Božić označava trenutak promene u prirodi, završetak ciklusa koji je trajao godinu dana i početak novog vegetacionog perioda. Poslednji dan pre Božića i ujedno poslednji dan božićnog posta je Badnji dan. Badnji dan je dan posta i za one pravoslavce koji inače ne poštuju stroga pravila posta, doduše malo manje stroža od pravila tokom ostalih postova.

 Na Badnji dan u kuću se unosi pečenica. Dvojica muškaraca pečenicu nose na ražnju, i po ulasku pozdravljaju domaćina i čestitaju mu praznik. Zanimljivo je da u kuću moraju stupiti najpre desnom nogom. Domaćica posipa pečenicu i domaćina ovsem i odgovara čestitkama.

 Pečenica koja je po tradiciji u našem narodu najčešće prase, nazime ili jagnje, drugačije se naziva još i veselica. Peče se na Tucindan, to jest 5. januara. Kada se na Badnji dan unese u kuću naslanja se na istočni zid, gde stoji sve do Božića. Na Božić se jede. U našoj tradiciji postoji običaj da se na Božićnoj trpezi ne smeju naći guska, patka, ćurka ili bilo kakva kokoš, zbog verovanja da je pernata živina simbol nazadovanja i rasturanja kuće, jer kljuca i baca zemlju iza sebe.

Badnjak

 Na Badnji dan, a u nekim krajevima i prethodnog dana, neko od ukućana odlazi u šumu i donese granu mladog cerovog ili hrastovog drveta, kojoj prethodno nazove: „Dobar ti dan, badnjače“ i pospe je žitom. Na Badnji dan se, po pravoslavnom običaju, vraćaju svi dugovi i sve pozajmljene stvari.

 Badnjak se u kuću unosi na Badnje veče. Jednim delom se nekada ložila vatra, a kada pregori, on se nosio u štale i torove, dok se drugi deo čuvao za položajnika, koji bi ga palio na sam dan Božića. Ovaj običaj se i danas ponegde poštuje, a u gradskim sredinama badnje drvce ili grančica se kupuje na pijaci, unosi se u kuću čak i dan-dva ranije. Mnogi ga kite presnim ili suvim voćem i bombonama, a ispod njega stavljaju poklone za najdraže.

 Paljenju badnjaka crkva je dala obredni smisao – grejanje oko badnjaka simbolizuje zagrevanje ljubavlju prisutnih ukućana jer svako ovaj praznik obeležava u svom domu, a svetlošću vatre razgoni se mrak praznoverja, neznanja i neverovanja i ukućani se ozaruju miljem i obiljem.

Slama

 Slama (simbolizuje slamu na kojoj je rođen Isus Hrist i njenim unošenjem u dom se unosi Božji blagoslov) sastavni je deo obeležavanja Badnje večeri. Po starim običajima unosila se u kuću zajedno sa badnjakom i rasprostirala se po podu ispod stola, gde je stajala sve vreme Božića. U mnogim krajevima na njoj se i večeralo za Badnje veče. Danas je u urbanim sredinama slama simbolično privezana crvenim koncem za badnjak.

Trpeza i običaji za Badnji dan i Božić

 Za Badnji dan se priprema posna trpeza: suve paprike punjene povrćem, samo pirinčem ili pasuljem, posna sarma od soje i crnog luka, posni pasulj, pita kupusnik u nekim krajevima, ponegde krompiruša ili pita s orasima, pihtije od boba, riba, salata od krompira, salata od pasulja i crnog luka, uz orašaste plodove i sušeno voće, pečenu bundevu, kompot, posne štrudle i sitne kolače. Na stolu je i ono žito koje je natopljeno u vodu na Nikoljdan, kao pokazatelj početka novog vegetacionog perioda i novog života.

Saznajte još i KAKO DA ZAISTA OSETITE DUH BOŽIĆA: Setite se da je darivanje mnogo više od lepo upakovane kutije.

BONUS VIDEO:

DA LI U BOŽIĆNIM OBIČAJIMA IMAMO TRAGOVE MAGIJE?! Etnolog o različitim kulturama u Srbiji: OVO je najbitnije za badnje veče! Kurir televizija

Agromedia/Sensa/M.D.