Iako reč psiha na starogrčkom znači duša, savremena psihologija se dušom kao takvom skoro uopšte ne bavi. U psihologiji se akcenat stavlja na emocionalna stanja, tokom psihoanalize i psihoterapije se analiziraju odnosi i događaji iz detinjstva koji su imali snažan uticaj na formiranje naše ličnosti. Međutim, prema novijim metodama, koje svoje korene imaju u drevnim tehnologijama, to je samo deo priče, jer u suštini nauka o duši može, i treba, da se bavi dubljim aspektima naše ličnosti kao i uticajima kojih uglavnom nismo ni najmanje svesni. Reč je o uticajima koje doživljavamo još u prenatalnom periodu, ali i o uticajima iskustava koja su doživljavali naši preci a koja posredno imaju uticaj i na nas. Takođe, reč je i o uticaju prethodnih života koje nikako ne treba zanemariti.

Transpersonalna psihologija se naziva četvrtom silom u psihologiji, dok je istovremeno akademska disciplina koja daje metodu i strukturu za spiritualna iskustva. To je je grana psihologije koja se najviše bavi onim što današnja psihologija patologizira, a to su duhovna i religiozna iskustva, intuicija i sve ono što zvanična psihologija ne dodiruje. Postoje različiti načini da se uđe u izmenjeno stanje svesti, a jedan od njih je i holotropsko disanje.

Autor ovog sistema disanja je Stanislav Grof, čovek koga kolege nazivaju najvećim živim psihijatrom. Mi smo imali priliku da o izmenjenim stanjima svesti razgovaramo sa Irenom Antolić, učenicom Stanislava Grofa koja je ujedno i jedini sertifikovani fasilitator holotropskog disanja i transpersonalne psihologije u našem regionu. Irena se za psihologiju interesovala celog života, ali joj je u svakoj od psiholoških škola koje je proučavala nešto nedostajalo. Kroz ta svoja traganja i istraživanja naišla je na pojam transpersonalne psihologije, i zaintrigirana, odvažila se da ode u Englesku kako bi stekla doktorat iz ove oblasti. Ono što je dobila (osim diplome) je lično isceljenje i ogromno zadovljstvo da drugima pomaže na njihovom putu do celovitosti.

"Stanislav Grof se već kao mlad psihijatar posvetio izučavanju izmenjenih stanja svesti koje on naziva holotropskim i njihovom isceljujućem potencijalu", priča Irena. "Paralelno sa kliničkim istraživanjima, proučavao je na koj način su šamani, vračevi i plemenski lekari lečili, odnosno isceljivali ljude i to ne samo u psiho-emotivnom smislu, već i u otklanjanju fizičkih bolesti i trauma." Ubrzo mu je bilo jasno da je do izlečenja duše i tela dolazilo zahvaljujući izmenjenom stanju svesti, tačnije zahvaljujući dubljoj povezanosti i doživljaju Božanskog u nama. Osim toga, Grof je i sam iskustveno doživeo Boga i to kao osećaj jedinstva, preplavljujuću belu svetlost, osećaj koji ne može ni sa čim da se uporedi i meri. Kroz dugogodišnji rad sa suprugom Kristinom ustanovio je da svako može da doživi ovo drugačije stanje svesti i to kroz sistem koji je on osmislio i nazvao - holotropsko disanje (holotropic breathwork, ili u bukvalnom prevodu holotropski rad s dahom)."

PageBreak

Put ka celovitosti

Energetske tehnike kao što je holotropsko disanje mnogo brže, bolje i direktnije idu u srž stvari i pomažu nam da se oslobodimo nakupljenog taloga efikasnije nego godine verbalne terapije.

"Reč 'holotropsko' sastoji se iz reči holos što znači celo ili celina, i trepein što znači kretati se prema, te je doslovno značenje ove reči: kretanje ka celovitosti odnosno isceljenju, a holotropska stanja su stanja proširene svesnosti koja nas vode prema celovitosti.

Ova drugačija stanja svesti pominju se kod šamana koji su prvi koristili razne tehnike za povezivanje sa drugim dimenzijama, koja nam samo putem čula nisu dostupna. U izmenjeno stanje svesti se može doći na razne načine kroz neke svete tehnike, izgladnjivanjem, deprivacijom sna, uzdržavanjem od svake vrste čulnih iskustava, a holotropsko disanje je samo jedna od metoda koja nam na siguran način i pod kontrolisanim uslovima nudi pristup u duboka holotropska stanja koja su ujedno i duboko isceljujuća."

