Emocionalno zanemarivanje ili zlostavljanje u detinjstvu može imati alarmantno snažne posledice na ljudsku psihu u odrasloj dobi. Deca narcisoidnih roditelja to predobro znaju, jer ih je odgajao neko sa ograničenim kapacitetom za empatiju i preteranim osećajem grandioznosti i lažne superiornosti. Deca narcisoidnih roditelja programirana su da u ranoj dobi traže potvrdu tamo gde je nema, da veruju kako je njihova vrednost povezana sa ugledom njihovih porodica, pa su naučena da svoju vrednost mogu potvrditi samo time koliko dobro mogu "služiti" potrebama svojih roditelja. Živeli su život u kojem ljubav nije bila bezuslovna, ako je uopšte bila pružena. To ne znači da se ne mogu izdići iznad uslovljenosti iz detinjstva; zapravo, oni mogu postati snažne i uspešne individue, ako odluče raditi na svojoj transformaciji, piše Shahida Arabi, autorka knjige "Power: Surviving and Thriving After Narcissistic Abuse."

Biti u stanju razumeti takav odnos i obrasce ponašanja, kao i svaki negativni govor koji je nastao kao rezultat zlostavljanja, može biti revolucionaran u osporavanju mitova i laži kojima su se deca narcisa hranila. Kako piše autorka Aribi, deca narcisoidnih roditelja od malih nogu učila su sledeće:

1. Vaša vrednost uvek je uslovljena

Kao dete narcisoidnog roditelja učili su vas da sami po sebi niste vredni, već da vaša vrednost zavisi od toga šta možete učiniti za narcisoidnog roditelja i koliko ste popustljivi. Zbog grandioznosti narcisoidnog roditelja, lažne maske i potrebe da budete najbolji, verovatno ste bili deo porodice koja je "predstavljena" u najboljem mogućem svetlu, a zlostavljanje se odvijalo iza zatvorenih vrata. Unutar doma bila je drugačija priča od one koja je predstavljena javnosti: možda ste svedočili užasnoj dinamici kada ste videli jednog roditelja kako verbalno ili čak fizički zlostavlja drugog, bili ste sami podvrgnuti zlostavljanju i/ili iskusili kako oba roditelja rade zajedno na potkopavanju vas, vaše braće i sestara. Ako ste se ikada usudili zapretiti savršenoj lažnoj slici ili učiniti bilo što da progovorite o zlostavljanju, najverovatnije ste kažnjeni. Poučeni ste da služite egu i sebičnim ciljevima narcisoidnog roditelja.

2. Morate biti savršeni i uspešni, ali nikada za to nagrađeni i pohvaljeni

Nikada se niste osetili dovoljno dobrim. Vaša postignuća retko su se priznavala osim ako nisu ispunjavala proizvoljni kriterijum za "ono što društvu izgleda najbolje" ili potvrđivala grandiozne fantazije narcisoidnog roditelja. Narcisoidni roditelj nikada nije istinski ponosan na svoje dete osim ako on ili ona ne mogu pripisati zasluge za taj određeni uspeh. Neki narcisoidni roditelji mogu čak zavideti ili gledati s visine na uspeh svoje dece, pogotovo ako taj uspeh omogućava tom detetu da postane nezavisan od roditelja, izvan njihovog područja moći i kontrole. Nije neuobičajeno da takvi roditelji pokušavaju sabotirati uspeh i sreću svoje dece.

3. Uvek postoji neko bolji od vas i morate ga pobediti - počevši od vlastite braće i sestara

Deca narcisoidnih roditelja često su okrenuta protiv svoje braće i sestara u takmičenju za naklonost i ljubav za kojom su uvek žudjeli, ali nikada nisu dobili. Obično postoji zlatno dete i žrtveno jagnje, a ponekad se uloge menjaju zavisno od toga što je narcisoidnom roditelju potrebno. Zlatno dete obično se hvali kao "standard", ali i to se može brzo promeniti ako ikada iskoristi svoju slobodu i učinite nešto van roditeljske kontrole. Kao odrasli, učimo da se ne moramo ni s kim takmičili da bismo vredeli, niti moramo nužno biti najbolji u svemu. Negovanje osećaja bezuslovne ljubavi prema sebi, kao i uvažavanje naših jedinstvenih veština i sposobnosti, može uvelike pomoći u borbi protiv ovih štetnih uverenja.

4. Prezir je deo ljubavi i "normalan" je u vezama

Narcisoidni roditelji mogu svoju decu podvrgnuti periodima idealizacije kada im zatrebaju, nakon čega brzo sledi prezir i zastrašujući narcisoidni bes kada ih ne poslušaju. Takva nestabilnost u odnosu uči decu da je ljubav nestabilna, zastrašujuća, nepredviva, kasnije od njih čini ljude koji "hodaju po jajima" u odnosima kako ne bi slučajno uvredili drugu stranu. Takođe, u odraslom dobu takvu vrstu ponašanja ne prepoznaju kao zlostavljanje jer je to jedina vrsta ljubavi koja im je pružena.

5. Vaše emocije nisu važne

Narcisoidni roditelji, poput narcisoidnih zlostavljača u vezama, poništavaju emocije do točke u kojoj osoba ostaje bez glasa. Ne sme osećati, pa na kraju odlazi u krajnost: ili potpuno potiskuje osjećanja i otupljuje ili postaje buntovno dete koje oseća previše, prerano...Emocije ovu decu preplavljuju u svakom slučaju jer se tuga ne obrađuje na zdrav način.

Ukoliko ste se prepoznali u navedenim primerima, autorka Shahida Arabi, tvrdi kako ove rane ne mogu zaceliti, a samosvest i samosaosećanje potrebni su više nego ikad. ''Narcisoidni roditelji nisu sposobni za empatiju i verovatno će vas "vratiti" natrag samo kada vam je potrebno. Morate sebi dopustiti da tugujete za gubitkom detinjstva i prihvatite istinu da nas naši roditelji možda nikada nisu voleli ili želeli najbolje za nas, ali da se možemo promeniti na najbolje načine na koje znamo - kroz empatiju, saosećanje, samoprihvatanje i ljubav prema sebi. Nemojte se zavaravati: kada ste dete narcisoidnog roditelja, ideja da nikada niste zaslužili ovu ljubav, možda je najveća laž od svih'', poručuje.

Izvor: Sensa