Frutarijanstvo, ishrana bazirana na presnom voću, donedavno je bilo opskurni vid "ekstremne" dijete, često pogrešno interpretiran kao praksa nekih uvrnutih čudaka da jedu "samo ono što padne na zemlju". Istina, istorija frutarijanstva imala je i svojih neslavnih momenata, koji su se ponekad završavali i ozbiljnim zdravstvenim problemima. Ali razmislite dobro, svaka ishrana, ukoliko se nepravilno sprovodi, dovodi do problema, računajuči tu i "normalnu" ishranu, koja se sve više pokazuje nenormalnom - imajući u vidu alarmantan broj bolesti direktno povezanih s njom (kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, kancer itd.)

Šta je prirodna ishrana čoveka?

Da bismo došli do opravdanosti ishrane bazirane na voću, moramo pre svega dokazati opravdanost veganske (biljne) ishrane uopšte. Čim se pokrene rasprava o "prirodnoj" čovekovoj ishrani, oni koji zastupaju stav da treba jesti životinjske proizvode odmah iz rukava vade staru sliku praistorijskog čoveka, koju svi znamo iz udžbenika. Znate ono - divljaci ogrnuti kožom jurišaju na divlje zveri, rastržu ih i jedu njihovo meso. Ali, čak i u naučnim krugovima, ova vizija naših predaka se sve više dovodi u sumnju. Krajem 2010. medijima je odjeknulo otkiće Doloresa Pipernoa, arheobotaničara na Smithsonian Institution National Museum of Natural History u Vašingtonu - da neandertalci ne samo da su jeli biljnu hranu, već i da je ona sačinjavala veći deo njihove ishrane!

Ispostavilo se da su sve one alatke i noževi "za dranje životinjske kože" zapravo služile - za guljenje korenastog povrća. Naša saznanja o ishrani naših predaka će tek početi da se menjaju. Ona će se ipak samo nadovezati na otrkića dr Alana Walkera, antropologa iz tima sa Johns Hopkins University u SAD, koja je objavio još 1979. godine, i koja su na osnovu analiza zuba ljudskih predaka iz Afrike, pokazala da su ljudi nekada bili isključivo plodojedi - vrsta koja se hrani voćem, naravno uz mali dodatak zeleniša i orašastih plodova. Nažalost, otrkića dr Walkera nisu doživela veliki publicitet, jer bi to poljuljalo našu ukorenjenu viziju "prirodne" čovekove ishrane, a pre svega ruiniralo moćne industrije mesa i mleka, kao i farmaceutske industrije, koja je tu da "sanira" njihove posledice po zdravlje ljudi.

Hraniti se voćem (ni)je lako

Svako ko je iz ovog ili onog razloga nekoliko dana na svoju ruku pokušao da jede samo voće, ubrzo je shvatio da to nije nimalo lako. Nadutost stomaka, smetnje u varenju, pa čak i bolovi u crevima često su neki od "simptoma" koji se nadovezuju na ionako neprijatan osećaj gladi, vrtoglavice i malaksalosti. Takođe, veliki je broj ljudi koji tvrdi da ih voće inače nadima i izaziva slične tegobe. Ali dobra vest je: voće nije krivo! Dokaz za to, veliku reafirmaciju voća kao glavne čovekove hrane, ponudio je u najnovije vreme naturolog dr Douglas Graham, bivši atletičar i višedecenijski isključivi frutarijanac. Njegova knjiga "80/10/10 Diet" ubrzo je postala udžbenik za mnoge poklonike presne veganske ishrane. Knjiga na engleskom za sada može da se naruči putem interneta, a mi ćemo ovde dati njene najvažnije smernice za pravilnu frutarijansku ishranu.

PageBreak

Nema gladovanja

Najčešći razlog zbog kojeg biljna presna ishrana mnogima ne uspeva je konstantan osećaj gladi. A glad nije bezrazložna već nam javlja upravo da smo u nedostatku kalorija potrebnih za normalno funkcionisanje. Velika je greška rešiti da se hranite voćem, a pri tom volumenski gledano jesti isto kao pre. Recimo, banana je iste veličine kao Karađorđeva šnicla, ali ima od nje daleko manje kalorija, pa tako i kraće drži sitost. Dr Graham sugeriše da smo mi navikli naš probavni sistem na volumenski malu količinu hrane, koja je zato izuzetno kalorijski koncentrovana.

Naši preci i nama najbliži primati, bonobo majmuni i gorile, jedu velike količine hrane. Zato, ako želite da "ručate" voće, ne možete pojesti jednu ili dve banane, već kalorijski treba da ispunite kvotu od oko 600-1000 kalorija, što je prevedeno - oko 6 do 10 banana, 12-20 pomorandži, i tako dalje (potražite tablice sa kalorijama u voću).

"Ali jesti tolike količine voća ne može biti zdravo!" - odmah se bune "poznavaoci" ishrane. "Tolika količina šećera prouzrokovaće insulinski šok i dijabetes", kažu oni. Dr Graham u svojoj knjizi detaljno objašnjava da je "strah" savremenog čoveka od ugljenih hidrata besmislen. Da li ste ikad razmišljali zašto sva deca (koja su neiskvarena) vole slatko? Nažalost, njihovu prirodnu potrebu za voćem mi često zadovoljavamo nezdravim slatkišima. Dalje, zašto bi priroda na vrh našeg jezika stavila upravo receptore za slatko, ako ne zato što je slatka hrana najvažnija za nas? Dobra strana frutarijanske ishrane je pre svega u tome što neprestano jedete slatkiše (ali one prirodne), i to bez osećaja krivice!

