Naučnici su već na tragu da objasne kako misli kuvara utiču na hranu i onoga ko tu hranu unosi u sebe. Dr Din Radin (Dean Radin) sa Institute of Noetic Sciences izveo je zanimljiv naučni eksperiment, pri kojem je jednoj grupi ispitanika davao običnu čokoladu, dok je drugoj grupi, samo određenim danima, davao čokoladu nad kojom su budistički monasi prethodno meditirali i slali pozitivne misli. Zanimljivo je da je druga grupa ispitanika zabeležila evidentno bolje raspoloženje, i to baš u dane kada im je davana čokolada „ozračena" ljubavlju! Dakle, misli prelaze na hranu!

A misli mogu biti i negativne. Verovatno vam se već desilo da dođete umorni i gladni kući, i da bez imalo volje i nervozni, počnete da pripremate neko jelo. Ma koliko da znate recept, garantovano je da ćete negde zabrljati. Čak i ako uspete da pripremite jelo bez greške, ono neće imati lep ukus i neće prijati kao kada ste ga pripremali vedri i raspoloženi. Setite se filma Kao voda za čokoladu, kada su kuvaričine suze upale u svadbenu tortu i rastužile sve goste koji su je probali! Zato nikad ne kuvajte neraspoloženi i s negativnim mislima! Pokušajte da se opustite prvo, na primer uz neku lepu muziku, pa tek onda pređite na kuvanje.

Kao što kuvar može uticati na hranu, tako i onaj koji je jede može da prenese svoju energiju na jelo u tanjiru. Odmah mi na pamet padaju osobe opsednute pravilnom ishranom, koje su obuzete neprestanim strahom kako više ništa nije zdravo. A gde vlada strah, tu nema ljubavi, tj. našeg tajnog sastojka! Ako neko opsesivno razmišlja samo o tome da li je ono što jede puno pesticida, GMO ili će mu izazvati rak, to jednako tu hranu čini otrovnom, u energetskom smislu.

Padaju mi na pamet i reči dr Nine Bulajić, makrobiotičke konsultantkinje, da hrana nije najvažnija, kao i da je imala u praksi priliku da vidi kako su samo oni koji su verovali u izlečenje i efikasnost makrobiotike, na kraju i uspeli da se izleče primenjujući je. Možda ta energija koju hrana upija od nas objašnjava kontradiktornu činjenicu da se neko od raka izlečio kuvanim žitaricama, neko presnim zelenim sokovima, a neko hemoterapijom i standardnom ishranom?! Možda su naši stari bili u pravu kada su praktikovali molitvu pre jela? Ne morate biti vernik i deklamovati očenaš, ali svakako uvek možete uputiti zahvalnost što u vreme kada mnogi gladuju ne morate da razmišljate da li ćete imati nešto da pojedete, već uživate luksuz da birate šta jedete.

Sećam se jednog jednostavnog jela, koje sam jeo kao klinac, dok sam provodio raspuste kod bake u Valjevu: cicvara! To je prosto narodno jelo, ali je moja baka u njega dodavala svu ljubav koju je imala i mogu reći da me ukus cicvare i dan-danas preplavi lepim osećanjem. Ljubav očigledno deluje i kada onoga ko ju je emitovao više nema, u fizičkom smislu... Ali ljubav je i dalje tu!