U petak 21. decembra 2018. u 22 sata i 23 minute nastupa zimska kratkodnevica, kada je dan na severnoj Zemljinoj polovini najkraći i počinje zima. Taj dan ima snažno duhovno značenje i posebnu energiju nakon čega ništa više neće biti isto.

Zimska kratkodnevica je dan kada se Sunce pojavi na najnižoj tački na nebu i podari nam najmanje svetla u godini. Taj je prelomni dan za naše pretke označavao prirodnu i jedinu Novugodinu.

Kelti su nam ostavili bogatu simboliku i vredne poruke o obredima i običajima tokom godine, pa tako i o zimskoj kratodnevici koju su nazivali Yule, odnosno Jul, što u norveškom jeziku znači krug ili kolo. Znali su, naime, da se mistično kolo života na taj dan na trenutak zaustavi jer se okončava jedan ciklus Sunca i ujedno počinje novi. Za Kelte vreme nije bilo linearno, nego smenjivanje ciklusa u krugu života.

Kratkodnevica je trenutak kada treba da se zaustavite, osvrnete se na proteklo razdoblje i ujedno pogledate napred, u novo vreme u kojem se vraća moć i svetlost. Tokom večeri zimske kratkodnevice povezujemo se sa unutrašnjom mudrošću. Priroda se zimi umiruje i mi sa njom. Kad su dani kratki, tamni i Sunce gubi svoju moć, širimo se u svoje unutrašnje svetove.

Zemaljska se energija u tom razdoblju krepi. To je vreme znanja, intuicije i unutrašnjih uvida, vreme za istraživanje i razumevanje misterija života. Duboko podsvesno znanje se budi i donosi nam potrebne duhovne uvide. Stara godina umire i kroz svesnu refleksiju i otpuštanje staroga pripremamo put za novo rođenje.

Domovi su nekad na zimsku kratkodnevicu bili ukrašeni zimzelenim rastinjem: božikovina, bršljan, imela, tisa... Sve te biljke i drveće imaju duhovna značenja povezana sa ciklusima večnoga života. Ostali običaji na taj dan uključivali su vatru, odnosno paljenje venaca, koji simbolišu godišnji ciklus, gozbe, darivanja, ples, maske, igre, ukrašena drvca i sveće. Sve te aktivnosti bile su u čast povratka boga Sunca i dolazak nove stvaralačke i aktivne sile života.

Na najkraći dan u godini isključite električnu rasvetu pa u krugu najmilijih upalite sveće uz molitvu, pesmu, posvetu ili neki drugi ritualni čin. Simboličkim paljenjem sveća ne želimo samo odagnati mrak nego se pre svega želimo povezati sa svetlošću koja simbolizuje onaj deo u čoveku koji ga povezuje sa Bogom, Svemirom, dušom...

Izvor: Sensa.hr