Budizam, kao jedno od najznačajnijih svetskih učenja, posmatrano bilo filozofski, ili religijski, sve više postaje predmet izučavanja modernih ljudi otvorenog uma. Potreba modernog čoveka da pronađe izlaz iz brzog, napetog i stresnog načina života vodi sve više ka praktikovanju nekog od budističkih učenja, ili meditacionih tehnika.

Ono što može predstavljati problem za nekoga ko se po prvi put susreće sa knjigama i učenjima iz ove oblasti jeste postojanje nekoliko različitih, glavnih pravaca u budizmu koji su namenjeni različitim vrstama ljudi. Da bismo izvukli maksimum iz tih učenja, potrebno je da znamo koja od njih su namenjena baš nama i našem životnom stilu. Stoga je izuzetno važno znati da pravila koja je Buda uspostavio za ljude koji žive monaškim životom, uopšte ne važe za ljude koji žive običnim životom. Pokušaj da se primene učenja i pravila koja su namenjena monasima kod običnih ljudi često može izazvati konfuziju i odbojnost zbog neprimenjivosti tih pravila u našem svakodnevnom životu.

Buda (rođen oko 2450 god. p.n.e) izneo je učenja za tri tipa ljudi. Oni koji su želeli da izbegnu patnju, dobili su učenja o uzroku i posledici koja su nazvana Teravada, ili „Mali put”. Onima koji su želeli da urade više za druge, data su učenja Mahajane, ili „Velikog Puta” - učenja o saosećanju i mudrosti. Ljudima sa snažnim poverenjem u sopstvenu Buda prirodu, koji u njemu nisu videli boga, osobu, ili neku spoljašnju silu, već ogledalo sopstvenog uma, Buda je preneo učenja Vađrajane, ili „Dijamantskog puta”. Njima se Buda manifestovao u formi energije i svetlosti, ili je direktno, kao tok svesnosti, prenosio uvid u prosvetljenje.PageBreak

Dijamantski put

Poslednje učenje, Dijamantski put, otkriveno je zapadnom čoveku za vreme Prvog svetskog rata. Pre toga, jedina učenja koja su bila dostupna zapadnom čoveku su Teravada i Mahajana budizam, do kojih se došlo pri stupanju u kontakt sa zemljama, Indije, Kine, Japana i Indokine: Laosa, Kambodže, Vijetnama i Tajlanda.

Jedan od učitelja koji je doneo Dijamantski put na zapad nije rođen na Istoku, bar ne u ovom životu, već na severu Evrope, u kraljevini Danskoj. Lama Ole Nidal (rođen 1941. godine), sasvim običan čovek, prevalio je put od amaterskog boksera, vojnika i čoveka koji je imao problema sa zakonom, do učenika 16-tog Karmape po imenu Rangđung Rigpe Dorđe, čuvenog jogija i poglavara Karma Kađu škole tibetanskog budizma. Da bi značenje titule Karmapa bilo shvaćeno, bitno je znati da je Buda predskazao da će se 1600 godina posle njegovog odlaska, pojaviti čovek izuzetnog duhovnog ostvarenja koji će širiti budistička učenja tokom mnogih ponovnih rođenja i biće poznat kao gospodar karme – Karmapa.

Lama Ole Nidal je zajedno sa svojom ženom Hanom proveo tri godine učeći kod 16-tog Karmape, da bi se potom, 1972. godine, vratio u Dansku i počeo širiti učenje Dijamantskog puta. Ovaj Lama, osim što je jedan od prvih koji su doneli učenje Dijamantskog puta na Zapad, poznat je i po svom posebnom životnom stilu. Naime, Lama Ole obožava da skače padobranom u lotos pozi, da vozi brze motore, otvoreni je kritičar islama i Srbiju poštuje zato što je sprečila prodor Osmanlija u Evropu. Mnogi ga zbog njegovog načina života i ideja kritikuju, ali nesumnjivo je da ovaj čovek poseduje ogromnu harizmu i verodostojnost koja se lako oseti u razgovoru sa njim. Lama Ole Nidal je prilikom nedavne posete Beogradu govorio i za Sensa magazin, a više informacija o njegovom gostovanju možete naći na sajtu www.budizam.net.

Vaša biografija je neverovatno zabavna i skoro nestvarna. Koja je poruka koja leži iza Vaših postupaka i načina života? Poznato je da ste se povredili prilikom osamdeset osmog skoka padobranom jer ste bili u lotos pozi. Da li bi Buda skakao padobranom?

Ako bi Buda to hteo, sigurno da bi skakao. Ja to želim i hoću, to je moj životni stil. Nisam privučen monaškom načinu života i volim malo da začinim stvari. Oko 2000 mojih učenika je skakalo padobranom sa mnom, nekoliko stotina ih je skakalo bandžijem kada smo bili u Grčkoj, na Korintskom kanalu, dakle nema ništa loše u tome raditi interesantne stvari u životu.

Priča o odricanju od zadovoljstava je rezervisana za monaški pristup i monaški životni stil, dok obični ljudi ne treba da imaju nikakve prepreke u izražavanju slobodnog duha i uma. Jedino pravilo koje treba slediti kada se prepuštamo zadovoljstvima je da sva bića imaju koristi od toga, dakle da je to za dobrobit svih, a nikako na nečiju štetu. Mislim da sam mnogo ljudi oslobodio pokazujući im da je dobro nekada raditi interesantne i blesave stvari i to ih je učinilo dosta jačim i sigurnijim u sebe. Kada umrem, želim da na mom spomeniku piše: „Oslobodio je mnogo ljudi.”