Sama metoda je vrlo jednostavna, alati su dah, muzika, podržavajuće okruženje i određena tehnika neinvazivnog telesnog rada. Holotropsko disanje je malo brže i malo dublje nego što je uobičajeno, a svako može da ga radi u svom ritmu, na usta ili nos, kako kome odgovara. Važno je da oči budu zatvorene, jer je smisao u tome da uđemo u sebe, a ne da opažamo šta se dešava u spoljašnjem svetu. Muzika koja se koristi je vrlo glasna, dinamična sa puno ritmova, bubnjeva, a polako prelazi u mirniju, nežniju i emotivnu. Sesija traje tri sata, a u holotropsko stanje se ulazi već nakon nekoliko minuta tog specifičnog načina disanja.

Ono što je takođe vrlo važno i što celoj stvari daje dodatnu isceljujuću moć je prisustvo takozvanog sitera. Naime, ova tehnika se radi u paru, tako što je pored osobe koja diše sve vreme prisutan jedan od polaznika koji je tu da pruži svaku vrstu podrške (da joj doda vodu, uhvati za ruku, zagrli...) odnosno da prati situaciju. Sama ideja da neko na nas budno pazi cela tri sata i da smo ta tri sata potpuno sigurni, u ogromnoj meri doprinosi procesu isceljenja. Tu su takođe i obučeni fasilitatori holotropskog disanja koji klijente podržavaju u procesu ako dođe do velikih energetskih pomaka koja ponekad mogu da izgledaju dramatično.

"Holotropsko disanje je ekspresivna metoda, ljudi se podstiču da ispolje šta god da dožive i osete. U jednom trenutku svest jednostavno promeni prostor i vreme - transcendira. To nije hipnoza, jer ste jednim delom uvek svesni gde se nalazite i možete samoincijativno da zaustavite proces u svakom trenutku, ali je poenta u tome da se proces ne zaustavlja, već da se ide dublje ka mestu gde je nastao problem. Od nas se ne zahteva ništa osim da se prepustimo i dopustimo svojoj svesti da nas sama odvede tamo gde misli da treba - ili u neki trenutak iz našeg sopstvenog života, u prenatalni period ili na primer trenutak rođenja, koji postaje potpuni iskustveni doživljaj. Takođe, često se dešavaju i transpersonalna iskustva kada potpuno doživimo svoj prošli život, ili neku drugu osobu sa kojom smo povezani bilo da je ona živa ili ne. Moguć je i iskustveni pristup duhovnosti, susreti sa Božanstvima, ili susret sa sopstvenom Božanskom prirodom. To su sve iskustva koja su svima nama dostupna."

PageBreak

Put u transpersonalno

Na mnoge povrede koje nosimo u sebi nismo smeli ili mogli da reagujemo u trenutku kada su se desile, ali to što su se one desile u prošlosti ili čak u prethodnim životima, ne znači da one i dalje nisu tu, skrivene duboko u nama, tište nas i pritiskaju. Emocije vezane za traume i bolna iskustva traže da se ispolje, izbace, nakon čega se osećamo oslobođeno, lakše i lepršavije, sposobni da se krećemo kroz život bez unutrašnjeg tereta.

Ljudi zainteresovani za ovu metodu često postavljaju pitanje "Šta će mi se dogoditi tokom sesije holotropskog disanja?". Na to pitanje niko ne može da da odgovor, jer niko van nas ne može da zna šta je ono što je nama potrebno da se iscelimo, koja su to iskustva koja u sebi nosimo i kako su ona uticala na našu psihu. Bitan element je svakako to da naše telo, naše biće, psiha i svest najbolje znaju šta nam treba i viša inteligencija kojoj se prepustimo tokom sesije će nas odvesti baš tamo gde treba.

