Novo Doba je počelo pobuđujući novi talas svesnosti u glavama ljudi širom planete. Život u sadašnjosti ujedinjen sa Majkom Prirodom nije više neka futuristička spiritualna filozofija već realna nužnost našeg opstanka na planeti. Da bismo mogli da rastemo i razvijamo se kao rasa, neophodno je da zaista počnemo da živimo u skladu sa prirodom, ali iskreno, od srca. Prvenstveno treba da shvatimo svoje stvarne uticaje na prirodu, kako negativne tako i pozitivne. Potrebno je da se zapitamo šta mi to sve prirodi dajemo? A šta sve od nje dobijamo, a prihvatamo zdravo za gotovo?

Da li čistimo za sobom i brinemo o razgradnji otpada koji proizvodimo, ili smatramo da je dovoljno baciti đubre u kontejner, pa neka nekako nestane samo od sebe? Veličanstvo Prirode je prema nama ljudima dugo pokazivalo razumevanje, darežljivost i trpeljivost, ali pošto smo mi nastavili samo nemilosrdno da trošimo sve te bujne i bogate izvore života, Priroda se umorila od takve zloupotrebe. A zašto samo nemilice trošimo, zašto ne počnemo da vraćamo dugove Prirodi? Zapitajmo se, da li saosećamo sa svim živim bićima, da li osluškujemo potrebe i poruke biljaka i životinja ili nas to ne interesuje jer smo mi „superiorna rasa”? Da li primećujemo prirodne lepote svuda oko sebe ili smo suviše zauzeti mislima o ličnom materijalnom napretku?

Da li smo zahvalni, brižni i pažljivi prema prirodnim dobrima ili ih nemilice rasipamo kao rupa bez dna, ne misleći da će rezerve vrlo uskoro presušiti? Da li zaboravljamo koliko su ljudi uništili ovu planetu i koliko je i dalje uništavaju, ili smo spremni da otvorimo oči i da vidimo koliko dugujemo Prirodi? Ne smemo više da zanemarujemo činjenicu da planeta može i bez nas, ali mi ne možemo bez nje. Krajnje je vreme da kažemo NE svakom obliku bahatosti prema prirodi. Svi znakovi pored puta ukazuju nam da je neophodno da uzdignemo nivo globalne ekološke svesti i što je najbitnije da svoje razumevanje prirode pokažemo svojim dobrim delima. Sada.

Pametna kupovina

Postoje brojni štetni uticaji čoveka na prirodu. Osim brige o flori i fauni i zagađenjima koja ispuštamo u vazduh, vodu i zemlju, treba da razmislimo i o skrivenim štetnim uticajima onoga što kupujemo. Srećom, uobičajenu poslovnu praksu u proslom veku – jeftinije je bolje – nadopunjuje nova mantra uspeha – održivo je bolje, zdravije je bolje i takođe, humanije je bolje. Međutim, sama održivost nije cilj, razvoj je cilj. Ali tek kada postignemo održivost, možemo da radimo na rastu i napretku. No, da bismo došli u stanje održivog, prvo moramo da izađemo iz minusa u kome se de facto nalazimo. Da shvatimo koliki je taj minus, pomaže nam industrijska ekologija, disciplina savremenog doba koja integriše hemiju, fiziku, inženjerstvo i ekologiju kako bi izmerila uticaje veštačkih proizvoda na prirodu.

Da li ste nekad razmišljali o tome koliko utičete na stanje na planeti svakim odlaskom u kupovinu? Ili smatrate da doprinosite dovoljno time što koristite platnene cegere umesto plastičnih kesa? Svrha tih divnih platnenih torbi je da podsete svoje ponosne vlasnike da je potrebno da u celini promene svoj stav prema prirodi jer širenje ekološke svesnosti zaista može stvoriti mehanizam pozitivne promene koji je neophodan. Međutim, naša nesvesnost omogućava nam da kliznemo u nesagledivu samoobmanu da male i velike odluke u našim materijalnim životima nisu od velike važnosti. A upravo one učestvuju u spasavanju planete. I velike promene počinju malim koracima.

