U zdravoj ishrani neosporan je značaj kvalitetne hrane životinjskog porekla čija je konzumacija u paleolitskoj ishrani naglašena. Paleolitska ishrana savetuje puno povrća, naročito zelenog, što je takođe dobro. Pod znakom pitanja je "strah" od svih vrsta ugljenih hidrata koji vlada među zagovornicima striktne paleolitske ishrane.

Naročito je besmisleno ograničavanje ili izbegavanje krtolastog povrća, poput krompira, ili čak i voća. Izbegavanje žitarica i mahunarki koje su u našoj ishrani dominantne tek od nastanka poljoprivrede, od pre 10.000 godina, takođe na prvi pogled izgleda suvislo.

Glavni razlog za izbegavanje zrnevlja je fitinska kiselina, kao i gluten u najdominantnijoj žitarici na zapadu, pšenici. Nisu sve žitarice, međutim, iste. Neke, poput pirinča, prosa i kukuruza, nemaju gluten, a pažljivom pripremom, uz natapanje i kuvanje, može se uništiti veliki deo fitinske kiseline. Većina žitarica ipak jeste prilično "prazna" hrana: u njoj su prisutne samo kalorije i veoma malo korisnih sastojaka.

Mahunarke su druga priča: u njima ima dosta proteina i minerala, kao i puno vlakana, korisnih za dobru crevnu floru. Međutim, jedan od postulata paleolitske ishrane je da ne treba da jedemo mahunarke, jer one (navodno) nisu bile deo ishrane naših predaka pre nastanka poljoprivrede. Drugi razlog je zato što mahunarke imaju pomenutu fitinsku kiselinu koja sprečava apsorpciju minerala iz hrane. Ovo nije neki naročiti razlog, jer je poznato da se fitinska kiselina uništava i do 70 % uspešno, dugotrajnim natapanjem (12 do 24 časa) i temeljim kuvanjem mahunarki.

Hajde zato da razmotrimo drugi razlog, onaj koji se odnosi na odsustvo mahunarki iz "prirodne" ishrane prvobitnih ljudi. Tu nam uvek kao vodilja može poslužiti uvid u ishranu današnjih lovaca-sakupljača, koji, pretpostavlja se, žive sličnim životom kao naši preci. Pripadnicima !Kung bušmanskog naroda u Africi značajan deo ishrane zasnovan je na mahunarki "tsin" (Bauhinia esculenta), koju skupljaju u prirodi, peku u vatri i jedu. Dalje, australijski Aboridžini su u svojoj ishrani oduvek imali velike količne semenki akacije koja spada u mahunarke. Pogledajmo sada i u daleku prošlost, u ishranu neandertalaca, na primer. Neandertalci su izumrla vrsta ljudi, u srodstvu sa današnjim ljudima. Za njih se smatra da su jeli uglavnom hranu životinjskog porekla.

Međutim, poslednjih godina gomilaju se dokazi o tome kako su biljke takođe činile značajan deo njihove ishrane. Ostaci hrane na njihovim zubima pokazuju da su konzumirali divlje žitarice, mahunarke, krtole i slično. Malo je verovatno, stoga, da neandertalci nisu konzumirali neke divlje vrste graška i boba, kao i da njihovim putem nisu krenuli pripadnici naše vrste, kada su nasledili (osvojili) teritorije na kojima su nekada živeli neandertalci.

Čak i da su mahunarke toliko nova hrana u ljudskoj istoriji, trebalo bi ih jesti, jer su jedinstvena hrana u kojoj su kombinovane veće količine proteina i vlakana na jednom mestu. Mahunarke su dobre i za zemljište, za razliku od žitarica, koje zemlju previše iscrpljuju. Sve mahunarke ostavljaju azot u zemljištu i tako ga čine plodnijim. Bile "paleo" ili ne, mahunarke su odlična hrana i treba da čine jedan deo uravnotežene ishrane.