Ne očajavajte ako ste u matematici truba, a na trubi majstor ili se ne snalazite u prostoru, ali zato umete da „pročitate" ljude. Danas se veruje u osam vrsta inteligencije. Nađite ono u čemu ste najbolji i ne zamarajte se koeficijentom inteligencije - njegov je doprinos u uspehu tek 20 posto.

Šta znači inteligentno?

Uobičajeno je da s reči inteligencija označavamo umne sposobnosti učenja, razumevanja, rasuđivanja i rešavanja problema. Međutim, znamo da ista osoba može biti slaba u matematici i logici, a sjajna u slikarstvu ili govorništvu. Primećujemo i da neki ljudi naglašenog intelekta trpe neuspeh u izboru prijatelja i ophođenju s okolinom, dok mnogi ponavljači razreda trijumfuju u trgovini, sportu ili privatnom životu. Je li onda ispravno inteligencijom nazivati samo sposobnost logike i zaključivanja, ili je inteligencija zajednički izvor iz kojeg proističu raznoliki talenti?

Kuda nas vodi IQ: evo kakvim životom živi 10 najinteligentnijih ljudi na planeti...

Najraniji zagovornik teorije o širokoj lepezi inteligencija je američki psiholog i harvardski profesor Hauard Gardner, koji je 1983. u knjizi "Frames of Mind" izneo tvrdnju da se inteligencija grana na sedam tipova, pridodajući im naknadno osmi. Prema Gardneru i njegovim brojnim sledbenicima, svako ljudsko biće poseduje nešto od svih tipova inteligencije, ali ne u jednakoj meri. Koji će tip prevladati, zavisi od toga koji je deo mozga najrazvijeniji te o uticajima okoline i situacijama u kojima se pojedinac nađe tokom života, pogotovo u prvih desetak godina.

Kome je u detinjstvu pri ruci muzički instrument imaće više izgleda da razvije muzički potencijal, a ko je u prilici da se druži s loptom ili reketom biće usmereniji na koordinaciju pokreta i ravnotežu.

Danas se veruje da je doprinos koeficijenta inteligencije u uspehu tek 20 posto. Uspehu više pridonose vešto komuniciranje, sposobnost „čitanja" drugih ljudi i prepoznavanja vlastitih osećaja i motiva.

PageBreak

Osam tipova inteligencije

Gardner je razlikovao osam oblika inteligencije i nadenuo im sledeće nazive: jezičko-verbalna, logičko-matematička, zvukovno-muzička, telesno-pokretna, vizuelno-prostorna, unutrašnja ili intrapersonalna, društvena ili interpersonalna i najzad prirodna ili naturalistička.

Prva dva tipa inteligencije najlakše se mere standardnim testovima i na njima se temelji obrazovni uspeh. Te dve vrste donedavno su bile uvažavane kao jedine „prave" inteligencije. Sledeća tri tipa teže su merljiva testovima, ali su važna u kreativnom stvaralaštvu. Poslednja tri tipa određuju kvalitet privatnog života i uspeha u odnosu s okolinom.

Jezičko-verbalna inteligencija

određuje sposobnost usvajanja govora, savladavanja pismenosti i korišćenja reči. Ko je ima razvijenu vešto se usmeno ili pisano izražava te s lakoćom uči jezike.
Poseduju je pisci, novinari, advokati, političari, tvorci ukrštenih reči i drugi kojima su reči najvažniji alat. Sposobnost korišćenja jezika mora se održavati i osvežavati vežbom jer smo skloni zaboravljanju reči i konstrukcija, čak i u maternjem jeziku. Tipičan simptom oslabljene jezične sposobnosti je izbor pogrešnih reči ili neuspješno prisjećanje: „Kako se ono kaže, na vrh mi je jezika".

Kreator termina "emocionalna inteligencija" Daniel Goleman: Evo šta je bitnije i od novca i od IQ...

Uobičajeno je da bebe s osam meseci već prepoznaju početak i kraj reči. Dok ne navrše godinu i po, uče po jednu novu reč svaka tri dana, a potom sve više, do desetak reči na dan. Nekim je ljudima zbog nepravilno umreženih neurona u moždanim centrima za jezik otežano dostizanje prihvatljivog nivoa korišćenja govora i pisma, no moderne tehnike koje su razvili pedagozi i logopedi donose zapažene uspehe.

Logičko-matematička inteligencija

diktira sposobnost baratanja brojkama, rešavanja matematičkih problema te rasuđivanja i zaključivanja na bilo kojem području delatnosti. Visoka inteligencija ovog tipa pomaže, na primer, brzom shvatanju u šta se isplati ulagati, koja će zanimanja biti tražena u budućnosti ili koja politička stranka ima najveće izglede za osvajanje vlasti. Ko je obdaren ovom inteligencijom ima izglede za uspeh u poslovima koji zahtevaju znanje matematike, fizike i hemije, dakle u raznim znanstvenim i tehničkim disciplinama.

PageBreak

Zašto Gardner još nije uvrstio duhovnu inteligenciju na ovu listu

Naglašena je i kod igrača šaha, bridža, preferansa i drugih igara koje podrazumevaju proračune i kombinatoriku. Ovaj tip inteligencije pod kontrolom je dve moždane zone. Prva od njih upravlja smislom za količinu i omogućuje izvođenje operacija sabiranja i oduzimanja.