„Naš svet materijalnog izobilja stiže uz etiketu ispisanu skrivenom cenom. Nismo u stanju da sagledamo meru u kojoj stvari koje kupujemo i svakodnevno koristimo imaju i drugačije vrste cena – štetu koju nanose planeti, zdravlju potrošača i ljudima čiji rad obezbeđuje naše udobnosti i potrepštine. Živimo svakodnevno preplavljeni morem stvari koje kupujemo, koristimo i bacamo, trošimo ili čuvamo. A nevidljivi uticaji tih stvari predstavljaju možda njihov najvažniji aspekt”, kaže Daniel Goleman u svojoj knjizi Ekološka inteligencija. On ističe da danas u medijima čujemo mnogo toga o pomaganju planeti tako sto ćemo promeniti ono što radimo – vozite bicikle a ne automobile, koristite štedljive sijalice umesto običnih, reciklirajte limenke i plastične flaše itd. „Sve je to dostojno pohvale no istinski uticaji onoga što kupujemo zanemareni su kada se radi o većini artikala”, objašnjava on. Zato je bitno da počnemo da kupujemo pametno, a to znači onoliko koliko nam je stvarno potrebno. Kada to naučimo, možemo da proširimo svoje dobro delo tako sto ćemo obratiti pažnju na sam proizvod koji kupujemo – na njegov sastav i proces proizvodnje. Zeleno je proces, a ne status – trebalo bi da razmišljamo o zelenom kao o glagolu a ne pridevu. Ta jednostavna semantička promena mogla bi nam pomoći da se usredsredimo na ozelenjavanje.

PageBreak

Zelene opsene

Greenwashing ili zeleno zataškavanje je termin koji je nastao kao oznaka komercijalizacije ekološkog trenda i jeftin pokušaj zarade novca prikriven takozvanom brigom o prirodi. Mnogi proizvodi koji nose naziv eco, organic ili natural, zapravo su obični marketinški trikovi jer njihove etikete ne sadrže potpunu informaciju o proizvodu već selektivno prikazuju jednu ili dve vredne osobine proizvoda koje bi trebalo celu stvar da učine ispravnom. Da li je ekološka majica ona koja je napravljena od organskog pamuka a obojena toksičnim bojama koje uništavaju brojne žive organizme? Da li u zdravu hranu ubrajamo i integralni biskvit koji pored te malene količine integralnog brašna sadrži i beli šećer, vestačke arome i brojne E-oznake? Nije li to samo pokušaj podvale? A gde je tek ceo proces proizvodnje, da li se prozvođači pažljivo odnose prema potrošnji struje i vode, da li pošteno plaćaju radnu snagu itd... To ne znamo, o tome ni ne razmišljamo, a verujemo da činimo dobro planeti i da koristimo prirodne proizvode. Isticanje detalja a ne suštine klasičan je marketinški trik koji nam stvara iluziju da kupujemo nešto vredno...

Industrijski ekolozi širom sveta sigurni su da će se današnji ekološki standardi sutra smatrati ekološki kratkovidim i da izraz ekološki prihvatljivo ne bi zato trebalo nikada koristiti: Sve što se danas proizvodi samo je relativno ekološki prihvatljivo. Kada je reč o recikliranju, industrijski dizajner Villiam McDonough u svojoj revolucionarnoj knjizi Od kolevke do kolevke (Cradle to cradle) prognozira da ćemo jednog dana imati potpuno recikliranje gde će se svi delovi nekog proizvoda moći ponovo u celini iskoristiti u novim proizvodima, ili u potpunosti razložiti na molekule koje priroda uspešno može apsorbovati. Zelene etikete i programi recikliranja mogu da naude koliko i da doprinesu, oni nas uljuljkuju u iluziju da je ono što već činimo dovoljno dok istovremeno zanemarujemo preostale štetne uticaje onoga što kupujemo i radimo. Možda mislite da ako reciklirate hartiju i kupujete organski uzgajano povrće radite dovoljno za planetu i da ste vrlo ekološki inteligentni, a trošite previše struje i vode a ni ne primećujete to... čovečanstvo ne može više da priušti sebi te utešne priče za zabašurivanje. Planetu su ljudi već mnogo uništili i potrebni su veći napori da se stanje popravi. I nemojte misliti da vi ne možete ništa da uradite. Svi mi, na svakom koraku, možemo postati aktivni faktori u dodatnim poboljšanjima na širokom nivou.

Kolektivna eko-svest

Ekološka inteligencija je sposobnost čoveka da se prilagodi svom ekološkom kutku i da raste zajedno s njim. Ekološka se odnosi na razumevanje organizama i njihovih ekosistema a inteligencija podrazumeva kapacitet da se uči iz iskustva i efikasno ophodi prema svojoj okolini. Ekološka inteligencija omogućava nam da primenjujemo ono što naučimo o načinima na koje ljudska delatnost utiče na ekosisteme da bismo nanosili manje štete i ponovo živeli održivo u svom kutku – danas je to cela planeta. Činjenica je da živimo ispreplitani u ekološkim sistemima i da utičemo na njih, bilo pozitivno ili negativno, kao i oni na nas. Potrebno je da otkrijemo sve načine na koje ta intimna međusobna povezanost deluje, da sagledamo skrivene obrasce koji povezuju ljudske aktivnosti sa višim kretanjima prirode, da razumemo svoj pravi uticaj na nju i da naučimo kako da činimo više dobra. Trebalo bi stoga svakodnevno da se podsećamo da sve što činimo, činimo sebi. Ali ekološke sposobnosti koje su nam potrebne da bismo danas opstali moraju biti kolektivna inteligencija, kolektivna svest jer zajednička inteligencija raste s doprinosima pojedinaca koji unapređuju to razumevanje i šire ga među ostalima.

