Oktobar i novembar idealno su vreme za berbu ploda divljeg šipurka takođe poznatog kao divlja ili pasja ruža (lat. Rosa canina).

Latinski naziv "canina" potiče još iz antičkih vremena, kada je grčki lekar Hipokrat rane od ugriza pasa lečio upravo korenom ovoga grma.

Ove male narandžasto-crvene bobice ovalna oblika prava su riznica vitaminaC - sadrže ga više nego limun, narandža i paprika zajedno!

Stoga je šipurak idealan za pripremu toplog zimskog čaja koji će osnažiti vaš imunitet i zaštititi vas od prehlade i gripe.

A dobra je vest i ta da se preradom šipurka u marmeladu, sirupe ili čaj koncentracija i snaga vitamina C gotovo nimalo ne gubi.

Kroz istoriju šipurak se koristio za brojne zdravstvenetegobe - za ublažavanje dijareje, lečenje plućnih bolesti, prehlade, upale grla, te kao diuretik.

Novija istraživanja sprovedena u Danskoj pokazala su i da ovi crveni plodovi mogu uveliko ublažiti tegobe artritisa jer deluju kao prirodnianalgetik.

Poznato je i da čaj od šipurka pomaže protiv nakupljanja peska i kamenaca u bubrezima i mokraćnim kanalima. U lekovite svrhe najčešće se koristi plod, a nešto ređe listovi i cvetovi ove biljke.

Ulje semenki divljeg šipurka danas je jako popularan sastojak organske i prirodne kozmetike zahvaljujući njegovim antioksidativnim, antiage i regenerativnim svojstvima.

Plodove možete osušiti pa ih iskoristiti za kuvanje čaja protiv umora i prehlade ili od njih napraviti izvanrednu marmeladu.

Šta sve šipurak sadrži:

  • vitamin C (u obilju)!
  • vitamine A i E
  • pektin
  • fruktozu
  • gvožđe
  • kalijum
  • voćne kiseline
  • tanine
  • karotenoide
  • flavonoid rutin
  • elaginsku kiselinu
  • likopen

Lekovita svojstva: snaži imunitet; štiti od prehlade i gripe; pomaže kod infekcija mokraćnog sistema; podstiče cirkulaciju; štiti od srčanih oboljenja;
smanjuje upalne procese; štiti i pomlađuje kožu; deluje kao diuretik; štiti od karcinoma; pomaže kod bubrežnih kamenaca.

Ovaj samonikli, ukrasni grm lako ćete prepoznati po jarko narandžastim ili crvenim plodovima.

Naći ćete ga na rubovima šuma, livada, pašnjaka, u šikarama… I svakako ga nemojte brati odmah uz put zbog prljavištine.

Plodove berite dok su čvrsti (ne prezreli i mekani) te ih odmah sušite. Bilo bi dobro da šipurak berete u rukavicama zbog oštrog trnja na koje biste se mogli ubosti.

Kada šipurak nakon mraza omekša, možete ga brati za pripremu marmelade.

Naši su stari šipurak uvek sušili prirodno, na suncu, iako se danas, zbog mogućih gljivica, preporučuje sušenje u rerni. Pre sušenja plodovima odstranite peteljke i tvrde krajeve.

Možete sušiti cele plodove ali bolje ih je prepoloviti i očistiti od unutrašnjih semenki i dlačica. Dok dirate plodove šipurka, nemojte trljati oči zbog moguće iritacije i svrba.

Sušenje na suncu: rasprostrite plodove i ostavite na prozračnom i osunčanom mestu nekoliko dana. Povremeno ih okrenite.

Sušenje u rerni: zagrejte rernu na 40-50 stepeni. Plodove šipurka rasporedite na papir za pečenje pa stavite u rernu na 3-4 sata. Ostavite rernu za jedan prst odškrinutu.

Kada se šipurak osuši u rerni, izvadite ga i ostavite da se ohladi. Možete ga ubaciti u multipraktik pa dodatno izmiksati. Sušeni šipurak čuvajte u pamučnim vrećicama na nekom prozračnom i hladnom mestu ili u teglici. Može vam trajati oko godinu dana.

Čaj od šipurka protiv umora i prehlade

U lončić sipajte šoljicu-dve hladne vode i dodajte kašičicu-dve osušenih plodova šipurka.

Zakuvajte pa poklopljeno kuvajte na laganoj vatri oko 5 minuta. Potom isključite i ostavite da odstoji 8-10 minuta.

Procedite čaj kroz gustu sitku (zbog mogućih dlačica iz šipurka koje bi vam mogle zasmetati u grlu) te po želji dodajte kašičicu meda i malo limuna.

Proceđeni šipurak koji ostane od čaja možete čak iskoristiti i za još jednu pripremu čaja.

Izvor: Alternativa za vas/Stil