Integrativna art psihoterapija jedan je od modaliteta u psihoterapeutskom radu. Ona je drugačija od ostalih terapija zato što integriše sve pristupe koji su do sada poznati. Od svih metoda uzela je ponešto, saznali smo od Dragane Pjanić, osnivača Centra za kontinuiranu edukaciju. Ona objašnjava da je crtež prvo dijagnostičko sredstvo. Ljudi uglavnom nacrtaju kućicu, ogradicu, drvo, puteljak i nekog čoveka, negde. Tema može biti zadata ili slobodna, što zavisi od toga zbog čega je neko došao na integrativnu art psihoterapiju.

"Ljudi često dođu sa nečim određenim što ih muči i tišti, recimo probadanje u grudima, strah. Kasnije se ispostavi da je taj prvobitni impuls, izazov, samo površina, a kopanjem po raznim slojevima dođe se do onoga što stvarno inicira te simptome. Fantastično je šta sve na crtežima možete da vidite, a samo jedan od njih može mnogo da pokaže. Kada nacrtaju ono što se dogovorimo ili ono što žele, klijenti objašnjavaju crtež. Ja ih vodim kroz proces, ne dajem nikakve zaključke, dijagnoze, prognoze. Terapeut je sigurna ruka koja vas provede kroz situaciju koju imate i izvede iz nje, a vi ste svesni da ste je potpuno sami prošli, naravno uz pomoć terapeuta. Kada se analizira crtež, ono što je s leve strane predstavlja prošlost. To važi za našu populaciju jer pišemo sleva nadesno", objašnjava Dragana Pjanić i dodaje da ova metoda pomaže da čovek shvati samog sebe.

Naravno, svi znamo, a naša sagovornica samo podseća, da sve ono što doživljavamo na psihološkom, emotivnom planu, trpamo negde u telo, a ono pati. Neko će imati problema sa glavom, neko sa kolenima, neko sa disanjem. Dragana nam kaže da danas veoma često dolaze ljudi koji imaju problema sa disanjem, žale se da ih nešto guši i pritiska, kao da im je selo na leđa ili grudi. "Sve su to stanja koja mogu da se prevaziđu ako je čovek spreman", konstatuje naša sagovornica.

Šta je s ljudima koji ne vole ili ne umeju da crtaju?

"Uglavnom svi kažu da ne znaju da crtaju i izvinjavaju se, pa nacrtaju čiča Glišu, ali i taj čiča Gliša otkriva nešto. Možda nema jednu šaku, možda ima jednu cipelu ili je uopšte nema, možda ima kosu, disproporcionalan je, možda mu je glava prevelika ili mala, ali on uvek nešto kaže. Često ljudi crtaju i geometrijske figure i forme. E sad, na osnovu toga kakvog je oblika ta geometrijska forma, da li je ženskolika ili muškolika, vi o toj osobi već možete nešto da pretpostavite. Ženskolike forme su oble; ako je žena u pitanju, izražena je njena ženstvenost, traganje za tim ženskim delom ličnosti, znači ona je u potrazi za sobom. Onaj ko je skloniji muškolikim, strogim formama, sa izraženim, jakim uglovima, prodorniji je, agresivniji, ali ne mora da znači da je i racionalniji", kaže Dragana Pjanić.

Koje su prednosti ove metode?

"Vi veoma brzo dođete do osnovnog problema. Imate simptom, ali je on u funkciji, zbog nečeg je prisutan. Ova vrsta terapije ne traje dugo. Meni se dešava čudna stvar, uglavnom mi dolaze muškarci, a imam koleginice koje uopšte nemaju muške klijente, nego samo žene. Dođe vam ono što i vama treba u tom trenutku, klijenti koje ste vi zaslužili i koji su vas zaslužili kao terapeuta. Integrativna art terapija veoma je značajna zbog toga što ima mnogo ličnog rada, mnogo sati lične terapije, mnogo sati supervizijskog rada. Edukacija traje sedam godina. Praktično, celog života smo u procesu kontinuirane edukacije. Art psihoterapija u prevenciji jeste fantastična stvar, može mnogo šta da spreči, ali i da pomogne ljudima da se bolje snađu u životu i žive kvalitetnije i srećnije", smatra Dragana Pjanić.