„Raw food diet”, ili presna biljna ishrana, stiče sve veću popularnost. Iako nekima izgleda kao trenutna „moda”, presna biljna ishrana ima dugu istoriju. Prvi raw food-isti, poput Ann Wigmore ili Herbert M. Sheltona, još su u prvoj polovini 20. veka promovisali povratak nekuvanoj biljnoj hrani. Naša sagovornica, Irena Barrett, savetnica je za ishranu presnom biljnom hranom, sertifikovana od strane Ekaya Institute of Living Food Education iz Kalifornije. Irena je inače „naše gore list” i živi u Kanadi. Njen uzor je dr Gabriel Cousens, pokretač centra za lečenje biljnom hranom „Tree Of Life”, doktor konvencionalne i naturopatske medicine i jedan od najvećih autoriteta u raw food pokretu. Irena učenje dr Cousensa sažima na sledeći način: „Mikrobi nisu uzroci bolesti, već je problem zapravo u terenu, odnosno našem organizmu koji je izmenjen nepravilnom ishranom i tako pogodan za razvoj bolesti. Ako kiseli pH našeg tela, nastao konzumiranjem kuvane hrane, promenimo u alkalni, unošenjem isključivo presne hrane, onemogućićemo mikrobima da se razvijaju”.

Moćni eznimi, hlorofil i biofotoni

Osim u povećanju imuniteta, presna ishrana pokazala je i rezultate u tretiranju neinfektivnih bolesti, poput dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja, što je i logičan rezultat ishrane bez rafinisanih šećera i životinjskih masnoća. Međutim, presna ishrana može da spreči i, kako tvrde njeni promoteri, čak da leči mnoge teže bolesti, poput raka. Ključ je u važnom sastojku hrane kojem zvanični nutricionisti ne pridaju značaj, a to su eznimi - aktivne supstance u biljkama, koje učestvuju u njihovom varenju. Naše telo takođe proizvodi enzime i oni imaju vitalnu ulogu u mnogim važnim procesima u organizmu. „Kada jedemo kuvanu hranu, moramo da pozajmljujemo sopstvene enzime iz zaliha u našem telu. Kada pankreas, žlezde ili kosti osiromaše zbog pozajmljenih enzima, ovi organi slabe i postaju pogodna podloga za razvoj bolesti”, objašnjava Irena.

Posebno mesto u presnoj ishrani ima zeleno lisnato povrće, a najvažniji sastojak u njemu je hlorofil. „Hlorofil je nosilac dragocenog kiseonika i uzimanjem biljne hrane, konzumiramo i ovaj kiseonik. Hlorofil na prirodan način pomaže čišćenje i obnavljanje, odnosno neutralizaciju toksina”, kaže Irena.

Još jedna bitna stvar u presnoj hrani su biofotoni. Biljke upijaju sunčevu energiju, fotone sunca, i u sebi stvaraju biofotone. Uzimanjem lisnatog povrća, mi direktno unosimo biofotone i energiju sunca u sebe. Ta energija je u mesu nepostojeća, a u kuvanoj biljnoj hrani ubijena.

Zeleno lišće (raštan, blitva, kelj, itd.) treba da se jede termički neobrađeno. Budući da mnogi nisu navikli na ukus i ne mogu da unesu dovoljne količine, kako bi osetili blagodeti, preporučuje se konzumiranje tzv. zelenih sokova, u kojima se lišće meša s nekim slatkastim voćem, poput jabuke. Za njihovo pripremanje je potreban specijalan sokovnik koji, za razliku od klasičnih aparata, radi sa malim brojem obrtaja i ne zagreva sok iznad 45 C (iznad ove temperature već počinje uništavanje enzima). Ovi sokovnici se ne prodaju kod nas i veoma su skupi. Ali, to nije razlog za odustajanje, jer sastojke možete samleti u klasičnom blenderu, a zatim procediti kroz gazu. Posebno su blagotvorni sokovi od pšenične trave.

PageBreak

Kako biti sirov u „kuvanom” društvu?

Svako ko se odluči na presnu ishranu moraće da se suoči s određenim preprekama. U društvu u kojem svi kuvaju svoju hranu, i često iznose neosnovane razloge zašto presna ishrana ne valja, možete lako početi da sumnjate u ispravnost svoje odluke i njen uticaj na vaše zdravlje. Međutim, samo se setite da je upotreba vatre i kuvanje hrane relativna novost u dugoj istoriji ljudskog roda. Iako naučnici ne mogu da se slože oko toga kada je čovek tačno počeo da kuva, svi su jedinstveni u stavu da je milenijumima pre tog trenutka savršeno funkcionisao na presnoj ishrani.

