Popularna i veoma opasna ideja „ishrane suncem" je, naravno, potpuno naučno neosnovana ali  sunčanje jeste, na izvestan način, obavezno da bismo nahranili telo.

Naime, kalorije, vitamine i minerale moramo unositi hranom. Postoji samo jedan izuzetak, vitamin D, gde je situacija obrnuta: tu sunčanje pomaže više nego hrana. Naime, samo sunce ne sadrži vitamin D, ali naše telo počinje da ga proizvodi kada je dovoljno izloženo suncu. Pet do deset minuta sunčanja, tri puta nedeljno obezbeđuje nam dovoljno vitamina D. Da bi izlaganje suncu bilo efektno, potrebno je da se, otkrivenih ruku i nogu, sunčamo po jakom suncu (od 10 do 17h), bez zaštitnog faktora.

Sunčanje na našoj geografskoj širini nema nikakvog efekta od oktobra do kraja marta. Pritom, zbog preterane fobije od raka kože, za koju su odgovorni lekari koji rade za proizvođače zaštitnih krema za sunčanje, ljudi danas praktično ne dozvoljavaju suncu da radi svoj posao. Rezultat je epidemija nedostatka vitamina D, koja zahvata zapadni svet. U Engleskoj je sve veći broj dece obolele od rahitisa, bolesti koja je posledica nedostatka vitamina D. Profesor Majkl Holik, američki doktor medicine i stručnjak za vitamin D, tvrdi da smo svi u ozbiljnom deficitu vitamina D. Bolja ishrana, kako on kaže, može malo da pomogne, ali nedovoljno.

PageBreak

Namirnice sa vitaminom D

Mi smo kao vrsta predodređeni da živimo u toplijim krajevima, golišavi i na otvorenom, što nam je uvek obezbeđivalo dovoljno vitamina D. Sada čak i u toplijim krajevima ljudi beže od sunca i provode vreme u zatvorenim prostorijama.

Razočaravajuće je za poklonike „prirodne" ishrane, ali istinito: vitamin D moramo uzimati, naročito u zimskim mesecima, putem suplemenata. Birajte suplement vitamina D3, radije nego vitamina D2. Hrana je vrlo siromašna ovim sastojkom: najviše vitamina D ima u lososu, ali ne gajenom, koji možemo da kupimo u svakom supermarketu, već u divljem lososu, a ja lično ga nisam video u našim prodavnicama. Trebalo bi, pritom, jesti lososa svaki dan. Nešto vitamina D ima u skuši, sardini, masnom i naročito obogaćenom mleku, puteru, žumancima i pečurkama, ali te količine su daleko od toga da mogu zadovoljiti naše dnevne potrebe. Suplementi su, s druge strane, veoma dostupni i jeftini.

Cena za njihovo neuzimanje može biti visoka: pored rahitisa kod dece, manjak vitamina D se dovodi u tesnu vezu sa osteoporozom, kancerom, autoimunim oboljenjima... lista je predugačka. Vitamin D nije „običan" vitamin, već je u pitanju hormon, vezan za brojne važne procese u našem telu. Kao i kod svih hormona, može biti opasno ako ga ima previše. Međutim, kako dr Holik tvrdi, strah od predoziranja vitaminom D je doveo lekare do toga da preporučuju suviše male dnevne doze. Prema njegovom mišljenju, preporučenih 400 IU (internacionalnih jedinica) vitamina D je malo. Svako treba suplementacijom da unosi najmanje 1000 IU dnevno, uz ishranu bogatu ovim vitaminom, kako bi se zadovoljile dnevne potrebe.

Gojazne, starije i tamnopute osobe imaju pojačane potrebe za vitaminom D. U svakom slučaju, blaga suplementacija, u skladu sa zvanično preporučenih 400 IU vitamina D3, može vam samo koristiti. Što se tiče ishrane, uključite više skuše, haringe i sardine u jelovnik i ne izbegavajte više žumanca, masne sireve i punomasno mleko i puter.

Nikola Holcer piše i na adresi pesicnikola.blogspot.com