Listić mente koji pluta u ledenom čaju, naseckani vlašac kao savršen kontrast jogurtu, grančica ruzmarina koja je poslužila kao ražnjić za meso. Mogli bismo da nabrojimo hiljadu kulinarskih kreacija kojima neodoljivost daje upravo začinsko bilje. Njegova je privlačnost u tome što je ponekad teško odlučiti da li je prijatnije za nepce ili je privlačnije oku, treba li ga pojesti ili samo posmatrati, pomirisati. Kao što fascinira gurmane, tako fascinira i baštovane, koji načine uzgoja začinskog bilja ne skrivaju već pozivaju i vas da se oprobate u njihovom sađenju. Naime, za većinu začinskog bilja potrebno je imati balkon ili samo prozorsku dasku. Uz nekoliko profesionalnih saveta možete postati stručnjak za sađenje žalfije, origana ili peršuna.

Knjiga "Začinsko bilje u loncu", u izdanju Mozaik knjige, na zanimljiv i jednostavan način daje uopštene savete u vezi sa sađenjem, ali i savete u vezi sa parazitima, zimskim suncem, kalendarom za sađenje začinskog bilja, kako uobičajenog, tako i onog manje poznatog poput smilja, potočarke, dragoljuba, kiseljaka, stevije, kadifice i drugih.

Kod sađenja bilja, bilo da raste na suncu ili u polusenci, pazite da nikada nije na promaji. Na takvom mestu posude i biljke u njima brzo gube vodu. Najbolja zemlja za sađenje je mešavina treseta ili zamena za treset (kompost, humus od mlevene kore drveta). Glina koju zemlja sadrži omogućava bolji protok vode i hranljivih supstanci kroz supstrat (zemlju za bilje). Začinsko bilje voli mineralno tlo pa mu dodajte otprilike 30 posto krhotina pečene gline ili granuliranog plovućca. Treba pripaziti da biljne vrste koje planirate da uzgajate kombinovano imaju slične potrebe, pa ih pravilno zasadite. Biljke koje vole suvo tlo, na primer majčina dušica i lavanda, ne mogu da rastu u istoj saksiji s peršunom i mirođijom koji vole više vlage. U kombinovanju biljaka obratite pažnju i na njihov životni vek.

Jednogodišnje biljke dobro se uklapaju u posude sa višegodišnjim samo u njihovoj prvoj godini života. Što je posuda manja, to je više nege potrebno. Bilje u takvim posudama zahteva češće presađivanje i zalivanje, a i manje je otporno na hladnoću. Ukoliko želite da u vreme velikih vrućina odete na produženi vikend, oslonite se na metodu „mokrih nogu”. Pre odlaska još jednom zalijte bilje, a saksiju stavite na podložak koji ste napunili sa 3 cm glinopora (zrna veličine 2/4 mm). Utisnite saksiju u sloj glinopora. Zatim u podložak dolijte 2 cm vode. Voda bi trebalo da doseže do dna saksije. Začinsko bilje najbolje bi bilo uzgajati kombinovano na otvorenom i zatvorenom prostoru. U zatvorenom biljka raste u skoro jednoličnim uslovima, na temperaturi od oko 20 stepeni. Budući da ne postoji temperaturna razlika noći i dana kao na otvorenom, biljka zbog neraspoznavanja doba dana radi bez prekida i trpi stres.

Ipak, ono najvažnije što morate da znate pre nego što počnete sa sađenjem začinskog bilja autor pomenute knjige Engelbert Kotter sažeo je u sledećim rečenicama: „S obzirom na to da se profesionalno bavim baštovanstvom, raznolikost vrsta začinskog bilja mi je vrlo zanimljiva – kao da svaka biljka ima sopstvenu ličnost. Svaka je drugačija i zahteva posebnu negu. Takav stav prema bilju olakšao mi je gajenje jer sam naučio da obraćam veću pažnju na potrebe svake biljke. Naime, nije dovoljno biljku jednostavno zasaditi u saksiju i povremeno zaliti vodom. Umeće gajenja začinskog bilja sastoji se u tome da se za svaku biljku učini prava stvar, u pravo vreme i u pravoj meri. Da bismo mogli to da uradimo, moramo pažljivo posmatrati reakcije biljaka na različite postupke. Tako se najbrže uči i stiče osećaj za biljke – tzv. zelene ruke.” Ukoliko i vi želite da zazelenite ruke, oslonite se na Engelbertove savete. S takvim rukama, sledeći put kada se odlučite da pripremite pesto, ledeni čaj ili aromatično pečenje, sastojke ćete umesto u radnji naći mnogo bliže, na svom balkonu.