„Radi se o navici”, tvrdi Irena. „A navike se teško menjaju. Potrebno je saznanje o istini i snaga volje koja dolazi iz ovog saznanja. Kuvana hrana razvija zavisnost, mi želimo kuvano, zbog ukusa i emocionalne veze sa hranom, koja nam pruža utehu”. I zaista, veliki deo naših ubeđenja o hrani usađen nam je još od malih nogu, kada smo brigu i ljubav naših majki čvrsto povezali s ukusom kuvanih jela koje su nam one pripremale.

A da „comfort food” (hrana koja pruža utehu i sigurnost), može biti i zeleni sok od lišća ili sveže voće, svedoče deca odgajena u „raw food” porodicama. Tu spada i Irenin unuk. Naime, njena ćerka Aleksandra je bila ta koja je prva otkrila blagodeti ovakve ishrane u njihovoj porodici i u skladu s tim, njen sinčić Andrej odrasta upravo na presnoj biljnoj hrani. Tajna je u pripremanju zabavnih, šarenih obroka, koji privlače mališane.

„Deca su izložena velikim uticajima medija i vršnjaka. Mi mnogo pričamo sa maleckim. Isto kao što deca uče šta je dobro a šta loše, tako i mi pričamo s njim o ishrani i on to razume. Dobro je i da se deca aktivno uključe u pripremanje obroka i tako u svojim rukama osete moć da kreiraju nešto lepo i i zdravo - onda će to i njima biti privlačno”, objašnjava Irena.

Ne treba se plašiti da ćete na ovoj ishrani onemoćati i preterano smršati, kao ni da ćete imati neke deficite u telu, zato što ne jedete meso i ne pijete mleko. Potrebno je samo da pravilno kombinujete biljne namirnice, što se lako nauči. „Imaćete više energije, nećete osećati umor kao pre, misli će vam se razbistriti, nestaće depresija i glavobolje, izgubićete neželjene kilograme”, kaže Irena.

Iako veliki broj gojaznih ljudi lepo smrša na presnoj hrani, postoje i primeri vrhunskih „raw food” sportista. Kako oni tvrde, briga o nedostatku proteina za izgradnju mišića je neosnovana. Naime, industrija mesa i mleka, a nažalost i većina nutricionista, forsiraju „proteinski mit”, odnosno tvrdnju da su kompletni proteini iz namirnica životinjskog porekla preduslov za rast i razvoj mišića. Ovo je netačno, kako kažu pristalice presne biljne ishrane, jer su našem telu zapravo potrebne aminokiseline, od kojih su sastavljeni proteini. Aminokiseline se u zelenom lisnatom povrću i drugoj biljnoj hrani već nalaze spremne, tako da organizam može odmah da ih iskoristi, bez mnogo napora. Osim u zelenom lišću, aminokiseline se nalaze još u semenu lana, konoplje ili suncokreta, spirulini, polenu, maku, itd. Pravilna kombinacija ovih namirnica pruža telu sve neophodne aminokiseline.

Organsko je imperativ!

Pored toga što treba da je sirova, naša hrana bi trebalo i da bude odgajena na organski način, jer biljke zatrovane pesticidima ne mogu imati potpun pozitivan efekat na telo.Pošto je kod nas organska hrana još retkost, savetuje se samostalno odgajanje voća i povrća. U svetu je tako sve popularniji „urban gardening”, ili urbano baštovanstvo u specijalnim baštama na krovovima zgrada i balkonima. Irena je upravo bila ta koja je kod nas nedavno donela ideju o „urban gardening”-u i ponudila nagradnu igru za najboljeg baštovana na Facebook stranici svoje grupe „Raw Vegans in Serbia”, gde zainteresovanima takođe nudi i neophodna organska semena. U ovoj Facebook grupi možete dobiti i sva druga korisna obaveštenja o presnoj biljnoj ishrani.

Irena ima ozbiljne planove kada je u pitanju promovisanje ovog načina ishrane i života kod nas. „Upravo pregovaram o mogućnostima otvaranja centra za lečenje prirodnom medicinom u Srbiji ovog leta. Za sada, toplo preporučujem dr Slađanu Velkov, koja povremno u Srbiji drži predavanja o presnoj biljnoj ishrani”, kaže Irena.

I da ne bude zabune, presna ishrana nikako nije mučenje i nije jednolična! Ako malo potražite na internetu, naći ćete dosta recepata na engleskom. Na pomenutoj Facebook grupi pronaći ćete izuzetno maštovite recepte za presnu ishranu na srpskom. Od knjiga koje su prevedene kod nas potražite naslove Ernsta Gintera, a od domaćih autora mnoge korisne savete možete pročitati kod Georgija Nazarova. Irena Barrett nudi i besplatne on-line konsultacije putem e-maila (nutrition.consulting.info@gmail.com).