Ima ljudi koji zacrtaju nešto i onda idu ka tom cilju i ne odustaju. Šta god da im se na putu ispreči oni idu. Ne gledaju ni levo ni desno, uporni da istraju i dokažu da su istrajni. I kad je teško, i kad se ne dâ i kad zaboli ... oni idu. I tako jednom stignu na svoj cilj - možda iscrpljeni, ali ipak stignu. Možda su i pregoreli i možda im više i nije važan taj cilj. Ko bi znao šta im je ta upornost donela (ili koliko ima je prilika koje nisu videli odnela?).

Ja nikad nisam bila od tih upornih koji po svaku cenu hoće da ostvare svoj cilj, bez obzira na ishod... Nekako sam oduvek bila na onoj drugoj strani, da slušam svoje srce. Da pratim lakoću. Pa kako bude. Ne kažem šta je dobro ili loše, samo promišljam...
I dalje se često pitam da li je istrajnost baš uvek pokazatelj naše snage, a odustajanje pokazatelj naše slabosti? Ili je istrajnost ponekad pokazatelj naše tvrdoglavosti, a odustajanje znak mudrosti?

Upitajte sebe koliko ste puta gurali nešto što je išlo teško? Znate ona osećaj da gde god se okrenete vrata su zatvorena, a prepreke su na svakom koraku? A vi ste ipak pokušavali da budete istrajni i da po svaku cenu ostvarite to ... I posle mnogo mučenja i truda ste to ostvarili i shvatili da i nije baš ono što ste hteli. Kada ste došli do rezultata on je izgubio čar. Nije to to... A možda to uopšte i nije bilo vaše, jer je bilo tako teško, jer niste ni malo uživali u putu ostvarenja, jer je bilo 1000 razloga da odustanete i možda iskreirate nešto veće, bolje, nešto što ide lakše za vas!

Učili su nas da moramo biti istrajni i da odustajanje nije opcija. Ne kažem da jeste i da treba da se povučemo kod prve prepreke, samo želim da naglasim koliko je važno biti iskren prema sebi i preispitati da li je taj cilj uopšte naš. I imati hrabrosti sebi priznati da smo pogrešno izabrali. Možda smo ka njemu krenuli zbog nekog drugog? I to je u redu, ako smo mi sa time u redu.

Ipak treba da znamo da imamo pravo na svoje snove, svoje želje i svoje ciljeve! I imamo pravo da ih u toku puta menjamo. Jer se mi menjamo. Svakodnevno rastemo i razvijamo se. Imamo pravo da se i na pola puta preispitamo ka čijim snovima idemo!

Bilo da je u pitanju posao, putovanje, veza, prijateljstvo, kupovina stana...
I zato, svaki put se upitajte DA LI JE OVO MOJ SAN? I posmatrajte ga da li se odvija lagano za vas...

Ako biste pratili sebe, i posmatrali šta vam je lagano, gde se vrata sama otvaraju, život bi imao više lakoće, zabave i radosti. Uživali biste u svakom trenutku svoje kreacije.

Zastanite. Udahnite i izdahnite par puta i upitajte se za sve - da li je ovo lagano za mene? I samo pratite energiju šta vam govori. Vi znate. Vi ste dar.

Izvor: Sensa