Aleksandru Simić sam upoznala na večeri pozitivne energije sa Sinišom Ubovićem, koju smo organizovali povodom 8. rođendana magazina Sensa, u sklopu osam događaja sa osam tema za osam godina postojanja na našim prostorima. Govorili smo, te večeri, o promenama, uspesima, o tome šta se dogodilo u našim životima i kako smo jedni druge ohrabrivali ili inspirisali. Aleksandra se javila i podelila sa nama kako je za nju sve počelo.

Ispričala nam kako je na Festivalu zdravlja, na prvoj večeri pozitivne energije koju smo organizovali sa Sinišom, došla na tribinu i kako je od tada sve krenulo drugim putem. Putem promene. „Verujem da se sve dešava sa razlogom, te sam tako jednom prilikom 2012. godine, mislim, sasvim slučajno pogrešila vrata i ušla na predavanje Siniše Ubovića. Veoma mi se dopalo to što sam čula. Imala sam obaveza a nisam mogla da napustim salu jer su se tu nalazili odgovori. Nakon toga, pročitala sam njegovu knjigu 'Put promene', a godinu dana kasnije bio je moj gost u emisiji 'Za Beograd'. Tako je krenuo moj put promene i rada na sebi i nisam istog sekunda dobila sve odgovore a nestrpljive sam prirode. Korak po korak, dan po dan, učila sam kroz svoja iskustva.

Siniša Ubović: Tačka preokreta u mom životu

Danas kada mi je teško, baš tada, počnem da u sebi govorim afirmacije poput 'Život me voli', 'Sve je dobro', 'Sve se dešava sa pravim razlogom', 'Odustajanje nije opcija', 'Ljubav mi dolazi sa svih strana'... Rad mi, takođe, uvek pomogne da se vratim u balans. Danas razmišljam uglavnom optimistički, mada se pojavi po koji stari šablon i uverenja i iznenade me. Skoro sam bila pred jednim izazovom i rezultat je bio dobar, ali sam iznenadila sebe negativnim scenarijima, strahovima koji su nadolazili a zapravo mi slali poruku da moram uvek pratiti sebe i slediti svoju sreću, ma gde ona bila. Jedino što ponekad ume da me iznervira je činjenica da čitav život učimo i da će biti različitih i ne tako prijatnih situacija, ali ću se truditi da sve alate iskoristim i uvek budem mirna i pribrana".

Kako smo jedni drugima inspiracija, tako je i Aleksandra nakon emisije „Za Beograd" osmislila i pokrenula emisiju „Iskreno sa...", u kojoj brojne poznate i uspešne ličnosti otkrivaju kako se nose sa životnim izazovima i kako ostvaruju svoje želje, snove, kako prevazilaze svoje strahove i nalaze načine da u ovom svetu budu i ostanu svoji. U razgovorima otkriva privatne i poslovne živote sagovornika, ali sasvim umereno i fino, taman toliko da gledaocima ukaže na to koliko smo svi slični i koliko prolazimo kroz slična iskustva, bolove, patnje, nedoumice, a da ne naruši intimu osobe koja joj se otvara.

Koliko su ljudi zaista iskreni i kako dopireš do dubina njihove duše?

Oduvek sam verovala i verujem u iskrenost. Ne možete izneveriti sebe ako kažete istinu. Naravno, postoje načini koje treba slediti i onda kada vas adrenalin vodi ka vikanju i onda kada ste ljuti. Time zapravo čuvate sebe, ali i druge jer reči umeju da budu pogane, netačne, trenutne, a nakon toga ipak ostaju u nama iako mislimo da smo drugima „vratili" tu lošu strelicu koju su nam poslali. To nije uvek lako ali mislim da se može pretvoriti u naviku i automatski način ponašanja i da tako svi oni stari šabloni polako odlaze. Od malena sam bila istinoljubiva, borila se i protiv učiteljice i protiv profesora i protiv autoriteta a vremenom menjam načine i trudim se da menjam sebe nabolje.

Ljudi nisu uvek iskreni jer se boje povređivanja, otkrivanja svoje suštine, ali pretvaranje kad-tad bude otkriveno, a posledice su teže i lanac laži teško je prekinuti a još teže objasniti ljudima. Na sreću postoji jedan jedini i najdelotvorniji lek a to je, opet, istina.

Iza smeha i osmeha: poznati holivudski komičar Džim Keri iskreno je progovorio o depresiji i nastavio da šalje najsnažnije motivacione poruke (+VIDEO)

Mislim da su moji sagovornici u velikoj meri iskreni jer osećaju da nemam lošu i skrivenu nameru. Pre svake emisije objasnim im misiju formata „Iskreno..." i kažem im da neću zadirati u teme o kojima oni ne žele da govore i vrlo poštujem tu granicu. Ponekad uvidim da sam mogla da ih pitam i nešto intimnije i da im to ne bi smetalo, ali ipak budem mirna jer ne želim da i sebe i njih dovodim u neprijatnu situaciju. Rekli su i kažu onoliko koliko je to za njih dovoljno i prihvatljivo.

