- Ako se pitate šta bi se dogodilo kad ne biste uvek bili jaki, odgovor ima psihološkinja Bernarda Škegro.
- Ona ističe da dve rečenice treba da zaboravite i da shvatite šta je zapravo vaša snaga.
Snažna osoba nije ona koja sve može sama, već ona koja zna svoje granice. Nije ona koja nikada ne padne, nego ona koja, kada padne, pozove nekoga da joj pruži ruku, ističe Bernarda Škegro, diplomirana psihološkinja i edukatorka psihoterapije koja na portalu Ordinacija.hr stručnim i direktnim tekstovima inspiriše čitaoce, ukazuje na važnost mentalnog zdravlja i deli praktične savete za bolje suočavanje sa životnim izazovima.
Snaga se danas slavi bez zadrške. Biti jak znači biti samostalan i izdržljiv. Često čujemo (a možda i sami s ponosom izgovaramo) rečenice poput: "Ne treba mi niko“, "Sve mogu sama“.
Psihološka snaga sama po sebi nije problem. Ona je važan resurs i svakome od nas pomaže da se nosimo sa stresnim situacijama i teškim životnim okolnostima, da preživimo i nastavimo dalje. Problem nastaje kada snaga nije izbor, već jedina mogućnost. Kada ne postoji pitanje: "Kako sam?“, nego "Koliko još mogu da izdržim?“.
Snaga kao strategija preživljavanja
Mnogi ljudi koji mi dolaze na psihološko savetovanje za sebe će reći da su jaki. Međutim, većina jednostavno nije imala drugu opciju. Morali su da nauče da budu jaki veoma rano - zbog gubitka bliskih članova porodice, zlostavljanja, razvoda roditelja, nametnutih odgovornosti koje nisu bile primerene uzrastu.
Snaga je bila strategija preživljavanja. Naučili su da ne opterećuju druge. Da ne traže pomoć. Da ne pokazuju slabost.
Rigidna navika koja nas iscrpljuje
Međutim, ono što nam je nekada pomagalo, u jednom trenutku može postati naš najveći teret. Snaga koja nam je nekada bila mehanizam da preživimo može postati kruta navika i izazivati emocionalnu iscrpljenost, stres i izolaciju.
Osoba koja uvek mora da bude jaka nema prostor za tugu, strah i umor.Emocije se potiskuju. A onda ponekad telo progovori - javljaju se nesanica, bolovi, iscrpljenost, panični napadi. Snaga tada više nije izvor stabilnosti, već nemira. Tada više ne štiti, već iscrpljuje.
U međuljudskim odnosima "jaki“ ljudi često su usamljeni. Drugima i sebi govore "Dobro sam“ čak i kada je očigledno da nisu dobro. Teško im je da ostvare bliskost jer stalno nose ulogu osobe koja ima sve pod kontrolom i kojoj je uvek dobro.
Pročitajte u našoj galeriji 11 pravila Mihaila Labkovskog da prihvatite i zavolite sebe:
Razlika između snage i rigidnosti
Važno je razlikovati snagu od krutosti. Krutost nam govori da uvek sve moramo držati pod kontrolom. Da ne smemo pokazati kako se zaista osećamo. Da ne smemo reći: "Treba mi pomoć“, "Ne mogu sve sama“. Izoluje nas od drugih i poručuje nam da ne smemo priznati kada nam je svega previše.
Za razliku od krutosti, snaga je fleksibilna. Zna kada da preuzme odgovornost, ali i kada da potraži pomoć. Zna da izrazi sopstvene potrebe. Da stane kada je potrebno. Da zatraži podršku. Uz takvu snagu rastemo kao osobe, povezujemo se sa drugima i ostvarujemo bliskost.
Olakšanje kao znak spremnosti na promenu
Mnogi ljudi u terapijskom procesu po prvi put u životu izgovore rečenice: "Treba mi pomoć“ ili "Ne mogu više sve sama“. Te rečenice ne dolaze lako, ali dolaze sa ogromnim olakšanjem. A to olakšanje je znak spremnosti na promenu.
Terapijski proces pomaže da postanemo svesni koja nas snaga štiti, a koja nas iscrpljuje. Uči nas kako da tražimo i prihvatimo podršku. Kako da izrazimo emocije bez osećaja slabosti ili krivice. Kako da postavimo zdrave granice, pokažemo ranjivost, a istovremeno ostvarimo bliskost.
Dozvola da ne možemo uvek sve sami nije u suprotnosti sa snagom. Ja sam jaka osoba i istovremeno se oslanjam na druge kada mi je potrebna njihova pomoć i kada ne mogu sama.
Prava snaga je izbor
"Zato je možda vreme da napravimo novu definiciju snage", piše psihološkinja Bernarda Škegro.
Snažna osoba nije ona koja sve može sama, već ona koja zna svoje lične. Nije ona koja nikada ne padne, već ona koja, kada padne, pozove nekoga da joj pruži ruku.
Prava snaga leži u tome da možemo da pustimo druge ljude blizu sebe i dozvolimo sebi ranjivost. Da kažemo kako se zaista osećamo. Bez iskrenih odnosa i ranjivosti nema ni prave bliskosti - ni sa sobom, ni sa drugima.
Prava snaga nije prisila, već svesni izbor. Ona podrazumeva otvorenost i spremnost da zatražimo podršku. Oslobađa nas pritiska.
I možda vredi zastati i zapitati se: Šta bi se dogodilo kada bih sebi dozvolila da ne budem uvek jaka? Da li bih izgubila poštovanje drugih ili bih konačno prestala da gubim sebe?
U svetu koji nagrađuje izdržljivost, a retko pita za cenu, pravo pitanje nije mogu li još da izdržim - već da li treba.
BONUS VIDEO:
ordinacija.vecernji.hr/ Sensa