1. Zadržavanje daha.

Usredsređenost na disanje je važno u svim školama joge. Mnogi učitelji upozoravaju da je naročito opasno ako se dah zadržava a pod rizikom su posebno vežbači koji imaju tegobe sa srcem.

2. Preterivanje u pozama.

Osluškivanje sopstvenog tela treba da prati čitav čas joge. Umesto toga, ljudi često preteruju, ignorišu bol i nelagodu, pa čak dovedu sami sebe i do povrede.

Od asane do pižame: tri najdelotvornije joga poze za lepši san

3. Nemogućnost da se opustimo.

Učitelji kažu da često vide ako se ljudi trude da prilagode telo pozi umesto da pozu prilagođavaju svom telu. Umesto da uporno pokušavamo da nešto "postignemo", treba da "budemo.

4. Nedovoljno poznavanje joge.

Ako znate tek nekoliko asana, nije dobro da se zalećete i radite ih bez reda i bez pripreme. Idealno je da se pripremite, radite asane uz punu usredsređenost kao i da radite uz pomoć stručnog instruktora joge.

Učiteljica terapeutske joge Maja Popov: Ako duša nije srećna, nešto mora da se menja

5. Ignorisanje "petog uda".

Uz asane koje najčešće na Zapadu poistovećujemo s jogom, nju čini još 7 "udova", odnosno "ruku i nogu" u skladu sa Patanjđalijevom učenju. Peti "ud" je pratyahara odnosno povlačenje čula, a učitelji joge kažu da se ono vrlo često zapostavlja pri vežbanju.

6. Poistovećivanje joge sa fizičkim vežbama.

I ovde je naglasak na "bivanju" a ne "obavljanju". Joga instruktori kažu da se ova disciplina ne može posmatrati samo kao fizička vežba već treba uzimati u obzir i druge pouke iz drevnog sistema isceljivanja i prosvetljenja.