Uredan pisaći sto simbol je bolesnog uma“ šaljiva je izreka koja oduševljava mnoge pobornike „kreativnog nereda“. Ima li tu istine? Istraživanje koje su sproveli Kathleen D. Vohs i njeni saradnici na univerzitetu u Minnesoti bavilo se temom uticaja reda i nereda u prostoru na ljude.

I zaista se potvrdila hipoteza da uticaj postoji – uredno okruženje podstiče konvencionalnost, zdrave izbore i velikodušnost, a nered u okruženju pogoduje kreativnosti. Učesnici koji su se zadržavali u urednom okruženju u pauzi su dali prednost jabuci pred slatkišem i pokazali su veću sklonost da doniraju novac u dobrotvorne svrhe, a oni „u neredu“ generisali su više kreativnih i raznolikih ideja. Vohs i saradnici zaključili su da faktori iz okoline aktiviraju različite mentalne sklopove koji utiču na različite ishode. Uredno okruženje implicira konvencionalne ili konformističke stavove, a neuredno okruženje upućuje na „napuštanje konvencija“. Uz pretpostavku da kreativnost često iziskuje nekonvencionalno razmišljanje, neuredno okruženje bolje pogoduje divergentnom mišljenju i spremnosti na rizike.

Naše okruženje intimno je i neposredno povezano s nama. Često je dovoljno samo kratko boraviti u nečijoj sobi pa da steknemo određeni utisak kakva bi ta osoba mogla da bude. Prostorije s puno ukrasnih predmeta i mekih jastuka u kojima prevladava šarenilo boja upućuju na razigranu, kreativnu osobu, isto kao što prostor u kome je sve čisto, jasno, funkcionalno, asocira na ljude koji su vrlo strukturirani, organizovani, možda pomalo nemaštoviti, više racionalni nego osećajni. Naravno da su to samo neki od bezbroj stereotipa koji nipošto ne moraju da budu tačni, jer smo mi, ljudi, vrlo slojevita i raznolika bića, ali potvrđuju da je prostor osobe itekako odraz individualnosti.

Možda ova i slična razmišljanja mogu pomoći da više svesne pažnje posvetimo interakciji sa svojim prostorom kako bismo ga uskladili sa samim sobom, da bismo sebi dopustili da uklonimo sve ono što krasi naše police samo zato što su nam to poklonili dobronamerni ljudi, a mi želimo biti pristojni. Naš odnos s onim što nazivamo „moj dom“ ogledalo je našeg odnosa sa samim sobom.

Izvor: Sensa