Organska proizvodnja je u poslednje dve decenije "vruća tema" u celom svetu gde vlade, multinacionalne kompanije, ali i mala gazdinstva shvataju širi značaj i ekonomsku dobit ovakvog uzgoja hrane. U razvijenom svetu potražnja uglavnom premašuje ponudu i velike kompanije su uvidele potencijal za veliki profit. A šta se dešava kod nas?

U većim gradovima mnoge prodavnice zdrave hrane u ponudi imaju širok dijapazon organskih žitarica, pasulja, semenki i orašastih polodova. U nekim supermarketima možete da nađete rafove koji sadrže isključivo proizvode iz organskog uzgoja, ali je ta ponuda i dalje limitirana. Dobra vest je da je ministar poljoprivrede Srbije prošlog meseca u panel-diskusiji "Srbija - zemlja organske hrane" najavio mere koje će podstaći i stimulisati organsku proizvodnju u našoj zemlji. Trenutno je plan da organska proizvodnja obuhvati više od 20% teritorije Srbije do 2020. godine.

Organizacija koja udružuje celokupan sektor organske poljoprivrede na našoj teritoriji je Serbia Organica. Oni su ove godine uz podršku nemačke organizacije za međunarodnu saradnju GIZ objavili studiju "Organska poljoprivreda u Srbiji 2013" koja opširno predstavlja razvoj i planove sektora organske proizvodnje. U njoj se navodi da je većina organskih proizvoda na našem tržištu iz uvoza, a samo određene količine voća, povrća, žitarica, sokova i džemova su domaćeg porekla.

PageBreak

"Čiste" i "prljave" voćke

"Iako su organski proizvodi pronašli svoj put do lanaca supermarketa, nije mnogo urađeno na njihovoj promociji i poboljšanju njihove dostupnosti. Izgleda da je potrošačima prepušteno da sami otkriju organske proizvode i da uvide njihove prednosti u odnosu na konvencionalne proizvode", ističe se u studiji. U njoj su obrađene i navike potrošača, pa je važno istaći da je zbog porasta cena hrane i kupovina organskih proizvoda ograničena. Prosečan kupac organskih proizvoda prema istraživanju koje je sprovela Serbia Organica jeste žena od 25 do 40 godina starosti, "obrazovana i svesna uticaja nebezbedne hrane po zdravlje; i kupujući za svoju porodicu, ona promoviše organsku hranu na mikrotržištu".

Pored Serbia Organica, postoji još aktivnih udruženja i nevladinih organizacija koje doprinose razvoju ovog sektora: Zelena mreža Vojvodine, Terras, Udruženje za biodinamičku poljoprivredu Srbije, Ekoland Srbija, Toppas, Udruženje za razvoj organske proizvodnje Biobalkan, a sa većinom možete da stupite u kontakt i informišete se više preko njihovih internet stranica.

Kao što je gorenavedena studija zaključila, kada imamo ograničeni mesečni budžet za hranu nismo baš u mogućnosti da jedemo isključivo organsko voće i povrće. Iako se trudim da u kuću unosim prirodnu, celovitu i organsku hranu, ponekad moram da napravim kompromis; to ne znači da prestajem da kupujem voće i povrće ako nije organsko - meni je uvek bio cilj da moja porodica uživa u najrazličitijim svežim proizvodima, bez obzira na poreklo. Iako sam bezuspešno tražila slične liste za evropsko tržište (našla sam jednu za Izrael), već neko vreme pratim ove dve liste američke Radne grupe za ekološka pitanja (Environmental Working Group): "Prljavih 12" (Dirty Dozen) i "Čistih 15" (Clean 15).

Bazirane na statističkim podacima američkog Ministarstva za poljoprivredu, one sadrže listu neorganskog (konvencionalno gajenog) voća i povrća u zavisnosti od toga koliki im je sadržaj ostatka pesticida kada se operu. Konvencijalno gajeno voće i povrće koje se našlo na "Prljavih 12" listi obično ima bar 47 različitih ostataka hemikalija koje su korišćene pri njihovom uzgoju, a neke čak i 67! Stoga je njihova preporuka potrošačima da se voće i povrće sa ove liste kupuje iz organske proizvodnje.

"Prljavih 12" su: 1. jabuke, 2. celer, 3. čeri paradajz, 4. krastavac, 5. grožđe, 6. ljute papričice, 7. nektarine, 8. breskve, 9. krompir, 10. spanać, 11. jagode i 12. paprike (ne babure).

Na listi "Čistih 15" našle su se: 1. asparagus, 2. avokado, 3. kupus, 4. dinja katalupa, 5. kukuruz, 6. patlidžan, 7. grejpfrut, 8. kivi, 9. mango, 10. pečurke, 11. crni luk, 12. papaja, 13. ananas, 14. grašak i 15. batat (slatki krompir).

Nadam se da će se kod nas u neko dogledno vreme sprovesti slična istraživanja koja će naći svoje mesto i u promociji organske ishrane. Jer kao što je studija Serbia Organica navela, još treba da se radi na edukaciji. Za mene to znači ne samo edukaciju o prednostima organske proizvodnje koje ona ima na čovekovo zdravlje i životnu okolinu, već da potrošačima treba predstaviti jasnu naučnu sliku o tome kakav koktel pesticida unose konzumirajući konvencionalno gajenu hranu.

Jelena Belgrave je chef makrobiotike i zdravstveni savetnik, London, UK, tresnjeitricikli.blospot.co.uk i tresnjeitricikli@gmail.com.