PageBreak

Iskren i prijatan pristup jedini je ispravan način za sve, kaže Aleksandra Simić
Aleksandra Popović iskren_i_prijatan_pristup_jedini_je_ispavan_nacin_za_sve_kaze_aleksandra_simic_2

Iskrenost je i hrabrost

Šta je za vas iskrenost - prvenstveno, iskrenost u sopstvenom životu?

Iskrenost je znati šta možete, a šta ne. Iskrenost je pratiti sebe i svoju suštinu i ne odlaziti od nje. Biti iskren prema sebi znači i uvideti svoje greške, reći izvini kada pogrešite. Iskrenost je i hrabrost iskazati svoja osećanja, ne pretvarati se. Iskrenost često nije popularna i najbolje prihvaćena. Nekako su nas pogrešno naučili ponašanjima i definiciji pojmova.

Ukoliko brinete o sebi i nešto ne želite, u nas se to često naziva sebičnošću. Ako vas neko ne razume da vam se nešto ne dopada, da ne korespondira sa vama i krene da vas ubeđuje, postavlja se pitanje ko je tu sebičan. Da li vi koji pratite sebe ili onaj ko vas ubeđuje da treba učiniti nešto po njegovom. Ponavljam i mislim da je iskren i prijatan pristup jedini ispavan način za sve.

Koliko ste iskreni prema sebi?

Ponekad sam prestroga prema sebi i ispitujem sebe više nego što je potrebno. Zašto se nešto desilo, zašto sam tako učinila a nije trebalo, gde sam napravila grešku... Često i „krivicu" vidim u sebi a nije potrebno, ali to se dešava jer mi mnoga ljudska ponašanja nisu uvek bila jasna. Još uvek radim na tim segmentima pokušavajući da olakšam sebi i život učinim lepšim i jednostavnijim jer takav jeste i može biti. Kada nam je do patnje i pitanja koja nemaju ni pravog odgovora ni kraja, taj niz treba naglo prekinuti i raditi stvari koje prijaju našoj duši, koje nas raduju. Pozvati dragu osobu, prošetati, pogledati oko sebe i zahvaliti se, smejati se, pustiti muziku a pre svega raditi nešto kreativno jer su naše mogućnosti i ideje neograničene.

Preuzmite rizik velikih promena u životu: Srđan i Sandra iz sela Vrmdža uspeli su da ostvare svoj životni san

U vašim emisijama sagovornici se otvaraju, govore o emocijama, optimizmu, životnim promenama... Koliko je to za vas i vaš lični razvoj značajno?

Emisiju „Iskreno..." sam i počela da radim iz ideje i sopstvene potrebe da pronađem odgovore na mnoga životna pitanja. Interesovalo me je kako ostvareni i poznati žive, da li i njih muče slične dileme i lutanja. Znala sam da to i gledaoce dira tj. da i svi mi koračamo isti taj krug i da će nas sve zanimati upravo te teme. Nekoliko godina aktivno radim na svojim potencijalima, ali i ispravkama svojih ponašanja i tumačenja. Želela sam da uradim nešto više i da doprinesem da i drugi ljudi usmere svoje puteve ka boljem životu. Iz svakog intervjua sam i sama mnogo naučila. Danas, s vremena na vreme, pogledam u miru neku od emisija i ponovo se iznenadim koliko je dobrih odgovora ponuđeno. I opet pronađem nešto novo i dobro za sebe.

Među ličnostima koje ste intervjuisali su: Mirjana Bobić Mojsilović, prof. dr Jovan Marić, Svetislav Bule Goncić, Ljiljana Habjanović Đurović, Maja Volk, Janoš Mesaroš... Koje razgovore pamtite, koji su vas posebno dotakli i na koje je najbolje odreagovala publika?

Najjači utisak su mi ostavili odgovori koji su bili, zapravo, priznanje o njihovim slabostima, padovima, greškama ali i uzdizanjima. Do tada nisam verovala da će pred kamerama izgovoriti takve istine. Mislim da to nije lako i zahvalna sam im na ukazanom poverenju i odluci da baš u mojoj emisiji izgovore takva saznanja. Mislim da je jako važno da sam se usudila da im postavim takva, drugačija, pitanja, ali važan je i način na koji to činim. Svaki gledalac pronašao se u drugačijem intervjuu i druga ličnost ga je „dirnula" i podstakla na razmišljanje i identifikaciju. Postoje ličnosti koje su već omiljene u narodu, upravo zbog te iste istine o kojoj govorimo i načina izražavanja, tako da su te emisije imale i veću gledanost. Bar mi se tako čini na osnovu komentara, što ne znači da možda nema više onih koji ćute i u sebi sabiraju utiske o još nekim ljudima koji su gostovali u emisiji.

Da li je recept za uspeh raditi ono što voliš?

Po meni najvažniji! Kako biti dobar u nečemu što ne volite? Kako vredno raditi i napredovati bez motivacije i elana? Ljubav prema profesiji, međutim, nije dovoljna. Bez rada, predanosti i posvećenosti nema uspeha. Važno je i ne pristajati na kompromise i ne odlaziti od svoje suštine. Za to je potrebna hrabrost jer ne znači da će uvek biti lako ali je sigurno lakše i benigno u odnosu na pogrešan korak napuštanja svoje prirode i svog karaktera.

