Jedno od pitanja koje stalno može da nam bude saputnik je pitanje – Ko sam ja? Potraga za tim odgovorom može da nas odvede na najdalje, najskrivenije, najmračnije i najsnažnije mesto. Kada ste vi krenuli na to putovanje?

Moje je počelo pre petnaest godina, ali pravi zaokret se desio pre tačno deset godina i doveo me do mog današnjeg razumevanja toga ko sam ja. Naravno, to putovanje nema kraj, ono traje i grana se, onako i onoliko koliko se i vi otvarate. Volela bih da ovo vreme posvetite pitanju Ko sam ja i kako se prema sebi ponašam. Često vodimo računa o tome kako nas drugi vide, kako nas procenjuju, kako se prema drugima ophodimo, kako razgovaramo, kako se postavljamo. I dok smo u tom odnosu, veoma često nam promakne da građenje odnosa počinje od mog Ja. Od mojih bezbrojnih Ja koja mi omogućavaju da razumem i sve što iz mene izlazi kao reakcija na druge ljude.

5 tajni dobre komunikacije: razgovor bez neuspeha, kritika bez bola

U tom istraživanju i građenju odnosa posebno bih volela da razmišljamo zajedno o tome koliko smo sposobni da sebe podržimo, pohvalimo, da sebi oprostimo, da sebe razumemo. Pa da počnemo.

Kako da se bolje razumem? Kako da sebe podržim? Kako da se pohvalim? Kako da oprostim? Kako da sebe volim?

Iako nema univerzalnih odgovora, odnosno, ima ih onoliko koliko ima nas, ima puno tehnika i praksi koje mogu da nam omoguće veću svesnost i bolje razumevanje svega što je u nama i oko nas. Podeliću sa vama iskustva predivnih ljudi koji mi omogućavaju da budem podrška na putu njihovih transformacija, kao i svoja iskustva. Možda će neka ideja početi dobro da vibrira sa vama i da vam omogući da preskočite neku prepreku koja se na vašem istraživačkom putu našla.

Kako da ojačate srce da postane otporno na kritike

Kako da se bolje razumem? Tako što bolje slušam. I druge i sebe. I sebe i druge.

Slušanje je svakako jedna od tehnika sa kojom se kasno upoznamo na pravi način. Iako slušamo, razumevanje toga koliko i kako to radimo traži neko novo znanje. Postoji nekoliko nivoa slušanja i mi se najčešće nalazimo na prvom, tzv. autobiografskom nivou slušanja. Ovaj prvi nivo se odlikuje time da slušamo samo da bismo nešto što je nama važno ispričali. Svakako da je i to korisno, ali nam ne omogućava da se usmerimo na sagovornika niti na naš unutrašnji dijalog.

Kako da sebe podržim? Saslušaću i utišaću svog unutrašnjeg kritičara. Negovaću konstruktivan unutrašnjidijalog.

Unutrašnji dijalog zna da radi protiv nas. Naš unutrašnji kritičar ume da bude dominantan i veoma glasan. Pokušajte da ga saslušate i uvažite, a zatim i da ga utišate, razvijajući kontraargumentaciju. Razgovarajte sa sobom kao što biste sa nekim koga volite i koga želite da podržite. Nekome pomaže da zamisli osobu koju voli i daje joj prostora da bude njegov unutrašnjiglas. Jedan od glasova. Neko ko će odgovoriti kritičaru bez kritike. Razvijanje konstruktivnog unutrašnjeg dijaloga je jedna od boljih tehnika za samopodršku.

Kako da se pohvalim? Saslušajte komplimente i jednostavno se zahvalite.

Upoznajte unutrašnjeg kritičara

Ako čujete sebe da se pravdate kada vam neko za nešto udeli kompliment, jednostavno se zaustavite i zahvalite. Vežbajte ovo redovno. Sama vežba može da vam donese i sposobnost da bolje čujete ono što drugi vide, prepoznaju i cene. Posebno oslušnite one komplimente koji se odnose na neko ponašanje, na neku vašu akciju. Baš takvi mogu da vam budu od koristi da počnete više da cenite svoje postupke. A onda, pokušajte da sebi jednom dnevno kažete čime ste to zadovoljni. Možda je forma mini dnevnika o dobrim akcijama pravi način da budete hroničar svog razvoja. Evo, ja bih danas mogla da kažem da sam sa puno ljubavi i strpljenja slušala svoje ukućane. Zapišite, osvestite, integrišite i dozvolite da vas sve to osnaži.

Kako da oprostim? Ako naučim nešto novo onda nema pogrešnih akcija.
Možete li da učite i kada su stvari teške, kada sve ide po zlu, kada nema ni spoljašnjeg ni unutrašnjeg razumevanja? Izuzetno je teško da razumemo da je učenje svrha, ali je to najkvalitetniji način da saznamo kako da idemo dalje, snažniji i sa većom odgovornošću prema sebi. Učenje može da bude svakodnevno. Da biste olakšali sebi, pokušajte da doživljavate informacije kao informacije, bez pozitivnog ili negativnog prefiksa.

Mi dodajemo taj plus ili minus u odnosu na naš kontekst, na naše iskustvo. Vežbajući da doživimo informacije kao neutralne omogućavamo sebi da nas više i bolje nauče o tome šta se oko nas dešava, kako ko reaguje, kako se ponaša. Kroz to onda možemo da uvidimo da imamo mogućnost da reagujemo na mnogo načina. Jedna od stvari koja meni pomaže u vežbanju generalno neutralne pozicije jeste da se pitam: Šta dobivam time i šta dajem? I tako za sve. Jer uvek i dajemo i dobijamo i uvek imamo mogućnost da naučimo. Kako vi učite?

Kako da sebe volim? Kroz putovanje Ko sam ja dolazim do toga da bolje poznajem sopstveno biće.

A kroz upoznavanje dolazi i mogućnost da volite. Svi ovi koraci pre toga vam pomažu da se volite malo više. Poštujte sebe i svoje izbore. Stalno se pitajte šta je granica ispod koje odustajete od sebe i čvrsto je se držite. Negujte odnos sa sobom tako što ćete sebi pokloniti dnevni odmor, dobar san, vreme za promišljanje, vreme za dokolicu, lepu pesmu, kvalitetne odnose sa drugima. Nastavite svoj niz i povećavajte ga svakog dana.

I za kraj – zagrlite sebe danas. Prigrlite svoje celovito (ne)savršeno biće i razgovarajte sa njim. Razgovarajte sa puno ljubavi. Uživajte u otkrivanju istine o tome ko ste vi i podelite to sa onima sa kojima želite.