Dvadeset godina pre nego što će Jelena Ivačković osnovati konjički centar za rehabilitaciju, rekreaciju, relaksaciju i obrazovanje U sedlu, njen otac kupio je salaš bez struje, vode i puta, sa vizijom da će njegova ćerka tu gajiti konje. Čak i da je to bio izgovor njenoj zapanjenoj majci što menja stan na Limanu za njivu na selu, njegova tada izrečena ideja postala je stvarnost.

Danas se na malom salašu Salašu broj 341, do kog ne možete doći slučajno već morate znati gde i zašto idete, nalazi centar U sedlu. Osnovan je prošle godine i potpisanim Protokolom o poslovno-tehničkoj saradnji tesno sarađuje sa školom "Milan Petrović", kako bi zajedničkim snagama implementirali inovativnu metodu terapije konjima.

"U partnerstvu sa školom 'Milan Petrović' prošle godine formirali smo servis za podršku, aktivnosti i terapiju pomoću životinja (razvoj socijalne usluge)", govori nam mlada, energična i puna entuzijazma Jelena Ivačković, stručnjak za konjarstvo, jahačica, instruktorka jahanja, trener konja, bivša asistentkinja na predmetima Konjarstvo i Genetika i stručni saradnik Republičke selekcijske službe na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu.

"U ove programe do sada je bilo uključeno preko četrdesetoro dece - učenika predškolskog i školskog uzrasta sa svim tipovima smetnji: oštećenjem vida, sluha, motoričkom ometenosti i intelektualnim smetnjama, kao i smetnjama iz spektra autizma. Servis nudi usluge terapije uz pomoć konja (TPK) i aktivnosti uz pomoć konja (APK) - vid aktivnosti koji obezbeđuje i pokriva one oblasti razvoja deteta koje se drugim tretmanima ne mogu obuhvatiti, a koju realizuju defektolozi iz škole, stručnjaci specijalno licencirani za ovu oblast".

Terapija pomoću konja i aktivnosti pomoću konja se znatno razlikuju od pojma hipoterapija, metode koja se i kod nas razvija nekoliko godina unazad i koja podrazumeva samo fizikalnu terapiju na konju, naglašava Jelena i objašnjava: "Terapije pomoću konja (TPK) zahteva specijalno dizajniran i planiran program rada sa postavljenim terapijskim ciljevima, opis odabranih metoda, procesa i alata, analiziranje učinka i evaluaciju rezultata. Terapijski tretman mogu da vode posebno kvalifikovani stručnjaci relevantnog osnovnog profila (specijalni edukatori, nastavnici rehabilitacije, pedagozi, psiholozi, radni terapeuti, fizioterapeuti, socijalni radnici, lekari i drugi zdravstveni radnici).

Aktivnosti uz pomoć konja (APK) za razliku od terapije, više su spontane i manje formalizovane, ciljevi nisu posebno definisani, ali generalno donose: osećaj udobnosti, opuštanje, druženje, prijateljstvo, zabavu. Za razliku od uobičajene prakse, terapijsko jahanje za decu sa smetnjama u razvoju i invaliditetom uključuje su u APK / TPK kada to odobri nadležan lekar, u zavisnosti od tipa smetnji korisnika i zbog isključivanja aktivnosti koje mogu biti kontraindikovane".

Sama Jelena je počela da jaše sa 11 godina, u godinama sankcija, kada ničega nije bilo. Ipak, ljubav koju je gajila prema konjima podsticala je njene roditelje da je u tome podrže i da je prate tokom njenog puta: kroz studije na Poljoprivrednom fakultetu do ostvarenja sna i gajenja konja. "Kako me nije zadovoljavala samo teorija, pronašla sam Working pupil program British Horse Society i odlučila da pauziram studije i postanem instruktor jahanja, sa licencom priznatom u celom svetu. Uz to, imam i divan zadatak.

Vlado Ilić: Spiritualni razvoj uz pomoć "šamanke" baba Krune...

Vaspitavam i najahujem tri vredna mlada konja koji su prepoznali moj talenat 'šaptačice'. Borba sa birokratijom, vizama, osećanjem niže vrednosti jer me ne plaćaju kao ostale, jer sam van sistema prouzrokovali su konstantan bol u leđima. Po povratku zbog isteka vize dijagnostikovali su mi povrede kičme i rekli da ne treba ni da hodam, a kamoli da jašem". Jelena je prekinula program i usledio je niz teških i nesrećnih događaja koji su se ticali studija, da bi sve rezultiralo ljubavlju. "Dok sam odlučivala na koju stranu sveta krećem, zaljubila sam se u komšiluku i ostala trudna. Sada imam blizance..."

