Pre nego što su se pojavile aplikacije koje broje kalorije, kućne vage za merenje hrane i društvene mreže prepune saveta o zdravoj ishrani, žene su imale svoja pravila kako da smršaju. Nisu se kalorije računale po gramu namirnica, ali se dobro znalo šta znači "ne prejedaj se“, kada je vreme da se sedne za sto i zašto nije dobro otići na spavanje punog stomaka. A najbolje savete za dijetu - i to duhovite - dobijale su od lekara opšte prakse. i to tek nekoliko.
Jedan od najpoznatijih univerzalnih saveta koji se prenosio s kolena na koleno glasio glasi: "Doručkuj sam, ručak podeli s prijateljem, a večeru daj neprijatelju.“
A kada bi moja baba Bosiljka rešila da pripazi na kilažu, njen doktor joj je dao savet koji je mnogo jednostavniji od današnjih dijeta: jedi pomalo, ali više puta tokom dana.
Nije bilo zabranjenih namirnica, komplikovanih jelovnika ni posebnih proizvoda. Porcija je trebalo da bude umerena. Govorio joj je da obrok sipa samo do "čembera" – da tanjir ne bude prepunjen, već da se čovek zaustavi pre nego što oseti onu težinu u stomaku koja govori da je pojeo više nego što mu treba.
A hleb? Za njega je postojao poseban kriterijum.
Kriška je trebalo da bude toliko tanka da se kroz nju, kada se podigne prema svetlu, gotovo vidi sve - da bude prozirna.
Možda zvuči kao šala iz nekog drugog vremena, ali iza ovih jednostavnih pravila zapravo se krila jedna važna navika: mera.
Nije se govorilo o kalorijama, već o meri
Naše bake nisu znale koliko kalorija ima jedna kriška hleba, koliko proteina ima određena namirnica ili koliki je njen glikemijski indeks. Ali su znale koliko znači puna, a koliko polupuna kašika.
Znalo se i da se jede za stolom, a ne usput. Da se hrana ne guta na brzinu. Da se ne uzima još jedna porcija samo zato što je ostalo u šerpi. I da je mnogo lakše ustati od stola kada ste još malo gladni nego kada ne možete da zakopčate dugme na pantalonama.
Naravno, nije sve što su govorile naše bake bilo zasnovano na naučnim dokazima. Mnogo toga pripadalo je narodnoj mudrosti, porodičnim navikama i vremenu u kojem se živelo drugačije. Ipak, neke od tih poruka i danas zvuče iznenađujuće razumno.
Babin doktor nije joj savetovao da jede redovno, ali umereno. To je bila dijeta bez velikih reči: manja porcija, manje grickanja između obroka i manje hleba. Nije se od čoveka očekivalo da preko noći promeni ceo život, već da svaki dan napravi nekoliko malih izbora. I možda je upravo zato takav savet ostajao lak za pamćenje.
Tanjir do "čembera“, a hleb da se providi
Babin izraz "do čembera“ možda je danas pomalo zaboravljen, ali poruka je jasna: neka porcija bude odmerena. Nekada se nije govorilo "kontrolišite veličinu porcije“, već jednostavno: nemoj da napuniš tanjir do vrha. Izraz "čember" (tur. çember) u ovom kontekstu odnosi se na spoljni rub, obod ili prstenasti deo tanjira.
Isto važi i za hleb. Umesto debelih kriški koje prate svaki zalogaj, hleb se sekao tako da se kriška, kada se podigne prema svetlu, providi.
A slatkiši?
Ni tu nije važila filozofija "nikad“. Kolač se pravio kada je praznik, torta za rođendan, a slatko se nije podrazumevalo posle svakog ručka. U tome se možda krije još jedna razlika između nekada i danas: slatkiš je bio poslastica, a ne svakodnevna navika.
Pročitajte u našoj galeriji koja je hrana dobra za koje emocije:
Šta možemo da naučimo iz saveta moje babe?
Ne treba svaku starinsku preporuku pretvarati u pravilo zdrave ishrane - neke su bile samo deo običaja, a neke danas ne bi bile dobar izbor za svakoga.
Ali savet doktora moje babe Bosiljke jedi pomalo, redovno i pazi na količinu – ima jednu jednostavnu logiku koja je razumljiva i bez kalorijskih tabela.
Možda naše bake nisu znale da objasne metabolizam, hormone gladi i sitosti ili energetsku ravnotežu. Ali su znale nešto što se lako zaboravlja kada je hrana svuda oko nas: nije problem samo šta jedemo, već i koliko, koliko često i zašto jedemo.
A ona tanka kriška hleba koja se "providi", možda je upravo ona najbolji simbol jedne stare škole ishrane – manje filozofije, više mere.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO: