Tvoj alarm se oglasio, probudio te iz nemirne noći pune prevrtanja po praznom krevetu. Oblačiš svoj najglomazniji džemper i vežeš kosu u rep. Prekrivaš akne i pokušavaš puderom da sakriješ tamne kolutove ispod očiju. Stavljaš ajlajner i malo sjaja na usne, u nadi da ćeš prikriti iscrpljenost. Pogledaš se u ogledalo i osećaš se tako nezadovoljno. Želiš da plačeš, ali znaš da nemaš vremena.

Voziš se na posao u polusnu i kažeš dobro jutro kolegama sa šarmantnim osmehom kako bi oni mislili da si dobro. Čak te iznenadi koliko dobro prikrivaš bol osmesima i prijateljskim pozdravima.

Dok radiš, um luta negde drugde. Misli su posvuda. Želiš da se vratiš u krevet, sklupčaš i sakriješ od sveta. Želiš da spavaš zimski san uz reprize 'Prijatelja' i puno čokolade. Želiš da budeš sama, u svom svetu, ali zapravo ne želiš da budeš sama...ne baš. Želiš da ti neko kaže da ćeš biti dobro, ali nitko ne zna koliko ti je teško. Niko ne zna da patiš.

Želiš sa prijateljima na piće posle posla, ali previše si iscrpljena od glumljenja osmeha i pretvaranja da si dobro ceo dan. Ne možeš bezbrižno da čavrljaš dok ti se čini da se tvoj ceo svet ruši. Ionako ne znaš o čemu biste razgovarali, a stresod shvatanja toga uverava te da ideš pravo kući.

Kad dođeš kući nakon posla, ne znaš šta ćeš sa sobom. Osećaš da bi trebalo da uradiš nešto značajno ili produktivno, ali si teskobna i umorna. Osećaš se tužno jer si tužna i osećaš teskobu jer si teskobna. Pa se izgubiš u svojim mislima. Pitaš se šta nije u redu. Imaš dobar život, zar ne? Imaš prijatelje. Imaš dobar posao. Imaš mesto koje zoveš domom. Imaš ljude koji te vole i ljude koje ti voliš. Na papiru bi trebao da je sve dobro. Pa se pitaš šta nije u redu. Pitaš se zašto to nije dovoljno.

Kada konačno dođe vreme da se spremiš za spavanje, skidaš odeću i ugledaš se u ogledalu. Jedva prepoznaješ ženu koja zuri u tebe. Jedva da je više poznaješ. Tužna si, a ne znaš zašto.

Znam da želiš da se uvučeš u krevet, iako znaš da nećeš zaspati satima. Ali umesto da se brzo tuširaš samo da bi završila s tim, dugo se tuširaj toplom vodom. Neka voda ispere dnevni stres sa tvojih leđa. Neka ti para opusti napeta ramena, a toplota smiri nervozne živce. Ostani u vrućoj vodi koliko god ti je potrebno. Sada obuci svoju najudobniju pidžamu. Navuci debele, tople čarape.

I pre nego što legneš u krevet, ugasi svetla tako da soba bude potpuno mračna. Pogledaj kroz prozor zvezde koje nežno svetlucaju prema tebi. Pogledaj kako su male te zvezde i kako sve jarko sijaju na tamnom nebu. Neka te uvere da si dobro. Neka te njihova prisutnost uteši i neka ti pokažu da je nešto veće od tebe i da te štiti. Dopusti im da te podsete da život neće zauvek da izgleda ovako. Neka ti veliko otvoreno nebo obeća da će se stvari poboljšati i da ćeš ponovno pronaći smisao u svojim danima.

Zapamti da je danas bio samo jedan dan. A jedan loš dan ne znači i loš život. Loš mesec ne znači i loš život. Zato koračaj dan po dan, čak sat po sat i budi nežna prema sebi. Znaj da radiš najbolje što možeš i da je to trenutno dovoljno. Izdržala si dan.

Sutra je novi, zato odmah zatvori oči i dopusti sebi da budeš tužna. Ako ti suze teku, pusti ih neka teku... U redu je biti tužan. Uskoro će stvari biti bolje. U međuvremenu budi ponosna na sebe.

Izvor: Sensa.hr