Put duhovnog uzrastanja, put povezivanja sa širom perspektivom naše ličnosti, put otkrivanja davno zaboravljene istine o suštini našeg postojanja jeste put koji je drugačiji od onog kojim smo navikli da koračamo. Nove ideje, novi koncepti i novi načini gledanja na život bude u nama najrazličitije reakcije. Veoma često se dešava da kad se sretnemo sa novim idejama one nas toliko ushite i mi prosto letimo od sreće i osećamo se kao da hodamo po oblacima. Pitamo se da li je moguće da smo toliko dugo bili tako udaljeni od izvora radosti, a da smo sada pročitavši jednu pravu knjigu koja nam je u ovom trenutku "slučajno" došla pod ruke, pokrenuli u sebi toliko toga divnog čega do sada nismo ni bili svesni.

Otkrivamo iznenada koliko je u stvari lako biti srećan i koliko je jednostavno obezbediti sebi sve ono što nam je potrebno da bismo bili ispunjeni. I to JESTE zaista divno. I mi nastavljamo da koračamo srećni stazom promene, gledajući na sebe i na svet oko sebe na potpuno drugačiji način. Naša glad za spoznajom ne prestaje i tragajući za istinom neprestano sebe hranimo novim inspirativnim knjigama, filmovima koji nas nadahnjuju i sve više nam prija da budemo u društvu osoba koje na isti način razmišljaju.

Otkrivamo snagu zahvalnosti i shvatamo koliko toga divnog već sada u svom životu posedujemo, učimo da prihvatamo sebe takve kakvi smo jer to jeste najbolji način da nas i drugi prihvate, sve dublje osećamo koliko je važno da naučimo da opraštamo jer opraštanje je ono što nas oslobađa od prošlosti i što nam omogućava da ljubavlju prevaziđemo sve ono što nas sputava... I što dalje idemo i koračamo ovom stazom, sve je više pitanja na koja tražimo odgovore. Do mnogih dolazimo lako, do nekih stižemo često i zaobilaznim putem.

PageBreak

Trenutak pred svitanje

Promena je jedan od najdivnijih poklona koje možemo da darujemo sebi ali isto tako promena može u nama da pokrene i mnogo toga što često može da dovede u pitanje tu našu potrebu da istražujemo sebe i dubine svoje duše. Često otkrivamo neke neisceljene rane, neretko na površinu ume da ispliva nešto čega se toliko uplašimo da ne znamo šta s tim da radimo. To je ona tačka, to je taj trenutak kada su naša volja i snaga na jednom velikom ispitu.

Izazovi sa kojima se srećemo jesu naše najveće lekcije koje ćemo ili savladati ili odustati gonjeni strahom od onoga što nam dolazi. Upravo taj trenutak kada na površinu ispliva nešto čega se toliko uplašimo jeste trenutak kada donosimo jednu od najvažnijih odluka, odluku da hrabro nastavimo dalje.

Neminovno je kada krenemo da radimo na sebi i da otkrivamo sebe i svoje potrebe, da se mnogo toga u nama pokrene. Na površinu izbijaju sve one stvari na kojima je važno da poradimo. Svesno pokrenuvši ovaj proces, pokrenuli smo i uzburkali sve ono što se duboko krilo ispod površine. Kao kada pokušavamo da isperemo neku posudu u kojoj smo pripremali hranu. Kad je potopimo, jedno kratko vreme voda može da bude prozirna ali nakon toga, sve ono što se uhvatilo po zidovima posude, polako se odvaja, kreće gore ka površini i mi ga spiramo.

Naravno, ima i onih ostataka kojima treba mnogo više vremena da krenu ka površini, zato nas nekad takve stvari veoma iznenade, i prosto se začudimo kad vidimo da smo preko nekog dela prošli a da ga nismo ni primetili. A možda smo ga i primetili, ali iz nekog razloga ga zaobiđosmo, možda misleći da to nije lako za očistiti ili da ćemo tome kasnije posvetiti svoju pažnju. Pre ili kasnije, nezavršeni posao će nas sačekati i iznenaditi. Ali ako nastavimo sa čišćenjem i raščišćavanjem shvatićemo koliko je u stvari divno što smo krenuli sa ovim "ispiranjem" naše duše. Znajte da ste uvek bezbedni i da je potpuno u redu zagledati se u sebe.

Promena je proces koji traje dokle god mi sami trajemo i boravimo u ovom svom telu, u ovom okruženju, u ovoj dimenziji. Zato će uvek biti nečeg novog na čemu možemo da poradimo. Put kojim smo krenuli je put istine koju u dubini svoga bića osećamo zato se i radujemo kad ga ponovo prepoznamo. Put kojim smo krenuli je put ljubavi a prava ljubav polazi od nas samih. Zavolimo sebe i sve delove sebe, sve one divne delove naše ličnosti ali i one mračne hodnike naše duše kojima ne volimo da koračamo. Kako ćemo otkriti svoju svetlost ako ne spoznamo svoj mrak? Lepota života i jeste u njegovoj neprestanoj promenljivosti. PRED SVITANJE JE UVEK NAJMRAČNIJE!