Koliko različitih i moćnih emocija može stati u ovu, samo naizgled običnu izjavu?! Koliko snage i hrabrosti je nekad potrebno da iz dubine svoga bića osobi preko puta na dlanu ponudimo komadić vlastite tananosti? Podeliti tajnu sasvim je posebna priča.

I ne, ne govorimo ovde samo o nekim mračnim tajnama na koje se najčešće prvo pomisli. Ustvari, mnogo je više i češće reč o nekim sasvim običnim slabostima, po godinama koje imamo neprimerenim radostima, snovima i željama za koje nikad nije vreme ako si realan, normalan, odgovoran… Sve ono što slušamo i prihvatamo kao okvire u koje je nužno ugurati sopstvenu neobičnost, razotkrivajuću neodlučnost, nepoželjnu ranjivost. Da bismo, onda, tako sputani, bili drugačiji, baš poput svih ostalih.

Svet nužne distanciranosti u kovid realnosti i selfie osmeha, prekrivenih filterima, uglavnom voli da priča u jednini. I nema ničega lošeg u tome, naprotiv. Jako je važno i potrebno razumeti sebe, biti odan svom istinskom ja. Ali nismo rođeni da živimo sami.

Kroz sve te okvire pojedinačnih svetova provlači se jedna zajednička tajna.

Tajna koja kaže da se između mnogih redova ispričanih o individualnosti i dalje najviše želi i misli o nežnosti, vernosti, ljubavi. Da su pažnja, poštovanje, brižnost i empatija najvažniji hranitelji naših duša. Ali da sve to ima svoje puno značenje samo u množini. Jer takve su i prirode onog što zovemo ljubav, ohrabrenje, razumevanje, podrška. E da, i Jaffa napolitanke su množina. Sastavljene od pojedinačnih vafli i najfinijeg mogućeg krema, koji kad se spoje stvaraju i za druge otkrivaju potpuno nove svetove.

Kao kad prekoračimo izvan svojeg ja, ma koliko veliko i snažno ili drhtavo majušno to “ja” bilo, te odlučimo da izlijemo kao najfinije umućen krem, delove svoga skrivenog sveta pred drugim bićem. I kad se onda tuđi osmeh podrške razlije po nama tako da poput hrskavih vafli počinju ugodno da krckaju zidovi naše izdvojenosti i usamljenosti i jedino čega smo svesni jeste užitak deljenja i spajanja sa nekim. Onda počnemo da otkrivamo lepotu prepoznavanja. I zajedništva nastalog u tom prepoznavanju. Počinje novi doživljaj nas samih i sveta oko nas. Kad pomerimo sopstvene granice. I otkrijemo tajne. Kroz odnos sa drugim ljudima.

Novi doživljaj Jafa napolitanki krije se između čuvenih hrskavih vafli. Tu, između omiljenih slatkih redova, izlili smo mnogo, mnogo, ustvari baš mnogo fila, različitih novih i neodoljivih ukusa. U svetu slatkih granica, otkrili smo nepregledan broj novih mogućnosti. Usudili se da budemo svoji, otkrili vam svoju tajnu i kao takvi sa vama se prepoznali. I tako je jedna stara priča dobila potpuno novo izdanje. Na radost svih nas.

Podeliti tajnu znači dozvoliti ljubavi, vernosti, pažnji i bliskosti da oboje naše živote na najlepši mogući način.