Prema dr Grahamu, problem sa dijabetesom i šećerom u krvi nastaje kada je u ishrani prisutno mnogo masnoća, kako životinskih, tako i biljnih, pa makar to bile i one koje zovemo "zdravim". Zna se da dijabetes tipa 2 (onaj koji nije nasledni) izaziva ishrana bogata zasićenim i trans-masnoćama (iz životinjskih proizvoda, rafinisanog ulja i margarina), a ne ugljenim hidratima. Kako dr Graham objašnjava u svojoj knjizi, problem sa šećerom (iz voća) nastaje kada, zbog masnoća koje oblažu i začepljuju krvne sudove, on ne može iz krvi da pređe tamo gde je potreban, odnosno u ćelije i tkiva, i na taj način izaziva hiperglikemiju. Zato je jedna od glavnih karakteristika ishrane po dr Grahamu veoma mala količina preporučenih masnoća - samo 10% kalorijskog unosa. Ne savetuje se korišćenje bilo kakvih ulja, već samo unošenje biljnih masnoća u njihovom neobrađenom obliku: iz presnih orašastih plodova i semenki, i to ne više od 50-100 g dnevno.

Drugi nutrijent koji je u ovom vidu ishrane takođe zastupljen u manjem procentu nego što se to klasično preporučuje su proteini. Dr Graham smatra da se razne aminokiseline nalaze u raznovrsnom voću, zelenišu i orašastim plodovima, u dovoljnoj količini da zadovolje naše potrebe za proteinima. Višak proteina je pre razlog za brigu, budući da izaziva oboljenje bubrega i osteoporozu. Idealni udeo proteina treba da bude 10% kalorijskog unosa, nasuprot pomenutim ugljenim hidratima iz voća, koji treba da čine 80% kalorijskog unosa - upravo zato se ovaj vid ishrane i zove "80/10/10", ili često - "bezmasna presna vegan ishrana".

PageBreak

Veliki voćni obroci

Početnici u ovom vidu ishrane moraće pre svega da nauče da jedu dovoljno voća i da postepeno navikavaju želudac na velike voćne obroke. Jednim obrokom se smatra 5-10 banana, 10-15 pomorandži, 1-2 dinje, 2-5 kg lubenice itd. Takođe, ne treba halapljivo "gutati" voće, već treba dozvoliti enzimima za varenje iz pljuvačke da pravilno razgrade ugljene hidrate iz njega. Voće se može usitniti u smoothie i tako poneti, pa lagano konzumirati uz "mljackanje" po ustima - ako nemate vremena da sedite i jedete natenane.

Najbolje je podeliti ishranu u više malih obroka, kako ne bi u početku opterećivali stomak. Važno je i ne mešati previše razno voće, naročito kiselo sa slatkim. Preporučuju se "mono" obroci - dakle samo jedna vrsta voća kao jedan obrok. Pored klasičnog voća, jede se i povrće, koje botanički spada u voće (paradajz, paprike, tikvice) ili u mekano zeleno povrće (zelena salata, spanać, blitva, kupus). Masnoće iz badema, lešnika, suncokreta i sličnog se jedu isključivo na kraju dana, nakon što smo sigurni da smo voćem zadovoljili svoje dnevne kalorijske potrebe. Ako nakon masnoća, koje se duže vare, konzumiramo voće, nastaje zastoj i smetnje u varenju, pa se to ne savetuje.

Zabranjeno je i korišćenje soli, kao i svih ekscitotokisina, u koje spadaju sva hrana i začini na koje smo navikli, a od kojih "ne možemo da sastavimo obrok", kako kaže dr Graham. Tu spadaju beli luk, ljute papirčice, biber, kafa, čaj...

Veoma važna stavka, možda čak i najteža je - dozvoljeno je jesti samo zrelo voće. To je poseban problem danas, kada se većina voća bere zelena i tako dospeva u prodavnice. Dobra vest je da većina voća sazreva i nakon branja, kao i da se zaista zrelo voće najčešće klasifikuje kao ono "druge klase", pa se i prodaje po sniženoj ceni. Banane tako moraju imati flekavu i tamnu koru, a pomorandže ne smeju biti ni najmanje kisele. Uvid u to kakvog je ukusa zaista neko voće kada je zrelo stiče se iskustvom, jer od zrelog voća nikada ne boli stomak.

Klasičan letnji jelovnik za prosečnu osobu izgledao bi ovako: za doručak - 1 kg kajsija, za ručak - smoothie od 0,9 kg banana i 200 g zelene salate, za večeru prvo ide predjelo od seckanih 250 g bresaka i 250 g kupina, zatim „krem supa" od po 200 g borovnica, kupina, malina i zelene salate i na kraju salata od 500 g paradajza, 300 g zeleniša i 2 kašike oljuštenog semena konoplje.

I ishrana nije sve: pre svakog jela važan je unos dovoljnih količina vode. Zatim, dr Graham, i sam gimnastičar, savetuje svakodnevno aktivno bavljenje sportom. San je takođe važan - u krevet se ide u 22 časa i spava barem 8-10 sati dnevno. Ovaj vid ishrane i života praktikuje sve veći broj ljudi, a najviše informacija možete dobiti na engleskom forumu www.30bananasaday.com.