Misterija nastanka paste se nastavlja: jedni tvrde da su je izmislili stari Rimljani, drugi kažu da ju je doneo Marko Polo iz Kine, dok treći tvrde da su je izmislili Arapi. Misterija ipak nestaje u tanjiru punom sočnih špageta: nije tajna da ih (gotovo) svi vole! To je omiljena hrana prezaposlenih ljudi i studenata, i to s razlogom - nema bržeg, jednostavnijeg i ukusnijeg načina da za kratko vreme iznesete na sto tanjir u kome se, pored zdravih masnoća (iz odgovarajućeg sosa na bazi maslinovog ulja), nalazi sve što vam je potrebno za kompletan obrok: složeni ugljeni hidrati i proteini.

Da, dobro ste pročitali: iako pastu mnogi smatraju ugljenohidratnim obrokom, ona zapravo sadrži i obilje proteina: 13g na 100g paste. Ista količina sadrži i 7% dnevne potrebe za gvožđem, a ako se odlučite za integralnu testeninu, taj procenat raste na 20%! Pasta je odličan izvor magnezijuma, mangana i selena. I to sve u samo 350 kalorija, koliko u proseku sadrži 100g špageta (suva mera). Procenat hranljivih sastojaka je veći u integralnoj testenini, koja je zato i zdravija. Ali, i obična pasta nikako ne spada u nezdravu hranu, već u one namirnice koje treba da čine značajan deo ishrane.

Odavno je napuštena predrasuda da pasta goji. Ali goje pojedini sosovi za pastu, kao što su bolonjeze, karbonara i drugi koji u sebi sadrže mleveno meso, slaninu, puter ili pavlaku. Ako želite da uz testenine smršate, onda se odlučite za sosove pripremljene na razumnoj količini maslinovog ulja (ne više od 1 kašike po osobi), s povrćem. Oni koji ne brinu o kalorijama, ali drže do toga da obrok mora biti zdrav, uživaće u izdašnijim sosovima sa mnogo zdravih masnoća (pesto sos sa pinjolama ili sosovi sa ribom i morskim plodovima). Ljubitelji devize "manje je više" ipak se kunu u najprostiju aglio e olio varijantu - kad je pasta začinjena samo kvalitetnim maslinovim uljem i belim lukom, uz eventualni dodatak ljute papričice.

PageBreak

Kako najbolje skuvati pastu

Raznovrsnost sosova za pastu je zapanjujuća, ali šta tek reći za nepreglednu listu oblika. Nažalost, naš meni se u najboljem slučaju vrti oko 5-6 vrsta paste: špagete, pene, fusili, farfale, taljatele i.... ovde naše poznavanje oblika paste često prestaje. A ima ih bezbroj. Pravi ljubitelji zato zalaze u specijalizovane radnje gde se prodaje ručno pravljena, artisan pasta. Za razliku od industrijske, koja se dobija pritiskanjem testa u kalupima, ručno pravljena pasta nema glatku sjajnu površinu, već je blago hrapava. Ovo je ne čini samo lepšom pod nepcima, već i povećava sposobnost paste da upije sos i bude sočnija.

Skoro sva pasta u prodaji pravi se samo od krupice durum vrste pšenice i vode. Ali postoji i pasta koja se priprema sa jajima. Postoji i sveža pasta, koja za razliku od uobičajene nije osušena i zahteva mnogo kraće vreme kuvanja. Brašno od kojeg se priprema pasta takođe može biti različito: svi već znaju da su mnoge domaće testenine gnjecave kad se skuvaju, a to je zato što se za pravljenje koristi obična "hlebna" pšenica, koja sadrži mnogo više ugljenih hidrata a manje glutena, odnosno pšeničnog proteina.

Gluten zapravo daje al dente - osobinu pravoj italijanskoj pasti. Gluten nažalost izaziva i alergijske reakcije kod ljudi obolelih od celijakije. Ove osobe na raspolaganju imaju paste pripremljene od bezglutenskih sastojaka (kukuruza i pirinča). Ljubitelji novih ukusa i zdrave ishrane neće zaobići ni nove vrste paste od raži i drugih, hype žitarica, poput kinoe, kamuta, amaranta.

Za kuvanje paste nije potrebna velika veština, ali je bitno znati pravila: vodi za kuvanje se dodaje samo so i ništa više! Dodavanje ulja je greška: na ovaj način se površina paste "zapuši" i onesposobi da upija sos. A kada kuvate kineske i japanske noodles, vodi za kuvanje se ne dodaje ni so, jer za razliku od italijanske paste, azijska testenina već u sebi ima so. Ali, o pirinčanim, soba ili udon rezancima nekom drugom prilikom. Do tada, buon appetito svim obožavateljima italijanske paste!