Prošlost skriva mnoga potisnuta osećanja i zaboravljene doživljaje, ali kada bismo ih otključali – mogli bi da nam pomognu da se hrabrije i snažnije nosimo sa životom danas. Prođimo zajedno kroz uspomene, uz savete kako možemo da kreiramo one srećne kojih želimo da se sećamo, kako će nam naša biografija otkriti ko smo i kuda idemo, te koje potisnute traume može da ublaži regresoterapija.

Kako negovati srećne uspomene?

Kada je reč o srećnim uspomenama, Mejk Viking, autor knjige Umeće stvaranja uspomena – kako stvarati i pamtiti srećne trenutke tvrdi da nam one omogućuju putovanje kroz vreme jer oblikuju naše nade i snove za budućnost. Naime, naučno je dokazano da se u istim područjima mozga odvijaju procesi prisećanja na prošla iskustva i zamišljanja budućih.
„Sve naše uspomene čine osnove našeg identiteta. No, neke uspomene nisu lepe i mogu da nam budu veliki teret, pa je zato važno prizivati i obnavljati ona prošla iskustva koja su nas najviše usrećila – u njima možemo pronaći snagu i nadahnuće. Pritom ne preporučujem prečesta putovanja u prošlost, nego da, zadržavajući srećne uspomene, ujedno budemo sposobni da otpustimo prošlost, živimo u sadašnjosti i planiramo budućnost”, objašnjava Viking. Sa sopstvenim neprijatinim iskustvima Viking se suočava tako što nastoji u njima da pronađe pozitivnu stranu: „Svi smo barem jednom u životu zbog svojih grešaka i neuspeha poželeli da propadnemo u zemlju. To može toliko da se utisne u pamćenje da nam izranja u sećanju kada to najmanje očekujemo i najmanje želimo. Ali, utvrdio sam da moje neprijatne epizode nemaju takvu moć nada mnom kad preuzmem kontrolu nad njima pretvarajući ih u anegdote kojima se smejem i prepričavam ih drugima. Ne učinimo li nikad nikakvu glupost, ne pođe li nikada ništa po zlu, nećemo moći druge da zabavljamo crticama iz svog života”, piše autor Umeća stvaranja uspomena.
Proučavajući sećanja koja su u Istraživanju o srećnim uspomenama opisali ljudi iz najrazličitijih krajeva sveta, Viking je ustanovio da postoje svojevrsni zajednički obrasci. Svi učesnici istraživanja prisećali su se epizoda koje su na neki način bile neobične, važne, emocionalne ili koje su aktivirale njihova čula. Bila su to, na primer, posebna iskustva, poput prvog odlaska u stranu zemlju ili polaganja teškog ispita, važni događaji poput venčanja i rođenja. Mnoge uspomene probudile su čula: topli dodir letnjeg sunca na koži, miris i ukus prženih papričica iz majčine kuhinje, buđenje uz voljenu osobu...

Obratite pažnju

Viking preporučuje da srećne uspomene planiramo tako što ćemo se potruditi da nam život bude raznovrsniji i ispunjeniji. Možemo, na primer, da posetimo mesta gde još nismo bili, da se odvažimo na ono što već dugo priželjkujemo, ali se ne usuđujemo (poput skoka padobranom ili prijave na televizijski kviz), da se bavimo novim hobijem, da probamo drugačiju hranu...
„Važno je i obraćati pažnju na ono što možemo da vidimo, čujemo, omirišemo, dotaknemo... Zapanjujuće je koliko toga vidimo, a u stvari ne primećujemo u svetu koji nas okružuje. Sledeći put kada poželite da zauvek upamtite neki srećan trenutak, uključite sva čula”, poručuje autor Umeća stvaranja uspomena.
Pažnja je ključna i u metodi Biography Work (rad na biografiji), pomoću koje sistematski analiziramo svoj dosadašnji životni put da bismo pronikli u to kuda zapravo idemo i šta bi trebalo da preduzmemo. „Sva rešenja su u vašoj biografiji”, kaže Ela Kurešević iz Zagreba, prva savetnica za metodu Biography Work, koja je tu titulu stekla u Velikoj Britaniji. Biography Work je povezivanje svih životnih događaja, odnosa i okolnosti u jednu celinu da bismo razumeli sebe i ostvarili svoje potencijale. Ova metoda temelji se na razmatranju biografije u razdobljima od sedam godina, počevši od rođenja. Naime, još u drevnim duhovnim učenjima (na primer, hinduizmu) smatralo se da svakih sedam godina u životu čoveka nastupa nova razvojna faza, a to je potvrdila i savremena psihologija.

Krivulja života

U metodi Biography Work te faze se beleže na takozvanoj krivulji života koja se iscrtava na velikom listu papira. Na spoljnu stranu krivulje unose se svi važniji spoljašnji događaji u životu (na primer, rođenja, smrti, ljubavi, važni susreti i rastanci, bolesti, počeci i završeci školovanja, promene posla), a s unutrašnje strane krivulje opisuju se unutarnji doživljaji, odnosno, emocije, misli, uvidi, snovi...
Tako se, u zavisnosti od dobi osobe, krivulja postepeno dopunjuje svakom sedmogodišnjom fazom, dok se ne dobije aktuelni presek života. „Kada ljudi na taj način povežu spoljašnje događaje sa onim što su proživljavali u sebi, počnu da uviđaju dublju logiku koju inače ne primećuju. Krivulja otkriva da naša biografska priča ima određenu simetriju, smisao, inteligenciju, samo to često ne naziremo u današnjem površnom i brzom življenju. Krivulju iscrtavam razgovarajući sa klijentom, postavljajući pitanja, podstičući ga da se priseti kako je tekao njegov život. Dobija i svojevrstan domaći zadatak da u međuvremenu promišlja pitanja koja su se u razgovoru pokazala kao posebno važna. To se može uporediti s pletenjem ili slaganjem puzli. Počinje da se oseća kontinuitet, dobijamo potpunu sliku. Takvom dubinskom rekonstrukcijom klijent uviđa kako i zašto se oblikovao njegov život takav kakav je danas i šta može da preduzme da ga promeni nabolje”, objašnjava Ela Kurešević.

I sitno je bitno

Metodom Biography Work obično se kreće od neke određene situacije koju osoba želi da razreši (na primer, ljubavni i porodični odnosi, posao, zdravlje, finansije) da bi se pomoću toga spoznao celokupni životni sklop. Sopstvena biografija otkriva se kao zaokružena priča koja je jedinstvena i samo vaša, koju ste sami napisali i zato na nju možete da budete ponosni. Uviđate da niste žrtva, nego kreator svog života koji zna šta želi i kako to da ostvarite. Pritom se često pokaže da naš životni put ne definišu samo veliki događaji i prekretnice nego i ono što nam se čini sitnim i nebitnim. „U životu su relativno retki takozvani veliki događaji, zapravo se on sastoji od veoma mnogo malih događaja i malih odluka koje ne smatramo važnima, pa nam prolaze ‘ispod radara’. No, mali događaji i te kako utiču na stvaranje mreže sudbine, odnosno, na put duše. Zato svakodnevno treba da obraćamo pažnju na sve što se događa oko nas i na to kako se osećamo da bismo na kraju postali kvalitetnija ljudska bića”, savetuje Ela Kurešević.