Put me je navodio da se ovoga leta malo više družim sa osobama iz "korporativnog sveta", sveta biznisa u kom vladaju, prema njihovom mišljenju, neka malo drugačija pravila. Tržište se sve brže širi, konkurencija je sve veća, ideje se rađaju brzinom svetlosti pa tako neka nova i bolja za čas prevaziđe onu "revolucionarnu" koja je juče smišljena. Zaposleni u ovim oblastima imaju sve manje vremena za privatni život, a sve više su okrenuti postizanju previsokih ciljeva koji se pred njih postavljaju ali i koji se svakodnevno menjaju. Taman kad imaju utisak da su nadomak uspeha, odjednom se promeni plan i strategija firme, i odjednom moraju sve da menjaju.

Ciljevi se postavljaju tako da je veo­ma važno koliko drugi postižu, koliko su drugi u firmi uspešni, i u odnosu na njih treba ići brže, agresivnije, inventivnije. Razvijanje takmičarskog duha je ono na čemu se insistira i brojke koje se postižu predstavljaju upravo temelj na osnovu koga se određuje stepen nečijeg napretka a samim tim i njegovo koračanje i napredovanje stepenicama uspeha i hijerarhije u firmi u kojoj je. Najčešća rečenica svih s kojima sam razgovarao počinjala je sa "Jeste, ali - ja MORAM da..., moram da..., moram da...". Svaki put kada je novo moranje izgovoreno, imao sam utisak da je sve veći umor ulazio u ton, u pokret, u izraz osobe s kojom sam razgovarao. I ja sam postajao sve umorniji od tereta koji je svaka od ovih osoba poželela da podeli sa mnom.

Ne menjajte okruženje - promenite svoj pogled na to okruženje!

Činjenica je da u našem razgovoru ne možemo da promenimo tržišne uslove, zakone koji vladaju u finansijskim sistemima niti možemo da utičemo da se na globalnom nivou donese proglas kojim bi svi koji osećaju pritisak i tenziju na svom radnom mestu automatski bili toga oslobođeni. Naravno da je to nešto što mi pojedinačno ne možemo da uradimo. Ali ono što možemo svakako jeste da na svom ličnom nivou, igrajući po pravilima igre koja su pred nas postavljena, počnemo da na svakom svom koraku, tokom svake akcije koju imamo, da udahnemo malo svoje duše i istinskog htenja da svima bude bolje i lakše.

Prihvatimo, za početak, činjenicu da nismo sami u svom okruženju. Svi smo zajedno i svi smo deo celine. Svaki naš potez utiče da se stvari pokrenu. Od vrste našeg htenja, od osećaja koji imamo za sebe i druge, zavisi i ishod svega onoga što pojedinačno ili zajednički radimo. Nekima je najlakše da se iz svega povuku, da promene radno mesto ili firmu u potrazi za nečim boljim. Međutim, iznenada shvate da ih je i na tom drugom mestu sačekala identična situacija, rokovi, promene, pritisci. Zašto? Zato što je jedina osoba od koje zavisi njihov put i dalje ostala ista. I na to novo mesto poneli su opet sebe, sa svim svojim naučenim i sa svim svojim nenaučenim lekcijama.

Ne menjajte okruženje dok ne promenite svoj pogled na to okruženje. Oslobodite se zameranja, osuđivanja i svaljivanja krivice. I oni koji pred vas postavljaju preteške zahteve su i sami pod pritiskom. Niko nije tog jutra ustao rešen da baš vama zagorča život. Svako radi onako kako najbolje zna i kako bi zaštitio sebe. Ali činjenica je da nam nije potrebna nikakva zaštita. Naprotiv, otvorimo se ka svetu i drugima. Takmičimo se ali ne sa drugima nego zbog sebe, u svakoj situaciji imajmo istinsku želju da budemo bolji nego što smo juče bili. Ne plašimo se da će drugi preuzeti na sebe zasluge i uspehe koje smo mi postigli. Treba da imamo poverenja u život i da znamo da nam ništa što je stvarno naše nikada ne može biti oduzeto.

Možda se takve "nepravde" dešavaju kako bismo i dalje pomerali svoje granice i stigli do tačke o kojoj nismo ni sanjali da je možemo dostići. Ako ste svesno izabrali da budete tu gde jeste, igrajte najbolje što možete. Zbog sebe! I vodite računa o drugima! Ako nemate ništa konstruktivno ili lepo da kažete nekome, možda je bolje da se držite one stare "Ćutanje je zlato". Ni vama nije prijatno u atmosferi kritikovanja i osuđivanja. Svaki put kad pomognemo nekome da se uzdigne, i mi sami smo otišli korak dalje. Tuđ uspeh je uvek i naš uspeh jer se u svakom tuđem uspehu nalazi zrno nade za nas - da stvari mogu da budu bolje. I što je najvažnije od svega, stvarajte prijateljsku atmosferu gde god da krenete. Setite se samo koliko se vi dobro osećate kad ste okruženi onima s kojima vam je prijatno.

Postajete kreativniji, veseliji, konstruktivniji. Oslobodite se svega što vas ne vodi napred, osmehnite se i donesite odluku da ćete od svog radnog mesta stvoriti prijateljsku atmosferu punu podrške i zajedničkog uspeha. I napredak je neizbežan. Ne samo za vas već i za sve one koji su sa vama, a vaša firma neće ni znati šta se događa ali će i ona uživati u svom procvatu! Zar to nije win-win kombinacija?