Potreba za savršenstvom je često posledica želje da budemo najbolji i da se pokažemo/ dokažemo sebi, našim roditeljima, deci, partnerima, šefovima … To je program koji uglavnom nosimo iz detinjstva – kada smo možda bili najbolji u razredu, ili osvajali prva mesta na takmičenjima, kada su nas hvalili i mazili zbog toga… U prirodi svakog od nas je da želi da bude priznat od okruženja.

Iz želje da u svemu budemo savršene postajemo nezadovoljne, često malodušne, neispunjena, ponekad nesrećne ili napete. Mislimo da nam stvari ne idu od ruke, jer nisu izvedene tako savršeno, kako mi mislimo da treba. Ali, to je samo naša tačka gledišta, to je samo naše viđenje stvari. To je samo ograničenje koje smo sebi nametnule.

Težnja ka savršenstvu nije loša namera sama po sebi, naprotiv, prirodno je da želimo da u našim životima sve bude bolje i bolje, ali kada nam savršenstvo postane cilj, tada postanemo opsesivni, i sebe okrivljujemo “da smo samo još malo bolje to uradili” onda je to veoma opterećujuće.

Sedite sada i razmislite o svojoj tački gledišta koja se odnosi na perfekcionizam.

1. Da li radite stvari iz lakoće, ili ste robovi ograničavajućih misli?

2. U čemu što radite ste radosni, laki i kreativni ?

3. U čemu ste teški i zatvoreni ?

Tehnikom Access Bars takođe možemo otpustiti sva stara i duboka uverenja, lakše nego što možemo i da zamislimo. Menjamo tačku gledišta i uverenja koja nas ograničavaju i sputavaju u životu.

Tako se otvaramo za nove mogućnosti i mesta i naš život postaje riznica divnih izbora.

Izvor: Sensa