Kako je izgledao period Vašeg života kada ste se vratili u Evropu sa misijom da osnujete centre Dijamantskog puta? Kako su reagovali ljudi oko Vas i kako ste se Vi osećali?


Moj Lama, veliki jogi, 16-ti Karmapa mi je rekao: „Idi i vidi da li neki od tvojih prijatelja žele da uče meditaciju. Ja ću uvek biti uz tebe”, rekao je. Ja sam se vratio kući i počelo je veoma spontano. Pojavljivali su se ljudi koji bi želeli da saznaju nešto, a ja bih počeo da pričam i odgovaram. Gledao sam sebe i pitao se kako ja znam sve ove stvari, a u stvari moj Lama je govorio kroz mene. Zatim bi se pojavio neko ko ima bolove, ja bih ga dotakao i njegovi bolovi bi prestali. U početku sam se pitao kako je to moguće, ali vremenom sam dobio sve odgovore.

PageBreak


Sreća je u nama

Možemo videti i osetiti krupne i brze promene koje se događaju na licu Zemlje. Ljudi se sve više interesuju za duhovnost, planeta podrhtava i menja klimu... Šta mislite da leži pred nama u vremenima koja dolaze i koliko je bitna meditacija u svemu tome?


Oko 80 – 90% ljudske populacije na ovoj planeti živi u neprihvatljivim uslovima. Seku se kišne šume, istrebljuju retke životinje i prenaseljenost preti da uništi planetu. Bogate zemlje moraju učiniti nešto po tom pitanju, one moraju platiti siromašnim zemljama da uvedu kontrolu rađanja. Religije i politički sistemi koji ugnjetavaju žene i podržavaju rat moraju da budu zaustavljene u svom delovanju. Ako samo budemo sedeli u svom svetu, meditirali i gledali u nebo, bez preuzimanja odgovornosti i preduzimanja akcije, može se desiti da taj divni svet koji smo stvorili za sebe bude zbrisan usled delovanja drugih. Zato je veoma važno širiti informacije, učiti ljude da život treba da bude zasnovan na kvalitetu, a ne na kvantitetu, da je bolje imati dvoje dece, a ne desetoro, i tako dalje.

Identifikacija i povezanost sa učiteljem je od ključnog značaja u Dijamantskom putu budizma. Postoji li opasnost od toga da učitelj postane predmet obožavanja, ili od toga da učenici sebi prave idola?

Postoji period kada dolazi do toga i tada je na učitelju da se skloni u stranu i postavi ogledalo, stavljajući do znanja učeniku da je ono što vidi, zapravo njegovo sopstveno lice. Učitelj mora pokazati učeniku da svi kvaliteti koje učenik voli i obožava u svom učitelju, u stvari pripadaju samom učeniku. Ja moram biti razumljiv primer drugima. Mi možemo videti savršenstvo spolja, jer ga već posedujemo unutra. Dijamantski put budizma je put za one koji imaju jako osećanje sopstvene Buda prirode. To znači da oni Lamu, ili Budu ne vide kao božanstvo, već kao ogledalo sopstvenog bića.

Guru joga je veoma bitan deo te spoznaje. Ona znači ponašati se kao Buda, dok ne postanemo kao Buda. Stavljamo Budinu masku na lice iznova i iznova, sve dok ne otkrijemo da je to u stvari naše lice. Takođe, jedno od najvažnijih učenja koje prenosim je učenje o svesnom umiranju - Pova. Uz pomoć toga, strah od smrti je u velikoj meri eliminisan. Ljudi se zato osećaju oslobođeno i mogu se prepustiti životu u punoj meri.

Kakva je razlika između Istoka i Zapada u poimanju i praktikovanju budizma sa Vaše tačke gledišta?

Istok je ritualan i većina običnih ljudi na Istoku budizam shvata zdravo za gotovo. Oni ne postavljaju nikakva pitanja, poštuju pravila koja su postavljena i ne tragaju mnogo za dubljim smislom. To je slično kao i kod hrišćana na zapadu koji redovno idu crkvu i poštuju običaje, ali ne vide dublji smisao iza toga.

Na Zapadu je situacija malo drugačija. Ljudi idealizuju budizam, veoma su kritični i dobro obrazovani i što je najvažnije postavljaju pitanja, tragaju za iskustvima i žele da prime visoka učenja. Sve više ljudi na Zapadu zainteresovano je za spiritualna iskustva, a tome doprinosi širok spektar duhovnih učenja i znanja koja su danas svima dostupna. Na Zapadu se rađa sve više ljudi sa dobrom karmom koji doprinose spiritualnom razvoju čovečanstva.

Možda ćete se nakon ove neobične priče malo više zainteresovati za proučavanje budističke filozofije ili tehnika meditacije, a možda je ova priča samo potvrda da svaki pravi duhovni put vodi ka – unutra. U svakom slučaju, negovanje unutrašnjeg bića je veoma važno za svakog od nas. Kako reče Lama Ole Nidal: Nijedan od spoljašnjih uzroka ne može doneti sreću koja već ne postoji u nama.