5 rasa pasa koji pomažu kod anksioznosti: Smanjuju stres i paniku, vraćaju osećaj sigurnosti

Koje rasa pasa pomažu kod anksioznosti! 5 rasa koje umiruju i donose posebnu radost... Dodajte Sensa u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock

Pas nijesamo životinja koja nas dočekuje mašući repom i ulepšavaju nam dan. Njihovo prisustvo može imati snažan uticaj na ljudsko zdravlje, posebno kada je reč o stresu, usamljenosti i anksioznosti.

Iako pas ne može da zameni stručnu pomoć i terapiju, brojna istraživanja pokazuju da druženje sa psima može da smanji napetost i poboljša raspoloženje. Blizak kontakt sa životinjom povezuje se sa nižim nivoom kortizola, hormona stresa, i povećanjem oksitocina – hormona povezanog sa osećajem sigurnosti, poverenja i povezanosti.

Stručnjaci za obuku pasa izdvajaju nekoliko rasa koje su poznate po mirnoj prirodi, privrženosti vlasniku i sposobnosti da pruže emocionalnu podršku.

1. Njufaundlend – nežni div koji umiruje prisustvom

Njufaundlend se često naziva „nežnim divom“, a razlog za to je njegova mirna i stabilna narav. Ovi veliki psi veoma su vezani za svoje vlasnike i poznati su po strpljenju i blagosti. Upravo zbog takvog temperamenta često se koriste kao terapijski psi. Njihova veličina i mekana dlaka čine ih idealnim za zagrljaje, ali vlasnici treba da računaju na redovno četkanje i mnogo dlaka u kući.

2. Labrador retriver – pas koji vraća energiju i rutinu

Labrador je jedna od najpopularnijih rasa na svetu, a njegova vedra priroda, inteligencija i želja da udovolji vlasniku razlog su zbog kog se često koristi u programima terapije i pomoći ljudima. „Labradori su među najsrećnijim bićima na planeti i zato su jedni od najčešćih terapijskih pasa“, navode stručnjaci.

U galeriji ispod pogledajte pse koji pomažu kod anksioznosti!

Za osobe koje se bore sa anksioznošću, njihova potreba za kretanjem, igrom i druženjem može biti velika prednost. Podstiču vlasnike da izlaze napolje, budu aktivniji i održavaju svakodnevnu rutinu. Ipak, stručnjaci upozoravaju da nisu svi labradori isti. Neke linije uzgajane za rad i lov mogu imati mnogo više energije od pasa namenjenih za društvo.

3. Zlatni retriver – nežan prijatelj koji oseća emocije

Zlatni retriveri poznati su po toploj, privrženoj i empatičnoj prirodi. Zbog toga su veoma cenjeni kao terapijski psi. „Zlatni retriveri su poput većih, krznenijih labradora. Njihova narav je blaga i puna ljubavi“, objašnjavaju treneri pasa.

Njihova potreba za bliskim odnosom sa ljudima čini ih odličnim izborom za osobe kojima je potreban stalni pratilac. Međutim, kao i kod labradora, postoje razlike između linija, radni psi mogu biti znatno aktivniji od onih uzgajanih kao kućni ljubimci.

4. Pudla – inteligentna rasa koja prati vlasnika

Pudle, uključujući i male pudle, veoma su uspešne kao terapijski i psi za emocionalnu podršku. Ova rasa je izuzetno inteligentna i brzo uči, a kada shvati svoju ulogu, veoma se posvećuje svom vlasniku.

Iako mogu biti razigrane i energične, pudle često ostaju blizu svojih ljudi čak i u bučnim i stresnim situacijama. Njihova odanost i sposobnost da prate raspoloženje vlasnika čine ih dobrim saputnicima za osobe sklone anksioznosti.

5. Hrt – mirni „kauč psi“ koji iznenađuju

Iako su poznati kao najbrži psi na svetu, penzionisani trkački hrtovi često su izuzetno mirni u kući. „Ovi psi su veoma opušteni. Potrebno im je trčanje kao i većini pasa, ali u šetnji često hodaju sporim i mirnim tempom“, navode treneri.

Hrtovi su poznati i po tome što mnogo spavaju – neki mogu provesti i do 18 sati dnevno odmarajući. Ipak, njihova odanost i snažna povezanost sa jednom ili dve osobe čine ih odličnim saputnicima za one kojima je potrebna sigurnost i stabilnost.

Ne treba zaboraviti ni pse iz azila

Stručnjaci ističu da među najboljim terapijskim psima često nisu samo rasni psi, već i mešanci iz azila. Posebno se izdvajaju odrasli psi, stari oko 5 do 7 godina, jer su često mirniji, već imaju osnovne navike i lakše se prilagođavaju životu sa vlasnikom. „Mnogi misle da stariji pas ne može da nauči nešto novo, ali to nije tačno. Psi svih uzrasta mogu da uče, a stariji često brže napreduju jer su smireniji“, ističu treneri.

Osim toga, stariji psi uglavnom zahtevaju manje fizičke aktivnosti, ali i dalje pružaju ono što mnogim ljudima najviše znači, bezuslovnu pažnju, bliskost i osećaj da nisu sami.