok čitav vaš život ne bude ispitan u odnosu na vašu majku. Zatim prelazite na oca, braću i sestre, ljubavnike, prijatelje i druge ljude u vašem životu. Zapravo, u prilici ste da slobodno i iskreno pogledate kako ste živeli svoj život.

Naikan takođe može biti izvođen kao svakodnevna praksa. Nagrada je odmah vidljiva i vidu cvetanja prirodnog, duboko ukorenjenog osećaja zahvalnosti za svoj život i za sve darove koje svakodnevno primate - darove koji su uvek bili tu, ali su prošli nezapaženi i necenjeni.

Praksa Naikan može vas dovesti do spoznaje da ste zaista bogati, i da ne samo da niste sami, već da vas univerzum zaista podržava! Možda ćete čak i pronaći istinu u opomeni Meister Eckharta, mistika iz 13. veka: „Ako je jedina molitva koju si izgovorio tokom čitavog života bila „hvala”, to će biti sasvim dovoljno.”