Jednog dana između pelena, prohodavanja blizanaca i nervoznih klijenata, Jelena je saznala da škola "Milan Petrović" želi da pokrene terapije sa konjima na profesionalnom nivou i da su čuli za njen rad. Cilj programa koji su zajedno pokrenuli je stručna podrška razvoju deteta na fizičkom i psihološkom planu, poboljšanje socijalnih veština sa pozitivnim uticajem na edukaciju i, samim tim, poboljšanje kvaliteta života dece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica.

"Aktivnosti uz pomoć konja i Terapije uz pomoć konja (APK / TPK) su kod nadležnih EU autoriteta lincenciran metod rada koji, pored jahanja, obuhvata i mnoge aktivnosti koje se realizuju uz prisustvo konja i korišćenjem didaktičkih materijala, u cilju poboljšanja sveukupnog psihofizičkog zdravlja", kaže Jelena. "Aktivnosti i Terapije pomoću konja (eng. Equine Assisted Activities - EAA Equine Assisted Therapy - EAT ) su potpuno nov metod terapije, sa holističkim pristupom, vrlo delotvoran sa različitih aspekata (psihološkog, socijalnog, pedagoškog, medicinskog...)".

Kroz ovaj nezamenjivi vid terapije rešavaju se problemi u komunikaciji, društvenim odnosima, mentalnom razvoju i učenju. Kod dece sa hiperaktivnim poremećajima dolazi do poboljšanja koncentracije i manje potrebe za promenama u aktivnosti prilikom interakcije sa konjima. Kod poremećaja ličnosti i emocionalnih poremećaja dolazi do smanjenja agresivnosti, usvajanja pravila ponašanja, povećanja frustracijske tolerancije, dok kod motoričkih poremećaja dolazi do smanjenja napetosti mišića i razbijanja nepravilnih motoričkih obrazaca, poboljšanja balansa i ravnoteže.

PageBreak

Ostvareni snovi i pružanje nade

Kod oštećenja vida i sluha dolazi do poboljšanja orijentacije u prostoru, razbijanja straha od nepoznatog i preusmeravanje oštećenog čula na ostala očuvana čula. Terapeuti su svi H.E.T.I (Horses in Education and Therapy Int.) sertifikovani, stručnjaci svojih oblasti zaposleni u SOŠO "Milan Petrović", koji su prošli postdiplomsku edukaciju za Aktivnosti i Terapije uz pomoć konja, u slovenačkom centru Nazaj na konja iz Starošinca, koji je primer dobre prakse EU za tu oblast.

Na pitanje zašto baš konji, Jelena odgovara: "Zato što su iskreni, precizni i kao ogledala čoveku. Prirodno uče čoveka neprolaznim načelima autentičnosti, namere, hrabrosti, intuicije i fokusa. Razvoj ovih vrlina vođstva zahteva strpljenje, spoljašnje navođenje i podršku pri učenju. Zato što su drevni arhetipski simboli koji predstavljaju dostojanstvo, čast, lepotu, snagu i izdržljivost. Zbog svoje prirodne socijalne hijerarhije u krdu oni odmah sa svima ulaze u 'pregovore' o vođstvu i otkrivaju nam da je vođstvo zavređeno prisustvom, jasnošću, komunikacijom i deljenjem sa drugima.

Rad sa konjima ruši teoriju 'jedan čovek na vrhu' i približava koncept da je liderstvo promenjiv i dinamičan proces, da su onaj i oni koji vode prirodan deo timskog duha. Insistiraju da znaju ko vodi pri svakom koraku na putu. Ta osobina ih čini izvanrednim trenerima pri obuci o nadležnosti. Slično kao i većinu ljudi, konje ne zanimaju nečije titule i biografije, već jasnoća svrhe, sposobnost da se ustane i preduzme akcija. Oni mogu biti spremni izvođači ili ogorčeni zaposleni. Njihova velikodušnost duha i duboko strpljenje dopuštaju nam da usavršimo sposobnosti i stil vođstva i razvijemo nove veštine".

