Da li je u svim kulturama vaš datum rođenja isti? U Namibiji živi pleme Himbu, u kome se datum rođenja deteta ne smatra trenutkom njegovog rođenja, ni datumom začeća, već danom kada je njegova majka poželela da ima dete.

Prema verovanju ovog plemena, kada žena odluči da ima dete, ona se povlači negde ispod drveta i sluša tišinu sve dok ne čuje pesmu deteta koje traži svet.

Čuvši pesmu, ona odlazi do čoveka koji će biti otac deteta i uči ga ovoj pesmi.

Onda, kada se zavole da bi začeli dete, opet pevaju ovu pesmu, zovu ga. Kada majka zatrudni, počinje ovu pesmu da prenosi seoskim babicama i starijim ženama u plemenuu. Kao rezultat toga, kada se dete rodi, starije žene i svi okolo pevaju ovu pesmu, pozdravljajući ga.

Kako dete raste, i drugi ukućani pamte dečiju pesmu. A ako dete iznenada padne, udari se u koleno, neko će ga podići i otpevati mu njegovu pesmu.

Kada dete učini nešto dobro, kada se održi ceremonija, seljani pevaju njegovu ili njenu pesmu u njegovu čast.

Postoji još jedan razlog za pevanje. Ako ljudi odjednom urade nešto loše, kršeći društvene norme, stavljaju ih u centar sela, ljudi ih okružuju i opet im pevaju njihove pesme.

Pleme veruje da se antisocijalno ponašanje ne ispravlja kaznom, već ljubavlju i poštovanjem pojedinca. Kada prepoznate sopstvenu pesmu, nema želje ili potrebe da radite nešto što uznemirava druge.

To prolazi kroz ceo njihov život. Pesme supružnici pevaju zajedno. Najzad, kada je čovek u postelji i završava svoj život, celo selo, znajući njegovu ili njenu pesmu, poslednji put je peva.

Znajući ovo, čovek se ne usuđuje da ovo pleme nazove nerazvijenim, zaostalim ili divljim. Njihov svet je emotivan, duhovan, izgrađen na temeljima ljubavi i poštovanja. Njima nije bitan razvoj tehnologije, oni ne zagađuju prirodu, već živ sa njom i od nje, nije im važan novac, luksuzne stvari - za njih je sve u duhu zajedništva i ljubavi.

Njihova najveća tajna sreće jeste kulturu ljudskih odnosa koju su sačuvali od svojih predaka.

Izvor: Sensa