Potrebni su nam ekološki izviđači, istraživači, naučnici koji će nas upozoriti na ekološke istine s kojima nismo više u dodiru ili koje tek otkrivamo. Zajednička priroda ekološke inteligencije uspostavlja sinergizam sa socijalnom inteligencijom, što nam pruža kapacitet da usklađujemo i harmonizujemo svoje napore. Kolektivni ekološki ciljevi za početak su spoznaja svojih uticaja, podrška poboljšanjima i podela stečenog znanja. John Erenfeld, izvršni direktor Internacionalnog društva za industrijsku ekologiju kaže: „Globalni industrijski sistem je propao, naneli smo previše štete životnoj okolini. Smanjenje neodrživosti je ključno, ali ono samo po sebi ne stvara održivost. Planeta se mora vratiti u zdravo stanje. Trebalo bi da odemo dalje od pukog smanjenja naših štetnih uticaja i da tragamo za stvarnom održivošću koja vodi ka bujnim nivoima zdravlja, vitalnosti i otpornosti koji će ekosistemima ljudi i Zemlje dozvoliti da cvetaju zajedno.”

PageBreak

Ostvarivanje dobrobiti činjenjem dobra

Ekološka revolucija je već u toku. Najpoznatije svetske kompanije kao sto su Nike i Coca Cola usvojile su novi pogled na potrošnju vode, kao i na odrednice fair trade trgovine. Kompanija Procter & Gamble takođe namerava da uključi održivost u svoju poslovnu strategiju koja glasi: „Inovacija koja daje bolji proizvod po manjoj ceni, proizvod koji je ekološki održiviji, bez ustupaka prema potrošaču. Uklopiti održivost u ritam svog poslovanja.” Kompanija Eosta, najveći svetski snabdevač trgovačkih lanaca organskim poljoprivrednim proizvodima služi kao model ekološki inteligentne kompanije budući da upražnjava tri pravila: spoznaj svoje uticaje, stremi poboljšanjima i podeli svoje znanje. Gregory Noriss industrijski ekolog Harvardove škole zdravstva objašnjava: „Napredak je igra koju svaka kompanija može da igra. Svi mogu dodatno da se poboljšaju i to nam je i potrebno, zamisao nije da se obogati samo nekoliko zelenih kompanija već da se napredak proširi na sve delove privrede.”

Ekološka efikasnost meri se kao razmera dodate ekonomske vrednosti u odnosu na ekološke uticaje. Time se dobija ekološki inteligentnije računovodstvo, ono koje meri finansijski uspeh u svetlu njegove neto štete: i lanca vrednosti i lanca obezvređivanja. „Kompanijske strategije ekološke efikasnosti treba da pređu sa činjenja manje lošeg na činjenje više dobra”, kaze Kevin Hagen, direktor za korporativnu društvenu odgovornost u prodaji sportske opreme REI.

„Postoji razlika između pukog pokušaja da se bude zelen i pronalaženja održivih poslovnih rešenja. Mi danas prevazilazimo ili/ili razmišljanje: održivo ili unosno – to dvoje se međusobno ne isključuju. Ne radi se o ustupcima ili uspostavljanju ravnoteže između ta dva elementa. Uspeh je kad se oni međusobno podupiru – što više budemo zeleni, više ćemo novca zaraditi”, kaže on. Robert Brice, profesor javne politike na univerzitetu California u Berkliju kaze: „Godinama sam propovedao da korporativna društvena odgovornost pomaže bilansu. Tvrdio sam da će vam životna sredina, zaposleni i zajednica uzvratiti poštovanje ako i vi poštujete njih, kupovaće vaše proizvode.”

Daniel Goleman ističe i značaj pravih informacija: „Kad bismo imali prave informacije na dohvat ruke najbogatiji potrošači mogli bi da učine i više od uspostavljanja održive potrošnje za sebe. Kupovina bi postala prilika da se pokaže saosećajnost, uz odluke čiji bi efekti uzburkali svetske lance snabdevanja, podstičući time razvoj boljih ekoloških, zdravstvenih i radnih uslova za najsiromašnije žitelje sveta.” U ekološki inteligentnoj privredi rukovodioci će biti plaćani da ostvare maksimalnu vrednost deoničarskog udela tako što će biti osetljivi na opšte dobro. Ian McCallum, lekar i prirodnjak iz Južne Afrike podseća nas da ne treba da popravljamo planetu već svoj odnos prema njoj: „Moramo prestati da govorimo kako Zemlja treba da se izleči. Ne treba Zemlja da se izleči već mi.” Svaka pozitivna promena potiče iz iskrene zelje i svesne odluke. Zato reci DA Prirodi. Ovde i sada.