Otkriće soli odigralo je veliku ulogu u razvoju civilizacije. Upotreba soli je otklonila problem dostupnosti hrane u zavisnosti od godišnjeg doba i omogućila transport hrane na veće udaljenosti. Pošto je u ranijim epohama so bila slabo dostupna postala je izuzetno vredna roba.

Sve do početka 20. veka, so je bila uzrok mnogih ratova i osvajanja. Trgovina solju često je bila predmet oporezivanja, a pretpostavlja se da je to počelo već 2000 godina p.n.e. u Kini. Rimljani su izuzetno cenili so i deo vojničkih plata isplaćivan je solju. Reč salarium koja na latinskom znači so je koren reči plata u mnogim evropskim jezicima. Neke civilizacije kao što je Janomamo, starosedeoci Brazila i Venecuele, ne koriste so u ishrani.

Soli se dele na prirodne, rafinisane i jodizovane. Svaki zaseban tip soli ima jedinstven sadržaj minerala što im daje jedinstven ukus. Prirodne soli su kamene (mineralne) i morske. Iako je morska so dragocena namirnica korisna je samo ako se koristi u malim količinama, 1 kašicica dnevno ili 2 grama. Većina nas troši previše soli, a svoje navike možemo promeniti tako što ćemo upotrebljavati više sušenog ili začinskog bilja.

Krupna morska so (Sale Grosso) je veći gotov kristal morske soli. U većini recepata preporučuje se upotreba sitne soli, međutim, mnogi profesionalni kuvari preferiraju krupnu so, jer se njena količina lakše može meriti prstima, a i odlična je osnova za pripremu raznih začinskih mešavina. Krupna so je otporna na vlagu, tako da se ne grudva i lako se čuva.

Pahuljice morske soli (Flake Salt) predstavljaju oblik morske soli kristalnosvetle boje i oblika snežnih pahulja. Razlog za to je što voda iz okeana ili mora isparava putem prirodnih procesa uz pomoć vetra i sunca. Nakon što voda ispari, ostaci se i dalje zagrevaju uzrokujući formiranje pahuljica.

Italijanska morska so nastaje putem tradicionalne mediteranske metode isparavanja. So se prikuplja ručno iz Sredozemnog mora i ima visok sadržaj mnogih minerala. Ovu so je posebno dobro koristiti za pripremu sosova, kao i u salatama.

Dimljena morska so je vrsta morske soli koja se malo razlikuje od svih ostalih. Morska so je dimljena iznad vatre upaljenih drva, čime se dodaje ukus dima kristalima soli. Dimljena morska so je sve popularnija i koristi se u raznim jela poput mesa i ribe, testenine, salate, pa čak i supe.

PageBreak

"Kavijar medju solima"

Poput vina, i so u svom ukusu nosi obeležja mesta, porekla i načina na koji nastaje, tako da postoje mnoge egzotične vrste soli:

Havajska so je jedna je od cenjenijih soli na tržištu. Zaista posebna, zahvaljujući jedinstvenim geološkim i klimatskim uslovima, može se naći crvena, crna ili ružičasta.

Pa'a kai na havajskom znači crvena so ili na engleskom Alaea Hawaiian Sea Salt. Zapravo, reč je o morskoj soli koja se meša s crvenom glinenom prašinom koje ima u okolini vulkana i bogata je oksidom gvožđa. Ona običnoj morskoj soli, osim boje, menja i ukus. Koristi se u ceremonijama poput blagoslovljenja čamaca, kao i u havajskoj narodnoj medicini.

Takođe je vrlo poznata i crna havajska so ili Hiwa Kai Hawaiian Sea Salt, koja se dobija isparavanjem na suncu morske soli koja u sebi sadrži aktivni ugalj. Osim u kuhinji, koristi se za kupke. I ne brinite, ako lavabo i kadu oboji u crno, sunđer i deterdžent sve srećno rešavaju.

Fumee de Sel je najteža morska so u kristalima. Tzv. „kavijar među solima” dolazi iz francuske regije Bretagne, uglavnom iz grada Guerande. Na suncu osušena so stavlja se na dimljenje u bačve od hrasta koje su ranije služile za vino Chardonnay. Od dimljenih soli poznate su i one meksičke i danske koje treba pažljivo koristiti jer je njihov ukus mnogo složeniji od obične i uobičajene morske.

Kala Namak ili crna indijska so, zapravo je sivkaste boje i ima jak, sumporasti ukus. Koristi se u ayurvedskoj medicine, kao i u autentičnoj indijskoj kuhinji. Dostupna je u vrlo finim ili grubim zrncima. Što se kuvanja tiče, vegani je često koriste u svojim salatama jer jelu daje ukus jaja.

Peruanska ružičasta so stiže s najviših vrhova Anda. Vrući izvori na svom putu prema ravnici ispiraju kamenu so.

Siva bretanjska so poznata je pod nazivom "celtic salt" i predstavlja prirodno vlažnu so dobijenu od morske vode Atlantika, sa netaknutih obala Bretanje u Francuskoj. Ova so je bogata mineralima u tragovima, a priprema se putem tradicionalnog keltskog metoda - sakuplja se ručno drvenim grabuljama ne dozvoljavajući metalima da dođu u kontakt sa solju. Seltik so je dostupna u krupnim, sitnijim i vrlo finim zrncima.

Himalajska kristalna so je roze so sa Himalaja, i za nju se tvrdi da je najkorisnija i načistija od svih soli koje su na raspolaganju na našoj planeti. Reč je o drevnoj soli koja se milionima godina taložila u podnožju Himalaja. Sadrži sve elemente koji se mogu naći u našem telu. Roze boju duguje visokom sadržaju minerala koji doprinose odličnom ukusu i eliminisanju toksina iz organizma, normalizovanju krvnog pritiska, poboljšanju cirkulacije. Himalajska so se melje ručno i ima jak ukus. Upravo zbog te jačine koristi se u znatno manjoj količini od uobičajene kuhinjske soli i time doprinosi smanjenju unosa natrijuma u organizam.

Postoje soli kojima je kasnije dodata određena začinska biljka. Takve soli se uglavnom dodaju jelima tek u trenutku iznošenja na sto. Naime, često se nežne nijanse ukusa mogu osetiti tek u obliku kristalića koji se tope na jeziku. U web-shopu Jamiea Olivera prodaje se so sa ukusom ruzmarina, lavande, majčine dušice i drugih začinskih biljaka. Naravno, te mešavine možete spremiti i sami.

U našim prodavnicama zdrave hrane možete nabaviti celerovu so koja je čuvena po svojstvu da snižava visok pritisak. Probajte i sami, jednostavno se priprema: koren celera se opere, oljušti i izrenda. Doda se tri puta veća količina morske soli i sve se izmeša i poklopi. Posle dva dana sipa se u pleh u što tanjem sloju i suši na 80 stepeni. Kad se stvrdne istuca se u avanu i proseje (bar 2 puta).