"Najdublji nivo našeg bića koji možemo da zovemo Unutrašnji Iscelitelj je radar koji se kreće kroz stanje te drugačije svesnosti i određuje gde će naša svest otputovati ili šta će nam doći u svest. Doći će samo ono što je za nas u ovom trenutku najvažnije i s čim smo spremni da se suočimo. Stvaramo siguran prostor za susret sa najdubljom mudrošću u sebi, jer svako od nas tu mudrost ima. To je mehanizam koji isceljuje na onaj način, u onom ritmu, u onom trenutku, kada je to za nas najbolje. Naše biće najbolje zna šta mu treba, pa ako su u pitanju dublje i veće traume, potrebno je i više sesija kako bismo se oslobodili tih neželjenih bolnih iskustava."

Neki ljudi imaju ne samo slike, već apsolutni doživljaj prethodnih iskustava, dok neki drugi nemaju doživljaj, ali osećaju pokretanje energija u svom telu. Tada se pristupa neinvazivnom telesnom radu koji pomaže da se postupak oslobađanja sprovede do kraja. Uvek su u pitanju neke blokade, traume, neki zastoj, čvor koji je potrebno razmrsiti, pokrenuti i izraziti do kraja. U terapijskom smislu, to je potpuno ekspresivna metoda kod koje se izražava svaka emocija i posmatrano sa strane to može da izgleda u najmanju ruku neobično. U zavisnosti od iskustva koja dolaze u svest osobi koja diše, zavise i njene fizičke manifestacije tokom trajanja sesije. Ponekad to izgleda kao da osoba prolazi kroz neverovatan bol i zato je važno da zna da se nalazi u sigurnom okruženju gde u svakom trenutku može da računa na podršku i pomoć sitera i fasilitatora.

Od ličnih potreba zavisi koliko sesija holotropskog disanja osoba treba da ima. Tako je nekom dovoljno da odradi jednu vikend sesiju i da smatra da mu je sve jasno, a neko će želeti da napravi potpunu transformaciju za šta su potrebne godine posvećenog rada. Pritom je potrebno da čovek prati svoj unutrašnji osećaj i da prema njemu određuje koliko često će se podvrgavati terapiji holotropskog disanja. Nekada je potrebno da se ide jednom mesečno, nekada i češće, a neko pravi i velike pauze od po nekoliko meseci. Vremenski prosek trajanja terapije za one koji se intezivno posvete radu sa dahom je oko dve godine, kako bi došlo do kompletne transformacije ličnosti u željenom pravcu.

"Tretman holotropskog disanja se, osim same sesije disanja koja traje 3 sata, sastoji i od pripreme koja prethodi disanju i integracije, koja dolazi na kraju. Treći deo procesa - integracija je izuzetno važna i ona podrazumeva da se odmah nakon sesije pristupa crtanju mandala, i na taj način se uobličavaju holotropska iskustva sa svakodnevnim stvarima. Integracija podrazumeva i razgovor o tome šta je sve doživljeno tokom sesije."

Transpersonalna psihologija ima za cilj da nas izvede iz ovog vremena i prostora, iz našeg tela i našeg (ograničenog i subjektivnog) pogleda na svet i da nas transcendira u neko drugo vreme i prostor, iz kog možemo da dobijemo nove informacije i širu sliku neophodnu za rast i unutašnju promenu koju želimo da postignemo.

"Mi smo sposobni da utelovimo emocije i misli neke druge osobe koje dolaze iz Univerzalne svesnosti. Naša psiha ume da se otvori u holotropsko, šire stanje svesti i da povuče informacije i osećanja od nekog drugog. Univerzalna svesnost je upravo to što je zajedničko i dostupno svima, iako se psiha svakog pojedinca razlikuje. To su misli i emocije iz transpersonalnog domena."

Kroz transpersonalno iskustvo možemo da doživimo i emocije, stanja svojih predaka ili iskustva naših prošlih života, drugih živih bića. Transpersonalna oblast pokriva sva ova područja, to jest, prošle i buduće živote, živote naših predaka, ali nam i daje pristup u jednu drugu dimenziju, o kojoj govore sve religije i kulture - o Bogu. Imati sopstveno iskustvo svoje Božanske prirode je sasvim sigurno drugačije nego imati dogmu koju smo naučili od neke institucije.

"Jedno je verovati u Boga, a drugo je doživeti ga. Kada imamo to iskustvo, onda nema potrebe da verujemo, tada znamo. Pristup u te dimenzije, u arhetipske dimenzije, susret sa sopstvenom Božanskom prirodom, iskustveni doživljaj jedinstva i povezanosti sa svime oko sebe drastično menja odnos prema životu i prema drugim živim bićima."