Opsesivno-kompulzivni poremećaj ima tendenciju da se projektuje na one segmente života koji su veoma značajni za osobu koja se sa njim suočava – zdravlje, bezbednost, moralnost, religioznost, seksualnost, pa tako i na partnerski odnos. Partnerski opsesivno-kompulzivni poremećaj (na engleskom: Relationship Obsessive-Compulsive Disorder, ili skraćeno ROCD) podrazumeva da osoba sumnja u kvalitet veze, stalno preispituje svoja osećanja prema partneru, partnerova osećanja prema njoj, partnerovu i ličnu privlačnost, adekvatnost, i slično. Određena preispitivanja prirodno prate svaki partnerski odnos, piše Mr Anđela Zlatković, dipl.defektolog-specijalni pedagog za sajt Vaš psiholog.

Međutim, partnerski OKP podrazumeva da je taj proces iracionalan i veoma opterećujući za svakodnevno funkcionisanje. Javlja se osećaj da partnerski odnos, koji je bio simbol sigurnosti i harmoničnosti, postaje okidač za gotovo svakodnevno povišenu, preplavljujuću anksioznost. Izražena je potreba da se svaki detalj veze analizira do najsitnijih detalja, što gotovo svaki put dovodi do negativnih zaključaka. Takođe, to je praćeno stalnim traženjem razuveravanja kako od partnera, tako i od drugih bliskih osoba. Ovaj oblik OKP-a susreće se podjednako kod oba pola.

Bitna tačka kod partnerskog OKP-a je to da on nije uzrokovan samom vezom, već mislima koje proističu iz određenih uverenja o vezi i partneru, kao i značajem i značenjem koji se njima pridaje. Očekivano je da svakom od nas povremeno ovakve misli prolaze kroz glavu. Međutim, kada im pridamo veliki značaj i kada im dopustimo da nas iznova i iznova preplavljuju i utiču na naše ponašanje, one postaju opsesivne.

Kod partnerskog OKP-a, opsesivne misli se najčešće sreću u obliku sledećih pitanja:

  • ,,Šta ako zapravo ne volim svog partnera dovoljno? Kako da znam da ga volim koliko treba?’’
  • ,,Šta ako mene partner ne voli dovoljno? Šta ako mu/joj nisam privlačan/-na?’’
  • ,,Šta ako naša veza nema budućnost, da li je bolje da što pre raskinem?’’
  • ,,Šta ako bih kvalitetniju vezu imao/-la sa nekom drugom osobom?’’
  • ,,Šta ako nikad ne prestanem da preispitujem prošlost/ izgled/ inteligenciju/ ponašanje svog partnera?’’

Druga bitna stavka u razvijanju i održavanju partnerskog OKP-a su kompulzije. Kompulzije se odnose na svaku radnju koju osoba preduzima sa ciljem da snizi nivo anksioznosti, a čiji efekat je samo trenutni. Dugoročno gledano, one podržavaju i ,,hrane’’ OKP.

U slučaju partnerskog OKP-a, najčešći oblici kompulzivnog ponašanja su:

  • Traženje razuveravanja za negativne pretpostavke od partnera i drugih osoba koje su upoznate sa detaljima veze;
  • Kompulzivno iščitavanje članaka i literature na temu šta podrazumeva uspešna veza;
  • Ruminacija o svim detaljima veze – nikad ništa nije dovoljno dobro (detaljnije o ruminaciji pogledajte ovde);
  • Mentalna provera, odnosno preispitivanje sopstvenih emocija;
  • Kompulzivno poveravanje bliskim osobama;
  • Izbegavanje situacija za koje se procenjuje da bi mogle da budu okidač za opsesivne misli – na primer, izbegavanje razgovora sa prijateljima o njihovim vezama (jer bi bile okidač za poređenje), diskusije na temu seksa sa partnerom (jer bi bile okidač za preispitivanje njegove/njene ličnosti i prošlosti), gledanje filmova u kojima su partnerski odnosi idealizovani, i slično.

Možda će Vas ljudi iz okruženja nekad okarakterisati kao ljubomornu osobu kada dozvolite da Vas partnerski OKP preplavi – na primer, ukoliko Vas uznemirava opsesivna slika Vašeg partnera sa nekom drugom osobom i to podelite sa njim ili nekim drugim. Međutim, nije ljubomora ono što Vas nagoni ka takvom načinu razmišljanja, i propratnom traženju razuveravanja, već unutrašnji osećaj, odnosno partnerski OKP koji Vas konstantno uverava da u vašoj vezi nije sve onako kako bi trebalo da bude. Ljubomora, s druge strane, podrazumeva postojanje realnog okidača – recimo flertovanje partnera sa drugom osobom.