Piper nigrum je divlji žbun na čijem čokotu rastu bobice bibera i uspeva po celom svetu gde god da se gaje drugi začini. Zrna bibera su bogata vitaminima K i A, kao i mineralima kalcijumom, magnezijumom, kalijumom i fosforom i dobar su izvor dijetalnih vlakana.

Razlikujemo različite vrste bibera koje zavise od toga kada se zrna beru tokom njihovog sazrevanja i kako se potom obrađuju. Zeleni biber je zapravo nezreo crni biber i najčešće se čuva u turšiji u slanoj vodi ili sirćetu, u suprotnom mora brzo da se iskoristi ako je u suvoj formi. Naći ćete ga u raznim jelima jugoistočne Azije, posebno tajlandskoj, ali i kreolskoj kuhinji. Ima blaži, pomalo voćni ukus.

Beli biber je zapravo crni biber kome je skinuta kora i ima snažniji, skoro fermentisan ukus. Crni biber se najčešće nalazi na trpezama i u upotrebi je hiljadama godina. Zelena zrna bibera se obično kuvaju, a potom suše na suncu. Postoje različite vrste crnog bibera koje nose ili naziv mesta gde se gaje ili naziv luke iz koje se izvoze: vijetnamski, indonežanski lampong, brazilski, talamanka iz Ekvadora, japanski sanšo, malezijski saravak, indijski malabar i teličeri i drugi. U svetu se za grupe poštovalaca bibera organizuju i posebne "degustacije".

Salata od lubenice, feta sira i crnog bibera za brži metabolizam...

Postoje i druge vrste začina koje se nazivaju biberom, ali nisu plod ove biljke; sečuanski biber se obično koristi u kineskim i japanskim jelima, ima izraženiji ljutkasti ukus i plod je drveta iz porodice jasena. Roze biber je plod schinus molle biljke i potiče iz iste porodice kao mango, redak je začin sa izraženom voćnom, citrusnom notom i jelu daje posebnu draž i ukusom i bojom.

Ajurveda klasifikuje biber kao začin koji greje i preporučuje ga kao lek za iskašljavanje, stimulisanje digestivnog i respiratornog trakta kao i u slučajevima prekomernog spavanja. Njegove aktivne supstance - piperini pomažu kod lakše apsorpcije blagotvornih aktivnih supstanci kurkume, pa se često preporučuju kao mešavina tokom lečenja.

Crni biber je jedan od sastojaka poznatog ajurvedskog leka trikatu koji potpomaže digestivnu vatru koja je potrebna za razlaganje hrane i apsorpciju hranljivih sastojaka. U knjizi "Ajurvedska isceljujuća kuhinja" preporučuje se da se crni biber konzumira na prazan stomak sa malo meda odmah nakon ustajanja i da se doda jelima koja se spremaju sa prečišćenim puterom ili uljem jer pomaže varenje masti.

Brzi hleb od spelte sa lukom i biberom...

Autor preporučuje čaj od crnog bibera: 15 zrna na dve čaše vode ostavi se da ključa dok se količina vode ne smanji na pola čaše i na kraju doda sirovi šećer. Preporučuje se kod povišene temperature i za iskašljavanje. Ovakav čaj bez šećera se prepisuje kod bolesti usta i grla kao vodica za ispiranje usta i može da pomogne kod otečenih desni i potrebno je da ga utrljate u njih.

Budite obazrivi kad biber dajete deci za lečenje različitih boljki, obavezno se posavetujte sa lekarom. Evo par ideja kako da uživate u aromi bibera.

U hladnim januarskim danima napravite chai miks i odnesite nekome na poklon:

  • 1 kašičica crnog bibera
  • 2 kašičice komorača
  • 1 kašičica karanfilića
  • 1 kašičica semena korijandera
  • 6-8 zelenih kardamoma
  • 1 šipka cimeta izlomljena na par delova
  • 4 kašike kvalitetnog crnog čaja (izostavite ako želite da izbegnete kofein)

Topla čokolada:

Začinite toplu čokoladu koju pravite od sirovog kakaoa, meda, kokosovog ili kozjeg mleka sa mlevenim cimetom, muškatnim oraščićem i pospite sa malo sveže mlevenog bibera na kraju (koristite beli biber ako ga imate pri ruci)

Rikota u kućnoj režiji:

Napravite svoju rikotu kod kuće od svežeg, punomasnog kozjeg mleka i limuna, prelijte sa malo maslinovog ulja i začinite sveže mlevenim belim ili crnim biberom.