Druga služi za prepoznavanje brojki i drugih matematičkih simbola te njihovo pretvaranje u reči. Uz njenu pomoć izvodimo složenije operacije poput deljenja, oduzimanja i računanja postotaka, jer se one delom temelje na rečima.

Zvukovno-muzička inteligencija

utiče na sposobnost stvaranja i izvođenja muzike, ali i uživanja u njoj. Muzički nadareni ljudi trijumfuju u komponovanju, pevanju, svirci, dirigovanju i plesu, ili im je muzika važan deo života i neizostavna kulisa za svakodnevne aktivnosti. Ova inteligencija izvire iz nekoliko moždanih centara, od kojih jedan reguliše muzičko stvaralaštvo, drugi izvođenje, treći raspoznavanje melodija i tonaliteta, a četvrti ritam.

Telesno-pokretna inteligencija

naziva se i motoričkom, daje sposobnost izvođenja složenih ili zahtevnih fizičkih aktivnosti. Visoko razvijena inteligencija ovog tipa navodi na bavljenje sportom, plesom, glumom ili pantomimom. Bitna je i za uspeh u hirurgiji, preciznoj mehanici i drugim poslovima u kojima se traži vrhunska koordinacija pokreta. Osim koordinacije, brzine, savitljivosti, ravnoteže i snage, telesno-pokretna inteligencija obuhvata i koordinaciju očiju i udova, u sprezi s prostornom inteligencijom.

Vizuelno-prostorna inteligencija

reguliše sposobnost uočavanja i razlikovanja boja, oblika, veličina i međusobnih udaljenosti predmeta. Vizuelno i prostorno nadareni ljudi u stanju su da prepoznaju i pamte obrasce, zamišljaju prizore u tri dimenzije i snalaze se u prostoru. Visok stepen ove inteligencije primećen je kod vozača, mornara i pilota, vajara, arhitekata i dizajnera, izviđača i lovaca te - šahista.

Nedavno je istraživanje u Engleskoj otkrilo da taksisti imaju naglašenu ovu inteligenciju. Tu su pojavu stručnjaci objasnili razvojem moždanog centra za prikupljanje i obradu vizuelnih podataka pod uticajem svakodnevne prakse - vožnje ulicama velegrada. Ovu inteligenciju smatraju tipično muškom, jer su se tokom hiljadu godina ponajviše muškarci bavili poslovima koji je zahtevaju, poput lova, borbe i istraživanja. Žene se pak jače ističu verbalnom, unutrašnjom i društvenom inteligencijom.

Unutrašnja ili intrapersonalna inteligencija

služi nam za razumevanje samih sebe. Uz njenu pomoć možemo naučiti koje situacije i radnje izazivaju pojedine emocije i šta nas motiviše na određene postupke. Visoko razvijena unutrašnja inteligencija omogućuje nam svladavanje bolnih emocija i brz oporavak od stresnih iskustava. S naglašenim ovim tipom inteligencije lakše donosimo dugoročno isplative odluke, umesto onih koje bi nam donele brz, ali i nestabilan dobitak.

Društvena ili interpersonalna inteligencija

određuje veštinu ophođenja s drugima. Ona uključuje prepoznavanje tuđih emocija, motiva i namera, sposobnost prilagođavanja drugima i navođenja drugih da se prilagode nama. Jaka društvena inteligencija pomaže pojedincu da se uklopi u grupu, da pridobije druge na svoju stranu i uveri ih u ispravnost svojih tvrdnji i postupaka. Društveno inteligentan tip spretan je i u manipulisanju okolinom jer zna kako će je najbolje šarmirati.

Kolika je vaša emocionalna inteligencija: rešite EQ test...

Stoga se ovakvi tipovi često bave politikom, marketingom, pravom i odnosima s javnošću, ali i pedagogijom, psihologijom i socijalnim radom. Zanimljivo je da deo mozga zadužen za razumevanje tuđih postupaka i psihičkih stanja kod ljudi zauzima relativno najveću zapremninu u poređenju sa svim drugim proučenim sisarima.

Prirodnu ili naturalističku inteligenciju Gardner je pridodao desetak godina nakon prvobitne razrade teorije o razgranatim inteligencijama. Njome su obdareni biolozi, zoolozi, botaničari, ekolozi, pa i obični ljubitelji prirode, biljaka i životinja. Od razvijenosti ove inteligencije zavisi hoćemo li bacati plastiku zajedno s drugim smećem, ili u posebne kontejnere; hoćemo li kupovati proizvode od krzna i time podsticati ubijanje životinja. Sudbina životne okoline, drugim rečima, u rukama je onih koji razumeju kako se treba ophoditi prema njoj da bismo je očuvali i omogućili sebi nesmetan nastavak života na planeti.

Gardner je razmatrao mogućnost dodavanja još jedne vrste inteligencije - duhovne ili egzistencijalne. „Ona bi se ticala sposobnosti postavljanja velikih životnih pitanja", rekao je. Međutim, naglašavao je da bi je bilo veoma teško definisati i na spisku na njegovom vebsajtu još uvek nema ove vrste inteligencije.

Prilagođeno sa: Sensaklub