Od avgusta prošle godine, kada su počeli sa radom, realizovali su dva projekta: "Nedelja u sedlu" u okviru kampanje Aktivan raspust (Pokrajnski sekretarijat za sport i omladinu AP Vojvodine) i "Više od igre" sa štićenicima Sigurne dečije kuće Centra za socijalni rad grada Novog Sada i SOS dečijeg sela Dr Milorad Pavlović iz Sremske Kamenice. Takođe, Grad Novi Sad prepoznao je važnost i uspešnost ovog vida terapija, te je iz budžeta grada finansirano 60 terapija u prošloj godini i donesena je odluka da se nastavi sa finansiranjem.

"Budući da su u svetu ove terapijske metode široko rasprostranjene, očekujemo da ćemo kroz saradnju i zalaganje svih zainteresovanih strana obezbediti dalji prosperitet, te ostvariti naš viši cilj i uspostaviti standarde u ovoj oblasti u našoj zemlji", kaže Jelena. "Ovih dana će Konjički centar za rehabilitaciju, rekreaciju, relaksaciju i obrazovanje U sedlu postati licenciran član EAHAE (European Association of Horse Assisted Education)".

Kroz terapeutsko jahanje i druženje sa konjima kod dece sa smetnjama u razvoju podstiče se razvoj samopouzdanja, ljubavi i poštovanja prema životinjama, razvijaju se strpljenje, kontrola i diciplina, otklanjaju se strahovi i stvara se bolja i kvalitetnija slika deteta o sebi, kao i bolje sagledavanje sveta oko deteta.

"Sada kad imam konje, i pored sto briga i prepreka, obožavam da čistim štalu i kažem sebi da je to mnogo zdravije nego sedenje u profesorskoj ili menadžerskoj stolici, u nekoj prosperitetnoj zemlji. Moja deca već jašu bez sedla i teraju poniku da ide uzvikujući: 'Kopita napred!'. U toj atmosferi budi se moja energija, glad za znanjem, preduzetnički duh.

Kada je deci dosadno i zašto je to osećanje zapravo korisno u njihovom razvoju...

Znam da u svetu konji imaju nove uloge. Nauka i psihologija došle su do zaključka da su konji, zbog svog ponašanja i senzibiliteta, odlični terapeuti i medijumi za širok spektar psihoterapija, koučinga i osvešćivanja pojedinaca i grupa. Tako nastaju rasprostranjeni self-awareness, leadership i teambuilding programi sa konjima, prepoznati od najuspešnijih pojedinaca i kompanija širom sveta".

Konj uvek teži osećanju sigurnosti i mira. U prirodi je konj plen i uvek je na oprezu. Ako čovek, iz bilo kog razloga, pokušava nasilno da ga kontroliše, kod konja se razvija strah. Kada se čovek ne ponaša prirodno i opušteno pored konja - plaši ga. Takođe, nepoštovanje (neprikladno dodirivanje, pokreti, zvuci, misli i osećanja) razvija strah i konj neće adekvatno reagovati na jahačeve zahteve.

Kada čovek počne svesno i prikladno da postupa sa konjem, počinje saradnja. Konj tada pravovremeno reaguje na svaki jahačev zahtev. Kada čovek sačeka i uoči taj odgovor, neverbalna komunikacija se razvija, konju se pokazuje priznanje i poštovanje. Dakle, poverenje i poštovanje se sa konjima stiče po istom principu kao sa ljudima. Konj zahteva pozitivno navođenje i vođstvo od čoveka.

Jahačeva je dužnost da konju prilazi onako kako dobar roditelj prilazi detetu: s ljubavlju, saosećanjem, strpljenjem i doslednošću. Jahač koji nauči i razume ovu dinamiku u odnosu, te razvije načine ponašanja neophodne da bi se povezao sa konjem, preneće tu veštinu i na ostale aspekte života.

Kroz specijalni odnos sa i prema konjima, fokusom na mogućnostima umesto nedostacima U sedlu nudi izazovne individualne programe koji podstiču fizički, emocionalni, socijalni i akademski rast i razvoj ljudi suočenih sa velikim preprekama. Sastavljaju se individualni programi rada, prati i ocenjuje učinak posle svake terapije. Ovaj pristup omogućava našim terapeutima da prilagode terapiju uz pomoć konja potrebama svakog jahača ponaosob. Misija je da poboljšaju kvalitet života deci i odraslima sa posebnim potrebama kroz Terapiju uz Pomoć Konja (TPK) i Aktivnosti uz Pomoć Konja (APK).

Više informacija možete pronaći na sajtu Usedlu.org.rs.