Stvoreni smo da bismo voleli, a ljubavlju zaista ispunjavamo svoju životnu svrhu. Uvodeći nekoliko jednostavnih načela i njihovom primenom u svakodnevnom životu izdižemo se iznad meteža koji vlada svetom!

Kako svet postaje sve užurbaniji, lako se prepustiti njegovoj trci. Problem je u tome što bez smirenosti ne postoji mudrost. Našim mislima počinju upravljati emocije i gubimo bistrinu. Bez dubokog promišljanja ne možemo biti onakvi kakvi smo sposobni da budemo i ne možemo živeti onako kako smo u stanju da živimo.
Moć meditacije nije od velike pomoći ako se ona razume samo intelektom. Kada duhovnu vežbu uvedemo u svoju svakodnevicu i praktikujemo je, ona postaje transformator. Nije dovoljno samo znati važnost zdrave ishrane i vežbanja; potrebno je zaista da se zdravo hranimo i redovno vežbatmo kako bismo od toga imali koristi. Dakle, nije dovoljno znati kakvu moć poseduje molitva ili meditacija; moramo ih praktikovati i svakodnevno im se posvetiti.
Već se rutinski svakoga jutra tuširamo jer ne želimo jučerašnju prljavštinu unositi u novi dan. Ako ne praktikujemo molitvu, meditaciju, ne čitamo inspirativne priče ili se na neki drugi način ujutro duhovno ne uravnotežimo, putem svojih misli unosimo jučerašnje terete u novi dan. Zar telo i duša nisu od jednake važnosti?
Pronalazimo izgovore za duhovnu vežbu, baš kao što pronalazimo izgovore za fizičku aktivnost. Ali u oba slučaja, kada napokon počnemo vežbati, naš organizam žudi za kontinuitetom. Ljudi često govore da nemaju vremena za meditaciju, ali istina je da meditacija usporava vreme. Vreme je prema rečima AlbertaAjnštajna "iluzija svesti". Plitko razmišljanje doslovno ubrzava naše doživljavanje vremena, dok ga duboko, smireno promišljanje usporava. Mnogo efikasnije provodimo vreme kada su nam um i srce bistri.