Misli se roje u vašoj glavi, situacije sa kojima se susrećete i posao koji vas vezuje za stolicu većim delom dana – sve to utiče da se vaše telo uči lošim pokretima koji vam mogu zadati dosta zdravstvenih tegoba. Za pronalaženje rešenja potrebno je da locirate izvor problema, a upravo time se bavi kraniosakralna terapija.

Terapija se smatra veoma efektnom za migrene, hronične bolove u vratu i leđima i poremećaje temporomandibularnog zgloba. Evoluirala je od kranijalne osteopatije Vilijama Saterlenda (fokusirane na lobanju) i usmerena je na kosti i puteve nerava koji se protežu među njima, a sedamdesetih godina prošlog veka dodatno ju je definisao Džon I. Apledžer. To nije blaga terapija za uklanjanje stresa manipulisanjem glave i kičme, već alternativni vid lečenja celog tela, a ovi terapeuti očitavaju opadanje i protok cerebrospinalne tečnosti i samim tim i puls centralnog nervnog sistema.

S obzirom na to da rade rukama, to terapeutima pomaže da otkriju izvor ograničenja ili poremećaja u telu a to uopšte ne mora da bude na mestu koje boli. Pritiskom prstima na određene tačke (grudi, leđa, usta, slepoočnice na primer), terapeuti očitavaju promene u elasticitetu i temperaturi tkiva kako bi se tako ponovo uspostavio pravilan pokret. Kao stručni krojač koji unapred vidi odelo, ali mora da udene iglu ovde ili tamo, tako i kraniosakralni terapeut ispituje srž problema dok se rešenje ne pojavi. Iako ceo proces liči na masažu, to je zapravo suptilno krojenje vašeg novog tela u kojem ćete se mnogo bolje osećati, oslobođeni bolova.