U jednom trenutku ste znali šta želite, koje su vaše pasije, kao i snovikoji vam leže na srcu i čekaju na akciju, a svet vam je izgledao kao božanstveno mesto. Možda ste bili beba, možda dete, možda tinejdžer, možda odrasla osoba, zaposlena, mama ili tata. Zatim ste se vratili dužnostima i igranju uloge koja vam je dodeljena ili koju ste sami sebi dodelili. Sve više ste zaboravljali na te pasije i želje duše, dok vam se prisećanje na davno skladištene snove dešavalo u trenucima kada biste osetili da neko živi život onako kako biste vi želeli. U tom momentu, postojala je mogućnost da ste odlučili da vas osoba koja živi ono o čemu maštate, frustrira ili rastužuje, a možda i inspiriše. Međutim, sa tim spoznajama ste stali, ne krećući se prema vašim potencijalima. Tada ste prisećanje na snove koje gajite duboko u sebi, zagubili među fragmentima svoje svakodnevice, ili ih svesno ostavili da se realizuju u budućnosti. Ukoliko je ovo vaša dosadašnja priča – produžite sa čitanjem, jer to ne mora da bude i zaplet koji nastavljate da živite.

Kako da se vratimo u svoj život?

Fragmenti celine koju smo živeli i želeli makar i na dan, sačuvani su duboko u nama, i nemajući priliku da se iz nas izraze i izađu, porode ili sažive – život počinje svakim danom da nas sve više boli, što nas odvodi sve dalje od nas samih, od sopstvene suštine. Tu mi je važno da kažem da ništa što je u nama, ne može da ode od nas. Svi naši potencijali, snovi i vizije za naš život, čuče u nama i čekaju na realizaciju. Sećanja nas zato ne napuštaju, čak i kada ih zaboravljamo, (o)sećanja se skladište u telu - vratu, ramenima, rukama, nogama, bokovima. Što se snovi više skladište, a manje izražavaju - to nam je i život manje izražajan, a više skladišten. Od straha da u potpunosti živimo svoju prirodu – kupujemo, zidamo, čuvamo se, ne damo, borimo se… Međutim, kada čovek ima nesvesnu potrebu za borbom, on se zaista i bori, samo ne uviđa da to čini sam sa sobom.

Bori se da bude ono što nije.
Bori se da ima ciljeve koji nisu za njega ili nju.
Bori se da mu neko ne uzme ono što i ne želi da ima.
Bori se da ne bi morao da stane i počne da diše, te sagleda koliko je moćno i snažno biće.
Bori se da ostane u ulozi žrtve, jer biti kreator znači biti odgovoran i slobodan.

Zaista verujem da nismo došli na ovaj svet da se konstantno borimo, već da se igramo, izražavajući sopstvene darove i talente, snage i potencijale – menjajući sebe i svet oko sebe. Takva stvarnost postaje moguća i za nas, onda kada rešimo da uzmemo slobodu i snove u svoje ruke, te izaberemo da živimo životu punom sjaju, paralelno gradeći veštine i navike koje nam u tome pomažu. Zato kreativnost i ostvarenje potencijala postaju svakodnevni deo nas onda kada svesno donesemo odluku da objedinimo sva naša sećanja, iskustva i delove ličnosti, snove i talente u jednu holističku celinu i damo joj smisao.

Kako početi sa sakupljanjem delova sebe, stvarajući svoj život iz snova – poslušaj u podkast epizodi Kreiranje stvarnosti u sada.

Možda će vas zanimati i kako da jačamo unutrašnju snagu i izdržljivost.

Sensa: Sofija Borković je umetnica, preduzetnica, mentorka i autorka podkasta Živeti glasno posvećenog kreativnosti i stvaralaštvu. Na mentorskom programu Živeti glasno i krasno, svojim mentijima pomaže da se vrate talentima i ispune sopstvene potencijale (zivetiglasno.com)

BONUS VIDEO: