Porodična kriza predstavlja stanje povišene tenzije, period u kom se dugoročni ciljevi pauziraju, odlažu, a istorija prethodnih konflikta obično preuzima porodičnu scenu. Često, kao posledica porodične krize, javlja se regresija na poljima komunikacije, izražavanja emocija, porodičnih dogovora i planova, a takođe i ispoljavanje simptoma kod nekog od članova porodice.

Krize u porodici mogu biti predvidive (očekivane, kao što je odlazak adolescenta iz porodice) i nepredvidive (neočekivane, kao što je smrt člana porodice, gubitak posla itd.). Suštinski, svaka kriza u porodici dešava se jer pokreće njene članove da izmene uloge, unesu fleksibilnost, angažuju veštine rešavanja problema, angažuju svoje sisteme podrške, odreknu se, ili izmene individualne ili zajedničke ciljeve.

U ovim okvirima, obrasci reagovanja mogu biti u smeru dobre ili nekorisne adaptacije članova porodice. Ukoliko su prisutni maladaptabilni obrasci reakcije na povišenu tenziju koju pokreće kriza, usled nemogućnosti da se nađe alternativa, celokupna tenzija iz relacija može se “smestiti” u jednu osobu. U ovakvim situacijama, osoba počinje da ispoljava simptomatsko ponašanje, što okuplja porodicu i poziva je da reši problem.

Korisni koraci za razrešavanje porodične krize

Kako bi porodica naučila da u budućnosti konstruktivnije razrešava svoje probleme, korisno je slediti sledeće korake:

1. Definisati jasno problem, tako što će se u definisanje problema uključiti svi članovi porodice; razdvajanje i izbegavannje da se težina situacije podeli sa svim članovima porodice dovodi do razjedinjenosti među njenim članovima, umanjuje lična uverenja o sposobnostima i snagama kojima se razrešavanju problema može doprineti, a istovremeno, svi su izloženi atmosferi koja se emocionalno oseća kao neizvesna ili nesigurna;

2. Procenom resursa porodica definiše i potrebu sa spoljnim resursima, bilo da je u pitanju angažovanje pomoći od strane bliskih osoba, ili traženje stručne pomoći. Važno je naglasiti da se traženje stručne pomoći uvek posmatra kao odraz adaptabilniih snaga porodice, sa tendencijom da se ovaj koristan obrazac prenosi i na mlađe generacije;

PageBreak

Šta je porodična kriza: psiholog otkriva kako da rešimo probleme u porodici
Foto: Shutterstock sta-je-porodicna-kriza-psiholog-otkriva-kako-da-resimo-probleme-u-porodici2

3. Problem se definiše kao porodična kriza, čime se svi pozivaju na učešće u njenom razrešenju, ujedno i stavlja vremenski okvir koji ukazuje na rešivost problema;

4. Fokusiranje na “Ovde i sada”, odnosno na sadašnji trenutak. Prošli događaji se razmatraju samo u okvirima uticaja na sadašnji problem, bez pokušaja da se prošlost kao takva ispravi, već razume i iz nje koriste iskustva koja mogu pomoći u razrešavanju aktulene krize;

5. Redukovanje tenzije je značajno da bi se uopšte moglo videti rešenje. Od prevelikog usmeravanja na problem, rešenja ponekad promiču, a da ih porodica ne registruje. S toga je neophodno smanjiti postojeću tenziju.

6. Pravljenje plana sa nekoliko mogućih opcija pomaže porodici da, ne vezujući se za jedno moguće rešenje i jedan mogući ishod, nastavi sa smanjivanjem tenzije i usmeravanjem na svoje potencijale dok ne dođe do željenog razrešenja krize;

Navedeni koraci omogućavaju porodici da svakog narednog puta kada se nađe u krizi, već ima razrađen model postupanja. Na ovaj način porodica neguje svoje zdrave obrasce ponašanja i smanjuje rizik da neko od članova prodice odreaguje simptomatski na postojeću krizu koja se ne rešava.

Izvor: Vaš psiholog