Anksioznostje najčešće dijagnostikovani mentalni poremećaj. Svako od nas je u nekom trenutku života doživeo anksioznost, dok neki ljudima anksioznost može značajno remetiti kvalitet života.

Iako poznajete znake i simptome anksioznosti, možda ne znate da postoje tri glavne vrste anksioznosti, od kojih svaka ima svoje jedinstvene karakteristike i specifična rešenja. Poznavanje vrste anksioznosti sa kojom se suočavate pomoći će vam da bolje razumete svoju anksioznost i naučite kako da njom najbolje upravljate.

1. Razmišljanje o mogućim katastrofalnim ishodima

Ovaj oblik anksioznosti uključuje fokusiranje na katastrofalnu priču o nečemu što bi se moglo dogoditi, bez dokaza ili činjenica koje bi podržale tu priču. Kao rezultat toga, počinjete da se osećate kao da je ova priča izvesna ili verovatna.

Razmišljanje o potencijalnim katastrofama skoro uvek počinje rečima "šta ako". Međutim, sve što prati te reči je priča koju stvara vaš um. Glavni problem sa ovim je nelagodnost neizvesnosti. Umesto da prihvatite da ne možete sve da znate, vaš um smišlja priču kako bi stvorio iluziju izvesnosti i unapred se bavio zamišljenim problemom.

Rešenje za razmišljanje o mogućim katastrofalnim ishodima je da se fokusirate na sadašnji trenutak, da budete u stanju da napravite razliku između činjenica koje znate i priče koju vaš um stvara, i da usmerite pažnju na "šta jeste" umesto na "šta ako".

2. Potreba za kontrolom

Svaka situacija ima aspekte koji su pod vašom kontrolom i aspekte koji nisu. Primeri onoga što je pod vašom kontrolom su vaše misli i kako reagujete na okolnosti. Primeri stvari koje nisu pod vašom kontrolom su misli, osećanja i postupci drugih.

Kad god obraćate previše pažnje na ono što nije u vašoj kontroli, a nedovoljno na ono što jeste, osećaćete se nemoćno, kao žrtva i doživaljavate anksioznost. Prihvatanje onoga što ne možete da kontrolišete i fokusiranje pažnje i energije na stvari koje možete pomoći će vam da se osećate snažno i otporno.

Anksioznost koja proističe iz potrebe za kontrolom takođe se zasniva na uverenjima kao što su "nisam dobro" ili "stvari neće ispasti dobro". Ako ste usvojili takva uverenja, pokušaćete da stvorite osećaj sigurnosti na jedan od dva načina.

Možete pokušati da kontrolišete svoje okruženje na osnovu uverenja da ćete biti dobro ako znate šta da očekujete ili ako se stvari dešavaju onako kako želite ili mislite da treba. Ili ćete očekivati da će sve što može poći naopako zaista poći naopako, a vi ćete pripremiti plan za svaki mogući negativan ishod.

Ali ove strategije ne funkcionišu. Pošto niko ne može da predvidi budućnost, svaki plan koji napravite biće beskorisan. Gotovo uvek je slučaj da problemi koje ste zamislili nisu oni koji se kasnije pojavljuju, a niste se pripremili za one koji se pojavljuju.

Rešenje potrebe za kontrolom leži u razvijanju unutrašnjeg samopouzdanja. Verujte da imate sve unutrašnje i spoljne resurse koji su vam potrebni da rešite bilo koji problem sa kojim se suočite.

3. Lažna uverenja

Lažno uverenje je negativno uverenje o sebi koje nije istinito, ali vi verujete da jeste. Primeri uključuju: nisam voljen, ja sam neuspešan, i nešto nije u redu sa mnom. Kada verujete da je nešto istina što je zapravo netačno, to utiče na to kako se osećate i kako se ponašate. Razumevanje vašeg osnovnog lažnog uverenja i ponašanja u koje se upuštate zbog tog uverenja je prvi korak u prevazilaženju anksioznosti koja potiče od lažnih verovanja.

Rešenje za ovu vrstu anksioznosti je da se internalizuje uverenje koje je 100% verodostojno i istinito (npr. moji voljeni me vole, mogu uspešno da prevaziđem bilo koji problem ili nema ništa loše sa mnom) i zatim reagujete na to.

(Sensa)

BONUS VIDEO:

BORBA SA SAMIM SOBOM: Ispovesti ljudi koji su pobedili anksioznost Kurir TV

POSTOJI 3 RAZLIČITA TIPA ANKSIOZNOSTI - EVO KAKO DA IH ODMAH PREPOZNATE: Da li često razmišljate da će se dogoditi nešto loše?