Morgan Frimen je pronašao najveće čudo na svetu: potraga za Bogom poznatog glumca

Na koji način danas kreirate svoje dane, svoju budućnost?

Još uvek učim i ponekad me vrlo iznenadi povratak nekih starih šablona i načina razmišljanja. Uvek pratim svoje srce i naučila sam da ga odvojim od svojih strepnji, mada nije uvek lako. Upoređujem svoje želje, ako sam u dilemi, i zapitam se šta više želim bez obzira na eventualne posledice svoje odluke. Danas, takođe, ne činim i ne učestvujem u situacijama koje nisu u skladu sa mojim osećanjima, koje me ne raduju. Ne družim se sa ljudima koji me ne razumeju, koji me povređuju i koji nisu na istom nivou emotivnih kapaciteta. Ipak, trudim se da razumem svačiji način života i da takva ponašanja nisu zapravo upućena ka meni i da nisam ja kriva.

PageBreak

Iskren i prijatan pristup jedini je ispravan način za sve, kaže Aleksandra Simić
Aleksandra Popović iskren_i_prijatan_pristup_jedini_je_ispavan_nacin_za_sve_kaze_aleksandra_simic_3

Vera u snove

Možete li izdvojiti neke zajedničke elemente uspeha ličnosti koje ste intervjuisali? Nešto što je na njihovom putu svima bilo slično ili zajedničko, što se ponavlja i izdvaja?

Verovali su u svoje snove i išli ka njima. Možda malo lutali ali se vraćali na pravi, svoj put. Optimisti su. Svi imaju i svoje loše dane. Gledaju u pravcu rešenja, svesni da uvek može bolje i trude se da tako i bude. U problemu vide priliku. Posvećeni su, otvoreni da čuju, da uče, podele svoja iskustva, pomognu drugima, kažu lepu reč, ohrabre. Gledaju u budućnost i uglavnom imaju viziju svog života i uspeha. Čine stvari koje oplemenjuju njihov život, ali i živote drugih. Profesionalci su i ne kasne. Plakali su, padali, bili ponekad u beznađu ali su ustajali i hrabro nastavljali dalje. Ma koliko mi ne uspeli ponekad da osećamo patnju drugih, ona je tu i vešto sakrivena u nekim momentima ali svi imamo svoje boli i iskustva koja bismo promenili i izbrisali a važno je gledati na drugu, svetlu, divnu stranu života.

Šta je to što ispunjava vašu dušu, vreme i daje vam energiju?

Priprema svake emisije, ulazak u studio i realizacija mene čine srećnom i ispunjenom. Dogovori i sastanci sa gostima i saradnicima, pisanje, pozivi... U slobodno vreme sport mi daje dodatnu snagu i čisti misli. Aerobik gotovo svakodnevno, kao i vožnja bicikla. Ispunjavaju me dobri odnosi sa ljudima. Trudim se da se ne ljutim ni na koga, da ne zameram već da razumem, da ne osuđujem. U redakciji TV Naša uvela sam zagrljaj kao način da povećamo dobru energiju i uvek se tim trenucima smejemo i radujemo. Srećna sam kada vreme provodim sa dragim ljudima sa kojima lepo i konstruktivno razgovaram i sa kojima mogu da se smejem. Srećna sam kada sam sa porodicom i mojom bratanicom Asjom koja me uvek iznova uči umetnosti življenja. Raduju me lepi ukusi hrane, nova mesta, novi zanimljivi ljudi, dobri filmovi i predstave. Srećna sam i kada sebi kupim neku lepu stvar od novca koji sam sama zaradila. Trudim se da svaki svoj dan osmislim i živim kao neki film koji želim da gledam.

Naš mentalni film

Koliko zaista režiramo svoj život, a koliko smo glavni glumci koji prate unapred napisan scenario?

Jesmo kreatori naših života i to moramo razumeti i primeniti. Nije dobro pratiti tuđe želje, savete i uverenja o tome kako bi trebalo da se ponašamo. Rezultate i posledice svojih odluka sami ćemo uvek snositi i osetiti, te nam tako drugi ne smeju biti kreatori naših izbora. Neko nas je uz put mnogo toga pogrešnog naučio ili smo mi usvojili takve obrasce. Mogao je to biti komšija, drugarica, učiteljica, roditelj, šef, momak ili devojka...

Sada znamo da može i drugačije, i treba da promenimo tok i okrenemo se svojim novim saznanjima ili osvestimo one stare i dobre koje smo zaturili kako bismo nastavili dalje u teškim trenucima. Sve je do ugla gledanja. Uvek imamo izbor i uvek možemo patiti ili se radovati, zahvaliti se i nastaviti dalje. Treba zapitati sebe da li mi ovo prija i činiti u svim segmentima života i za sebe samo ono što nas raduje i ispunjava naš svet, naše biće i dušu.

Izvor:Lovesensa