Kako je došlo do toga da mušmula padne u zaborav, nakon velike popularnosti u Evropi u doba engleske kraljice Viktorije, nije mi poznato. Verovatno je to iz razloga što je ovo voće, poreklom iz jugoistočne Evrope (dakle iz naših krajeva), prilično neugledno u odnosu na uglancano voće koje danas viđamo po supermarketima, i koje je u ovo moderno doba istisnulo "starinsko" voće (drugi slučaj je dunja, o kojoj ću pisati nešto više u idućem broju).

Mušmula se neko vreme i kod nas održavala kao "seosko" voće, koje možemo samo da uberemo u retkim prilikama, ali koje se ne prodaje u gradu. Razlog je verovatno taj što se mušmula, ako je zrela, ne transportuje jednostavno: previše je mekana, a ljuska joj je tanka i lako puca. Tako je došlo do toga da su nam banane iz daleka poznatije nego naša rođena mušmula. Pitajte nekog klinca šta je mušmula i pogledaće vas belo. Po meni, to je baš šteta. I sam sam se gadio mušmule kao dete, kada bih video nekog od uvrnutih matoraca kako uživa u njoj punom slašću (sličan osećaj sam imao i kad sam gledao kako glođu nogice od kokoške).

Dok jednog dana, oko tridesete, ne otkrih mušmulu u svoj njenoj lepoti. Zaista nema lepšeg zaslađenja, nego kada počnu prvi mrazevi, koji su neophodni da mušmula sasvim "sazri", pa da se čovek obruši na ovu voćku. Još ako i dalje steže mraz, pa možete da je oljuštite i onako polusmrzlu da je gustirate kao najlepši voćni sladoled... Za one koji slučajno ne znaju, mušmula ima ukus najslađeg pirea od kuvanih jabuka, a kažu i da je u srodstvu sa jabukom. Ali avaj, nekima smeta što u tom "pireu" ima i 5 jako velikih koštica, pa čovek mora da ih pljucka i onda celo jedenje mušmula nije nimalo "fino".

PageBreak

Voće sa dvorova

Ipak, to nikako ne znači da je ovo i prostačko voće koje ne nudi ništa drugo od umrljanih prstiju i gomile otpadaka. Od mušmule možete da napravite, kao što su nekada pravili na evropskim dvorovima, predivan kitnikez, sličan onom koji se pravi od dunja (mada je pitanje je da li i taj od dunja neko danas pravi). To je srednjovekovni engleski recept, tzv. "medlar cheese" koji vam prenosim u originalnom prevodu, u nastavku teksta. Prijatno!

Kitnikez od mušmula

Stavite mušmule u zemljanu posudu, pa posudu stavite u šerpu sa ključalom vodom, koja stiže skoro do vrha. Kuvajte lagano na niskoj temperaturi. Kad su mušmule sasvim mekane, ispasirajte ih kroz sitnu rešetku. Izmerite težinu dobijenog pirea, pa na svakih pola kile pirea od mušmula dodajte šolju i po šećera i pola kašičice pimenta (začin koji možete zameniti cimetom, sasvim lepo). Stavite sve to u šerpu za kuvanje slatkog i polako krčkajte na vatri, mešajući drvenom kašikom, sve dok se sasvim ne zgusne. Povremeno skidajte penu tokom kuvanja. Sipajte kitnikez u odgovarajuće kalupe, pa stavite na hladno mesto. Kada želite da servirate, izvrnite stegnuti kitnikez od mušmula iz kalupa i poslužite na lepom tanjiriću. Napomena: znaćete da je kitnikez skuvan, kada postane tamniji i kada kao jedinstvena smesa počne da se odvaja od šerpe u kojoj se kuva.