Hoarding ili patološko nagomilavanje stvari je ponašanje koje podrazumeva prekomerno zadržavanje i čuvanje predmeta u svom životnom prostoru. Ponašanje spada u kompulzivni poremećaj, ali psihijatri nisu sigurni da li je ovo izolovani problem, ili simptom šireg opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Do skora, lečenje psihičkih poremećaja bilo je polje delovanja isključivo psihijatara. Međutim, naučnici su počeli da naglašavaju važnost saradnje između eksperata za mentalno zdravlje i onih koji se bave drugim disciplinama, ali pomažu ljudima sa potencijalnim psihijatrijskim poremećajima.

Među ljudima koji se bave ovim problemom, a nisu psihijatri, je i ekspert za raščišćavanje, Gillian Wells, inače po zanimanju arhitekta. Ona svoje znanje o planiranju prostora koristi kako bi pomogla ljudima koji pate od ovog poremećaja. Gillian kaže da mentalno stanje ljudi koji su nagomilavali otpad uključuje anksioznost, sramotu, stid i depresiju. Ona nema visoko obrazovanje iz psihijatrije, ali rešava probleme deorganizacije.

Psihijatri su primetili da ona u svom pristupu koristi mnoge elemente koji su deo kognitivno-bihejvioralne terapije, iako ne deluje po psihijatrijskim pravilima, već se trudi da pomogne pacijentima koristeći svoje ljudske osobine.

PageBreak

Blagodet trenutnog olakšanja

U inicijalnoj sesiji od tri sata ona procenjuje klijentovu ličnost, potrebe, budžet, i pravac u kom treba ići. Prvo, važno je da klijent ispolji potrebu da počne da se oslobađa nagomilanog nereda. Takođe, Wellsova smatra da klijent mora da se oseća prijatno zbog takve odluke.

Nakon toga, kada terapija počne, klijent ima zadatak da se svakog dana fokusira samo na jedan tip predmeta - na primer, jedan dan se usredsređuje na papire, a drugi dan na odeću. Ovaj pristup korak-po-korak dovodi do pozitivnih reakcija klijenta, jer, kako smatra Wellsova, mnogi ljudi imaju rigidni pristup, primenjuju sve-ili-ništa filozofiju i tako se dešava da zadrže sve. Prema njenim rečima, mnogi klijenti se stide zbog nereda, a ona se trudi da im objasni i da ih ubedi da postoje mnogi takvi ljudi, te da je situacija rešiva.

Iako je njen posao da pomogne klijentu da smanji nered, dešava se da se to poboljšanje kasnije proširi i na druge aspekte života klijenta.

Ovakav laički pristup, smatraju psihijatri, dobar je za klijente, jer dobijaju konkretnu, merljivu, hitnu pomoć za ono što im je delovalo kao nepremostiv problem. Terapije stručnjaka kao što je Gillian Wells imaju terapeutsko dejstvo i slične su kognitivno-bihejvioralnoj terapiji. Prednost ovakvog lečenja poremećaja je u tome što su klijenti, odnosno pacijenti u mogućnosti da izbegnu odlazak kod lekara i problem se rešava upravo tu gde je nastao i gde se najviše manifestuje.