Svet živih boja koje se odupiru konformizmu: upoznajte Uroša Šanjevića, umetnika koji slika jedinstvenom Ebru tehnikom
Vladimir Šporčić svet_zivih_boja_koje_se_odupiru_konformizmu_2

Svetlo duhovnosti

Muzika u pozadini upoznala me je sa Uroševim širokim interesovanjima, poznavanju i upoznavanju religija, ali i sa njegovim sopstvenim preispitivanjem i oblikovanjem – kao umetnika, kao čoveka... Kako je već napomenuo, sve je to isto. Neodvojivo.

Kaže mi da se njegovo poimanje religije menja „od rada do rada“.
„Zavisi koji su uvidi, tako da tu ima nekih metafizičkih stvari, ali ima i nekih introspekcija. Uglavnom, prvih par godina je introspekcija i čišćenje, takoreći na nivou tela i cele priče tj. moje istorije. Ide se prvo kroz porodične stvari, nema tu nekih pravila jer je manje-više individualno, ali je ritual homogen. Svi se bavimo svetlom tako da je, u stvari, pitanje izaći na svetlo, a to je kult pročišćenja. To se dešava i na fizičkom nivou u smislu nekog izbacivanja sadržaja iz stomaka i iz glave, uma.“

Da li svaka religija nađe svoje mesto u celom tom duhovno-fizičkom procesu?

„Ovo je, kako bismo rekli, sinkretička ili eklektična doktrina santo daime – što znači sveto daime i zasniva se na sakramentu koji je nešto slično Somi, a Soma je Vedanska disciplina (ispijanja sakramentalnog napitka sa entiogenskim svojstvima), tako da mislim da se to paralelno razvilo na dve strane. Amazonija i Indija su jako slične u smislu razvijanja duhovnog puta i, uopšte, duhovnosti. E, sad gde ima mesto... Ima mesto u modernom svetu jer je negde 50-ih godina Padrinjo Sebastijan odlučio da (kao što su Indusi uradili u slično vreme sa jogom, koja je potrebna zapadnom svetu da bi se promenila paradigma) promeni uvid u stvarnost kroz neki drugi pogled i približi nam duhovnu stranu realnosti putem rituala.

Predeo slikan čajem: Danijela Odabašić koristeći čajeve i svetlost stvara slike koje nastaju iz njenog unutrašnjeg bića

Na pitanje gde te religije pronalaze mesto kod njega lično, da li im pristupa klasično ili su neka vrsta inspiracije i poštapalice, odgovara:

„To je put. To što se bavim umetnošću, to me je možda dovelo do toga, ali se i moj rad prožima tim duhovnim iskustvom. Umetnost je u nekom svom početku bila ritualna i ja se tome vraćam. Ritual i umetnost nisu odvojene stvari. Discipline se stvaraju tek kasnije u zapadnom svetu, ali sam talenat za umetnost je nešto što je dato, dobijeno. Tako da su i slike koje radim proizvod kanalisanja. Tako je nekada i bilo. Jer, umetnost se ne pravi za publiku, već za viši cilj. Zatim se traga za kosmičkom svešću, ili bogom, ili kako god ljudima da odgovara da to zovu. Sve u svemu, nemam neki otklon u vezi sa tim da li sam religiozan. Prilično sam religiozan, ali ne u klasičnom smislu zato što se to donekle shvata kao rigidnost. Ali disciplina kao disciplina je sastavni deo tog puta. To nam govori i joga.“

Kako su se tvoja šamanska iskustva odrazila na umetnička dela?

„Šamanski momenat je tu sinteza santo daime i postoji u svom zbiru iskustava na nivou sveta. U stvari, napreduje na tom nivou, tako da postoje šamanski radovi koji se preuzimaju iz kulture plemena Yawanawa i Katukina. Koriste se neki njihovi rituali tj. način pevanja i način pojanja višim bićima. Ta viša bića se po njihovom mišljenju nalaze na skoro svim mestima, kao i u Indiji, tako da i tu ima neka paralela.
E, sad, kako se to odrazilo na moju umetnost – odrazilo se tako što ja sad slikam to na vodi. To znači da se boja pravi svaki dan drugačije, jer na nju utiču vremenska prognoza i vazdušni pritisak, kao i to da li je lepo vreme, ružno vreme... Sve to nekako utiče, ali utiče i to u kom si stanju svesti. Iz tog razloga, deci ovo ide mnogo lakše nego odraslima, tako da treba da se vratiš u neki mod funkcionisanja kao kad si bio mali. Dete je mnogo bliže svom identitetu nego kasnije kada nauči kako treba da se ponaša. Tako da, treba da tražiš „svoje dete“. Ova iskustva te dovode na taj nivo svesti, ali čišćenjem od naučenih stvari.“

Čitav jedan proces?

„Čitav proces, da. Tako da, negde je sve to „leglo“ jer se sama boja tako ponaša. Ona je vrlo nekontrolisana i što je više nekontrolisana, to imaš veću dozu kontrole. A što više želiš da je kontrolišeš, to imaš manju dozu kontrole i stvari ispadaju naopako.
Baš kao i u životu? „E pa, tako bi i trebalo da bude, da.“